Da bi se uspjelo u provedbi reformi, potrebno je jedinstvo i u ime tog jedinstva on je pozvao i one koji su glasali za njegove protukandidate da podrže njegove buduće reforme. Dakako, nije spomenuo one koji nisu izašli na izbore, one koji su slijedili poziv Alekseja Navalnoga i bojkotirali glasanje. To je prava opozicija njegovu režimu, tih tridesetak posto otvorenih pristalica demokracije po zapadnom uzoru. Kandidati kojima je dopušteno da se kandidiraju kao i birači koji su za njih glasali znali su da sudjeluju u predstavi kojoj je svrha prikriti činjenicu da prave demokracije u Rusiji nema.
Putin kao Staljin novoga doba
Ne obrativši im se izravno, Putin je ipak imao poruku i za te prave opozicionare. Njima je rekao ovo: „Da, kritika, sukobi, rasprave nužni su, važni, no u njima ne smije biti neodgovornog populizma.“ Poruka je jasna: svi koji se ne slažu s njegovom politikom neodgovorni su populisti, a takvi ne mogu biti pripušteni ne samo u vlast, nego ni u predizbornu utrku. A s te navodno populističke strane već su stigle ozbiljne primjedbe.
Izvještavajući o dojmovima iz provincije, dopisnica portala Slobodni tisak Uljana Skojbeda upozorila je na niske plaće, na još niže penzije i na moskovski visoke cijene u provinciji gdje većina ljudi živi sve lošije. S obzirom na to da je narodu loše, a državi – osobito s obzirom na objave da Rusija na vojnom planu parira Zapadu – ide dobro, zaključila je da je Putin zapravo Staljin novoga doba.
„Sredstvima iscijeđenim iz naroda predsjednik razvija vojno-industrijski kompleks, obrambeno poduzetništvo, odlijeva milijarde u znanstvena istraživanja, uspostavlja suverenitet izgubljen devedesetih godina (nažalost, ne u ekonomiji: djeca i žene dužnosnika žive u inozemstvu).“ Time je novinarka dovela u pitanje opravdanost upravo onih poduhvata kojima se Putin najviše ponosi i koji su, prema njegovu shvaćanju, Rusiju opet učinili važnim igračem u svjetskoj politici.
I Amerikancima je jasno da Putin ne blefira
U državnim promidžbenim materijalima rusku se javnost uvjerava da doista postoje sva oružja koja je predsjednik spomenuo u svom obraćanju zastupnicima obaju parlamentarnih domova 1. ožujka ove godine. Ta su raketna oružja s nuklearnim glavama neuhvatljiva za američku proturaketnu obranu instaliranu na Aljasci, u Kaliforniji, Japanu, Južnoj Koreji, Rumunjskoj i Poljskoj, dakle, uokolo ruskih granica. Time je postignut vojni paritet i zajamčena sigurnost Rusije i njezin neupitni suverenitet.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da ta oružja doista postoje, potvrdio je i američki ministar obrane Jim Mattis ustvrdivši da u svom govoru od 1. ožujka Putin nije spomenuo ništa što Amerikancima već nije poznato. No, prilično nervozno dodao je i to da će sudjelovanje u utrci u naoružanju ruski narod skupo platiti. Da Putin nije izrekao samo puste prijetnje bez pokrića, na neizravan je način potvrdio i predsjednik Trump najavivši da će se sresti s Putinom i razgovarati upravo o utrci u naoružanju. Povijesno iskustvo uči nas da Amerika nikad nije bila spremna pregovarati o obuzdavanju utrke u naoružanju sve dok se nije uvjerila da sve ono što bi ona mogla napraviti potencijalnim neprijateljima i oni mogu napraviti njoj.
Neočekivani udarac iz Europske unije
Ali usporedno s tom potvrdom da je ostvaren njegov naum da Rusija postane važna i respektabilna svjetska sila, Putin je gotovo istovremeno doživio i neočekivani udarac. Europsko vijeće se solidariziralo s Ujedinjenim Kraljevstvom i, na osnovi procjena obavještajnih službi te članice EU na odlasku, proglasilo Rusiju odgovornom za trovanje bojnim otrovom u Salisburyju. Time kao da je najavljeno moguće ponavljanje scenarija koji su Sjedinjene Države primijenile prije napada na Irak 2003. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije se čekalo da za to predviđene međunarodne institucije provjere navode američkih sigurnosnih službi o postojanju oružja za masovno uništenje u Iraku. Odluka o otpočinjanju rata donesena je temeljem tendenciozno interpretiranih i unaprijed naručenih podataka obavještajnih službi. Situacija iz 2003. godine razlikuje se od današnje situacije time što je tadašnja EU, izuzev Ujedinjenog Kraljevstva, bila protiv američke intervencije u Iraku, a sad je cijela EU pristala biti lutka na koncu angloameričkih igrača.
