Iznenađenje je, jasno, moralo biti prva reakcija. Informacija o tome da će predsjednik Republike Zoran Milanović biti u SAD-u, na zasjedanju Opće skupštine UN-a, sa svojom prethodnicom, Kolindu Grabar-Kitarović, toliko odudara od dosadašnje političke prakse i javnog odnosa ovo dvoje političara, da su se obrve same podigle.
Milanović i Grabar-Kitarović su, naime, imali izrazito teških godinu dana kohabitacije prije šest godina, kad je predsjednica često istupala kao predvodnica tadašnjeg HDZ-a Tomislava Karamarka u pokušaju da se vrati na vlast, a Milanović, posve milanovićevski, nije ostajao dužan.
Pamte se i iznimno žestoka sučeljavanja Grabar-Kitarović i Milanovića u predsjedničkoj kampanji prije dvadesetak mjeseci, pa se, iako se tu i tamo pričalo da su njih dvoje u povremenom kontaktu i korektnim odnosima, cijela nacija pomalo iznenadila informacijom o putu u New York.
Zajedništvo u praksi
Jasno je da se u ovom slučaju radi o državničkom potezu oboje predsjednika koji svoje političke bitke i razilaženja stavljaju sa strane.
No, još veći efekt je onaj na domaćoj, rutinski pregrijanoj sceni, u kojoj su politički animoziteti, pogotovo među populacijom koja ne živi od politike, toliki da su često na rubu nešto čvršće razmjene argumenata od one usmene. Činjenica da često “zaraćeni” Milanović i Grabar-Kitarović nisu u lošim odnosima bi, stoga, mogla ljekovito djelovati na unutarnje političke razlike, razmirice i sukobe.
Premijerski hladni bojkot
No, u cijelom nizu tumačenja koje se da čuti ovih dana, ipak nedostaje jedan vrlo bitan aspekt ove zajedničke akcije dvoje predsjednika RH – Andrej Plenković. Dobar dio ove godine, naime, traje stanoviti hladni bojkot predsjednika Republike od strane Plenkovića i njegovih ministara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada uporno izbjegava zajedničke protokole, a ministri iznebuha odustaju od dotad uobičajenih odlazaka u inozemstvo s predsjednikom države. Primjerice, u ožujku je Milanović predložio zajedničku delegaciju državnog vrha na polaganju vijenca na Plitvicama. Iz MUP-a su to odbili pravdajući se epidemiološkim razlozima, iako je kasnije u Vladinoj delegaciji bilo desetak ljudi.
Sve samo ne normalno
Na obljetnici Bljeska u Okučanima opet su i Milanović i Plenković bili u različitim delegacijama, dok je prepucavanje oko toga gdje će ići vojni zapovjednici urodilo s par dojmljivijh javnih replika. “To je sve samo ne normalno, kako se predstavljao u kampanji”, komentirao je Plenković tadašnje Milanovićeve izjave, dok je ovaj konstatirao kako “smo za premijera dobili čovjeka koji je direktno s motokultivatora ‘Tome Vinkovića’ sjeo za upravljač Ferrarija i fali mu u razvojnom i formativnom ciklusu nekoliko krugova”.
Lipanjski samit NATO saveza u Bruxellesu bio je, pak, vrhunac sukoba. Na takvom visokoprofilnom događaju Hrvatska nikad nije bila predstavljena samo s predsjednikom Republike, u delegaciji je uvijek bilo nekoliko ministara. Dosad. Naime, ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman trebao je u Bruxelles u delegaciji predsjednika Republike. Milanović je kasnije pričao da se ministar “tome veselio kao djeca američkoj pomoći poslije Drugog svjetskog rata”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Primitivne izjave
No, Grlić Radman nije otišao. Za Milanovića nije bilo ni najmanje dvojbe, on je bio uvjeren da se radilo o premijerovoj zabrani. Grlić Radman je, pak, tvrdio da se ne radi o zabrani, nego da je samo s premijerom razgovarao “o svrsi odlaska s takvim čovjekom koji izmišlja kojekakve stvari”.
Nakon tog razgovora sa svojim šefom, koji nikako nije bio zabrana, Radman je odustao od puta u Bruxelles uz sljedeće objašnjenje: “Meni bi bilo ispod časti biti u društvu s čovjekom koji tako difamira, stigmatizira hrvatsku vladu, predsjednika vlade, sve članove vlade”, ocijenivši Milanovićeve izjave – primitivnima.
Poruka Banskim dvorima
I tu nekako dolazimo do još jedne, nimalo nebitne poruke boravka u SAD-u bivše predsjednice i sadašnjeg predsjednika države. Kolindi Grabar-Kitarović, donedavnoj ikoni HDZ-a, dakle, Milanovićeve izjave na račun predsjednika i ostalih članova Vlade, očito nisu zasmetale toliko da bi bile prepreka njenom odlasku u New York.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poruka koja se time odašilja tako dobija i nešto specifičniju adresu od one upućene općoj javnosti – ona, naime, ide i Banskim dvorima. I stranci u koju se Grabar-Kitarović, unatoč najavama, nakon izbornog poraza ipak nije vratila.