EU odlučila ignorirati odredbe Konvencije
Donedavno bilo bi nemoguće zamisliti da će EU – asocijacija država utemeljena na nizu multilateralnih sporazuma – na tako drastičan način odstupiti od multilateralizma i dati za pravo unilateralnim odlukama. Prihvaćajući unilateralnu procjenu britanskih tajnih službi da postoji visoka vjerojatnost da bi Rusija mogla biti odgovorna za incident u Salisburyju EU je odlučila poduzeti sankcije protiv Rusije zanemarujući činjenicu da postoji precizan multilateralni okvir za utvrđivanje odgovornosti u slučaju upotrebe bojnih otrova. Taj okvir daje Konvencija o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružja i o njegovu uništenju.
Prihvaćanjem britanske procjene kao osnove za donošenje odluka EU je, zajedno s Ujedinjenim Kraljevstvom i Sjedinjenim Državama, odlučila ignorirati odredbe Konvencije. Člankom 9 Konvencije propisan je način na koji neka država može zatražiti provedbu inspekcije u nekoj drugoj državi radi utvrđivanja da li se poštuju odredbe o zabrani proizvodnje, skladištenja i upotrebe kemijskog oružja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tek nakon provedene inspekcije Izvršno vijeće Konvencije utvrđuje da li je došlo do kršenja Konvencije ili ne. Ujedinjeno Kraljevstvo nije zatražilo da se provede provjera definirana Konvencijom. Ni Europsko vijeće nije smatralo nužnim provesti propisanu provjeru britanskih tvrdnji prije negoli se donese odluka o povlačenju veleposlanika EU iz Moskve na konzultacije i prije nego se pojedinim zemljama članicama preporuči da poduzimaju daljnje sankcije.
EU potkopava temelje međunarodnog prava
Člankom 10 Konvencije određeno je da se Izvršno vijeće sastane najkasnije 24 sata nakon primitka izviješća inspekcije i odluku donese u slijedeća 24 sata. Dakle, propisana procedura je brza i ne traži pretjeranu strpljivost zainteresiranih stranaka. Ako tako donesene odluke i mjere ne budu provedene, odnosno ako država za koju se utvrdi da nije poštivala odredbe Konvencije odbije provesti odluke tijela predviđenih Konvencijom, o problemu će biti obaviješteni Glavna skupština i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Ishitrenom odlukom da prihvati procjene britanskih obavještajnih službi kao dostatan materijal za donošenja dalekosežnih odluka EU se pridružila Sjedinjenim Državama u potkopavanju temelja međunarodnog prava kao i načela multilateralizma na kojima je zasnovana sama EU. Pokazalo se da su obavještajni podaci temeljem kojih je donesena odluka o američkom ratu protiv Iraka bili lažni. Tko će biti odgovoran ako se pokaže da su aktualne optužbe protiv Rusije da je ona odgovorna za korištenje bojnog otrova u Salisburyju netočne? Ne bi li prije donošenja potencijalno sudbonosnih odluka trebalo provesti temeljitu provjeru podataka na kojima su one utemeljene?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Brzina donošenja odluka (što inače nije dominantno obilježje procesa odlučivanja u EU) i njihova nedovoljna obrazloženost opravdavaju se činjenicom da je Ujedinjeno Kraljevstvo stalna članica Vijeća sigurnosti. Ugrožavanje sigurnosti jedne stalne članice Vijeća sigurnosti, prema takvim shvaćanjima, dopušta donošenje izvanrednih odluka neovisno o propisanoj proceduri za njihovo donošenje. Zanimljivo je da se istodobno u potpunosti ignorira više puta ponovljen zahtjev Rusije, također stalne članice Vijeća sigurnosti, da se u potpunosti provedu procedure koje predviđa Konvencija o zabrani kemijskog oružja.
Hoće li uslijediti mobilizacija protiv Rusije?
Ujedinjeno Kraljevstvo je i članica NATO pakta. Članak 5 Povelje NATO-a propisuje obvezu svih članica da brane onu članicu koja je napadnuta. Ako se zločin u Salisburyju protumači kao napad na Ujedinjeno Kraljevstvo, mogla bi uslijediti daljnja mobilizacija NATO snaga protiv Rusije.
Neovisno o tome je li Rusija ili nije odgovorna za napad na oca i kćerku Skripalj u Salisburyju, Amerika i Europa poslale su Putinu poruku da one ubuduće u svojim odnosima s Rusijom neće poštivati postojeće međunarodno pravo ne mareći pritom za štete koje bi zbog toga za njih mogle proizaći. Umjesto da joj postignuti status relevantne vojne sile priskrbi povećani utjecaj u međunarodnim institucijama – što je Putin nedvojbeno očekivao – dogodilo se to da je Rusija u još većoj mjeri izolirana, izložena novim poniženjima i suočena sa sve ozbiljnijim prijetnjama svojoj sigurnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Očito, Putinu ni za trenutak neće biti moguće da opušteno uživa u lovorikama svog nezabilježenog izbornog uspjeha. Ne treba ni govoriti o glavobolji koja bi mogla pogoditi sve građane EU uljuljkane u najdugovječniji mir na europskom kontinentu u povijesti. Nadam se da će ih ta glavobolja potaknuti da od svojih lidera zatraže da ubuduće bez konzultiranja s njima ne donose sudbonosne odluke.
Kako su Amerika i EU poslale poruku da ih, kad je Rusija u pitanju, međunarodno pravo više ne zanima
Božo Kovačević analizira recentne odluke Europske unije o Rusiji
Ishitrenom odlukom da procjene britanskih obavještajnih službi da je Rusija odgovorna za trovanje špijuna u Britaniji, prihvati kao dostatan materijal za donošenja dalekosežnih odluka EU se pridružila Sjedinjenim Državama u potkopavanju temelja međunarodnog prava kao i načela multilateralizma na kojima je zasnovana sama EU. Tko će biti odgovoran ako se pokaže da su aktualne optužbe protiv Rusije da je ona odgovorna za korištenje bojnog otrova u Salisburyju netočne?
Vladimir Putin doista nije imao vremena za odmor nakon uspješno provedenih predsjedničkih izbora. Nezabilježen uspjeh na izborima svjedoči o velikim očekivanjima njegovih birača. Ne počnu li se ostvarivati predizborna obećanja, ti bi se birači uskoro mogli razočarati. Svjestan mogućnosti takvog scenarija, Putin se već 23. ožujka, dakle pet dana poslije izbora, obratio građanima pozivajući ih na strpljenje. Bilo bi neodgovorno, poručio je on građanima, pokušati sve napraviti odjedanput.
Da bi se uspjelo u provedbi reformi, potrebno je jedinstvo i u ime tog jedinstva on je pozvao i one koji su glasali za njegove protukandidate da podrže njegove buduće reforme. Dakako, nije spomenuo one koji nisu izašli na izbore, one koji su slijedili poziv Alekseja Navalnoga i bojkotirali glasanje. To je prava opozicija njegovu režimu, tih tridesetak posto otvorenih pristalica demokracije po zapadnom uzoru. Kandidati kojima je dopušteno da se kandidiraju kao i birači koji su za njih glasali znali su da sudjeluju u predstavi kojoj je svrha prikriti činjenicu da prave demokracije u Rusiji nema.
Putin kao Staljin novoga doba
Ne obrativši im se izravno, Putin je ipak imao poruku i za te prave opozicionare. Njima je rekao ovo: „Da, kritika, sukobi, rasprave nužni su, važni, no u njima ne smije biti neodgovornog populizma.“ Poruka je jasna: svi koji se ne slažu s njegovom politikom neodgovorni su populisti, a takvi ne mogu biti pripušteni ne samo u vlast, nego ni u predizbornu utrku. A s te navodno populističke strane već su stigle ozbiljne primjedbe.
Izvještavajući o dojmovima iz provincije, dopisnica portala Slobodni tisak Uljana Skojbeda upozorila je na niske plaće, na još niže penzije i na moskovski visoke cijene u provinciji gdje većina ljudi živi sve lošije. S obzirom na to da je narodu loše, a državi – osobito s obzirom na objave da Rusija na vojnom planu parira Zapadu – ide dobro, zaključila je da je Putin zapravo Staljin novoga doba.