Kako su Grabar Kitarović i Milanović završili u zajedničkom posjetu New Yorku i kakva je to poruka premijeru
Vlada mjesecima bojkotira Milanovića. Sad je Grabar Kitarović otišla s njim u SAD gdje se održava Opća skupština UN-a
U cijelom nizu tumačenja koje se da čuti ovih dana, ipak nedostaje jedan vrlo bitan aspekt ove zajedničke akcije dvoje predsjednika RH - Andrej Plenković. Dobar dio ove godine, naime, traje stanoviti hladni bojkot predsjednika Republike od strane Plenkovića i njegovih ministara
Iznenađenje je, jasno, moralo biti prva reakcija. Informacija o tome da će predsjednik Republike Zoran Milanović biti u SAD-u, na zasjedanju Opće skupštine UN-a, sa svojom prethodnicom, Kolindu Grabar-Kitarović, toliko odudara od dosadašnje političke prakse i javnog odnosa ovo dvoje političara, da su se obrve same podigle.
Milanović i Grabar-Kitarović su, naime, imali izrazito teških godinu dana kohabitacije prije šest godina, kad je predsjednica često istupala kao predvodnica tadašnjeg HDZ-a Tomislava Karamarka u pokušaju da se vrati na vlast, a Milanović, posve milanovićevski, nije ostajao dužan.
Pamte se i iznimno žestoka sučeljavanja Grabar-Kitarović i Milanovića u predsjedničkoj kampanji prije dvadesetak mjeseci, pa se, iako se tu i tamo pričalo da su njih dvoje u povremenom kontaktu i korektnim odnosima, cijela nacija pomalo iznenadila informacijom o putu u New York.
Zajedništvo u praksi
Jasno je da se u ovom slučaju radi o državničkom potezu oboje predsjednika koji svoje političke bitke i razilaženja stavljaju sa strane.
No, još veći efekt je onaj na domaćoj, rutinski pregrijanoj sceni, u kojoj su politički animoziteti, pogotovo među populacijom koja ne živi od politike, toliki da su često na rubu nešto čvršće razmjene argumenata od one usmene. Činjenica da često “zaraćeni” Milanović i Grabar-Kitarović nisu u lošim odnosima bi, stoga, mogla ljekovito djelovati na unutarnje političke razlike, razmirice i sukobe.
Premijerski hladni bojkot
No, u cijelom nizu tumačenja koje se da čuti ovih dana, ipak nedostaje jedan vrlo bitan aspekt ove zajedničke akcije dvoje predsjednika RH – Andrej Plenković. Dobar dio ove godine, naime, traje stanoviti hladni bojkot predsjednika Republike od strane Plenkovića i njegovih ministara.
Vlada uporno izbjegava zajedničke protokole, a ministri iznebuha odustaju od dotad uobičajenih odlazaka u inozemstvo s predsjednikom države. Primjerice, u ožujku je Milanović predložio zajedničku delegaciju državnog vrha na polaganju vijenca na Plitvicama. Iz MUP-a su to odbili pravdajući se epidemiološkim razlozima, iako je kasnije u Vladinoj delegaciji bilo desetak ljudi.
Sve samo ne normalno
Na obljetnici Bljeska u Okučanima opet su i Milanović i Plenković bili u različitim delegacijama, dok je prepucavanje oko toga gdje će ići vojni zapovjednici urodilo s par dojmljivijh javnih replika. “To je sve samo ne normalno, kako se predstavljao u kampanji”, komentirao je Plenković tadašnje Milanovićeve izjave, dok je ovaj konstatirao kako “smo za premijera dobili čovjeka koji je direktno s motokultivatora ‘Tome Vinkovića’ sjeo za upravljač Ferrarija i fali mu u razvojnom i formativnom ciklusu nekoliko krugova”.
Lipanjski samit NATO saveza u Bruxellesu bio je, pak, vrhunac sukoba. Na takvom visokoprofilnom događaju Hrvatska nikad nije bila predstavljena samo s predsjednikom Republike, u delegaciji je uvijek bilo nekoliko ministara. Dosad. Naime, ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman trebao je u Bruxelles u delegaciji predsjednika Republike. Milanović je kasnije pričao da se ministar “tome veselio kao djeca američkoj pomoći poslije Drugog svjetskog rata”.
Primitivne izjave
No, Grlić Radman nije otišao. Za Milanovića nije bilo ni najmanje dvojbe, on je bio uvjeren da se radilo o premijerovoj zabrani. Grlić Radman je, pak, tvrdio da se ne radi o zabrani, nego da je samo s premijerom razgovarao “o svrsi odlaska s takvim čovjekom koji izmišlja kojekakve stvari”.
Nakon tog razgovora sa svojim šefom, koji nikako nije bio zabrana, Radman je odustao od puta u Bruxelles uz sljedeće objašnjenje: “Meni bi bilo ispod časti biti u društvu s čovjekom koji tako difamira, stigmatizira hrvatsku vladu, predsjednika vlade, sve članove vlade”, ocijenivši Milanovićeve izjave – primitivnima.
Poruka Banskim dvorima
I tu nekako dolazimo do još jedne, nimalo nebitne poruke boravka u SAD-u bivše predsjednice i sadašnjeg predsjednika države. Kolindi Grabar-Kitarović, donedavnoj ikoni HDZ-a, dakle, Milanovićeve izjave na račun predsjednika i ostalih članova Vlade, očito nisu zasmetale toliko da bi bile prepreka njenom odlasku u New York.
Poruka koja se time odašilja tako dobija i nešto specifičniju adresu od one upućene općoj javnosti – ona, naime, ide i Banskim dvorima. I stranci u koju se Grabar-Kitarović, unatoč najavama, nakon izbornog poraza ipak nije vratila.