„Sredstvima iscijeđenim iz naroda predsjednik razvija vojno-industrijski kompleks, obrambeno poduzetništvo, odlijeva milijarde u znanstvena istraživanja, uspostavlja suverenitet izgubljen devedesetih godina (nažalost, ne u ekonomiji: djeca i žene dužnosnika žive u inozemstvu).“ Time je novinarka dovela u pitanje opravdanost upravo onih poduhvata kojima se Putin najviše ponosi i koji su, prema njegovu shvaćanju, Rusiju opet učinili važnim igračem u svjetskoj politici.
I Amerikancima je jasno da Putin ne blefira
U državnim promidžbenim materijalima rusku se javnost uvjerava da doista postoje sva oružja koja je predsjednik spomenuo u svom obraćanju zastupnicima obaju parlamentarnih domova 1. ožujka ove godine. Ta su raketna oružja s nuklearnim glavama neuhvatljiva za američku proturaketnu obranu instaliranu na Aljasci, u Kaliforniji, Japanu, Južnoj Koreji, Rumunjskoj i Poljskoj, dakle, uokolo ruskih granica. Time je postignut vojni paritet i zajamčena sigurnost Rusije i njezin neupitni suverenitet.
Da ta oružja doista postoje, potvrdio je i američki ministar obrane Jim Mattis ustvrdivši da u svom govoru od 1. ožujka Putin nije spomenuo ništa što Amerikancima već nije poznato. No, prilično nervozno dodao je i to da će sudjelovanje u utrci u naoružanju ruski narod skupo platiti. Da Putin nije izrekao samo puste prijetnje bez pokrića, na neizravan je način potvrdio i predsjednik Trump najavivši da će se sresti s Putinom i razgovarati upravo o utrci u naoružanju. Povijesno iskustvo uči nas da Amerika nikad nije bila spremna pregovarati o obuzdavanju utrke u naoružanju sve dok se nije uvjerila da sve ono što bi ona mogla napraviti potencijalnim neprijateljima i oni mogu napraviti njoj.
Neočekivani udarac iz Europske unije
Ali usporedno s tom potvrdom da je ostvaren njegov naum da Rusija postane važna i respektabilna svjetska sila, Putin je gotovo istovremeno doživio i neočekivani udarac. Europsko vijeće se solidariziralo s Ujedinjenim Kraljevstvom i, na osnovi procjena obavještajnih službi te članice EU na odlasku, proglasilo Rusiju odgovornom za trovanje bojnim otrovom u Salisburyju. Time kao da je najavljeno moguće ponavljanje scenarija koji su Sjedinjene Države primijenile prije napada na Irak 2003. godine.
Nije se čekalo da za to predviđene međunarodne institucije provjere navode američkih sigurnosnih službi o postojanju oružja za masovno uništenje u Iraku. Odluka o otpočinjanju rata donesena je temeljem tendenciozno interpretiranih i unaprijed naručenih podataka obavještajnih službi. Situacija iz 2003. godine razlikuje se od današnje situacije time što je tadašnja EU, izuzev Ujedinjenog Kraljevstva, bila protiv američke intervencije u Iraku, a sad je cijela EU pristala biti lutka na koncu angloameričkih igrača.
EU odlučila ignorirati odredbe Konvencije
Donedavno bilo bi nemoguće zamisliti da će EU – asocijacija država utemeljena na nizu multilateralnih sporazuma – na tako drastičan način odstupiti od multilateralizma i dati za pravo unilateralnim odlukama. Prihvaćajući unilateralnu procjenu britanskih tajnih službi da postoji visoka vjerojatnost da bi Rusija mogla biti odgovorna za incident u Salisburyju EU je odlučila poduzeti sankcije protiv Rusije zanemarujući činjenicu da postoji precizan multilateralni okvir za utvrđivanje odgovornosti u slučaju upotrebe bojnih otrova. Taj okvir daje Konvencija o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružja i o njegovu uništenju.
Prihvaćanjem britanske procjene kao osnove za donošenje odluka EU je, zajedno s Ujedinjenim Kraljevstvom i Sjedinjenim Državama, odlučila ignorirati odredbe Konvencije. Člankom 9 Konvencije propisan je način na koji neka država može zatražiti provedbu inspekcije u nekoj drugoj državi radi utvrđivanja da li se poštuju odredbe o zabrani proizvodnje, skladištenja i upotrebe kemijskog oružja.
Tek nakon provedene inspekcije Izvršno vijeće Konvencije utvrđuje da li je došlo do kršenja Konvencije ili ne. Ujedinjeno Kraljevstvo nije zatražilo da se provede provjera definirana Konvencijom. Ni Europsko vijeće nije smatralo nužnim provesti propisanu provjeru britanskih tvrdnji prije negoli se donese odluka o povlačenju veleposlanika EU iz Moskve na konzultacije i prije nego se pojedinim zemljama članicama preporuči da poduzimaju daljnje sankcije.
EU potkopava temelje međunarodnog prava
Člankom 10 Konvencije određeno je da se Izvršno vijeće sastane najkasnije 24 sata nakon primitka izviješća inspekcije i odluku donese u slijedeća 24 sata. Dakle, propisana procedura je brza i ne traži pretjeranu strpljivost zainteresiranih stranaka. Ako tako donesene odluke i mjere ne budu provedene, odnosno ako država za koju se utvrdi da nije poštivala odredbe Konvencije odbije provesti odluke tijela predviđenih Konvencijom, o problemu će biti obaviješteni Glavna skupština i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Ishitrenom odlukom da prihvati procjene britanskih obavještajnih službi kao dostatan materijal za donošenja dalekosežnih odluka EU se pridružila Sjedinjenim Državama u potkopavanju temelja međunarodnog prava kao i načela multilateralizma na kojima je zasnovana sama EU. Pokazalo se da su obavještajni podaci temeljem kojih je donesena odluka o američkom ratu protiv Iraka bili lažni. Tko će biti odgovoran ako se pokaže da su aktualne optužbe protiv Rusije da je ona odgovorna za korištenje bojnog otrova u Salisburyju netočne? Ne bi li prije donošenja potencijalno sudbonosnih odluka trebalo provesti temeljitu provjeru podataka na kojima su one utemeljene?
Brzina donošenja odluka (što inače nije dominantno obilježje procesa odlučivanja u EU) i njihova nedovoljna obrazloženost opravdavaju se činjenicom da je Ujedinjeno Kraljevstvo stalna članica Vijeća sigurnosti. Ugrožavanje sigurnosti jedne stalne članice Vijeća sigurnosti, prema takvim shvaćanjima, dopušta donošenje izvanrednih odluka neovisno o propisanoj proceduri za njihovo donošenje. Zanimljivo je da se istodobno u potpunosti ignorira više puta ponovljen zahtjev Rusije, također stalne članice Vijeća sigurnosti, da se u potpunosti provedu procedure koje predviđa Konvencija o zabrani kemijskog oružja.
Hoće li uslijediti mobilizacija protiv Rusije?
Ujedinjeno Kraljevstvo je i članica NATO pakta. Članak 5 Povelje NATO-a propisuje obvezu svih članica da brane onu članicu koja je napadnuta. Ako se zločin u Salisburyju protumači kao napad na Ujedinjeno Kraljevstvo, mogla bi uslijediti daljnja mobilizacija NATO snaga protiv Rusije.
Neovisno o tome je li Rusija ili nije odgovorna za napad na oca i kćerku Skripalj u Salisburyju, Amerika i Europa poslale su Putinu poruku da one ubuduće u svojim odnosima s Rusijom neće poštivati postojeće međunarodno pravo ne mareći pritom za štete koje bi zbog toga za njih mogle proizaći. Umjesto da joj postignuti status relevantne vojne sile priskrbi povećani utjecaj u međunarodnim institucijama – što je Putin nedvojbeno očekivao – dogodilo se to da je Rusija u još većoj mjeri izolirana, izložena novim poniženjima i suočena sa sve ozbiljnijim prijetnjama svojoj sigurnosti.
Očito, Putinu ni za trenutak neće biti moguće da opušteno uživa u lovorikama svog nezabilježenog izbornog uspjeha. Ne treba ni govoriti o glavobolji koja bi mogla pogoditi sve građane EU uljuljkane u najdugovječniji mir na europskom kontinentu u povijesti. Nadam se da će ih ta glavobolja potaknuti da od svojih lidera zatraže da ubuduće bez konzultiranja s njima ne donose sudbonosne odluke.