Kako su i zašto eskalirali odnosi između Amerike i Kine

Kina je u mnogim elementima već pretekla SAD

Spoznaja Washingtona da je Kina u toj mjeri razvila svoj tehnološki sektor da je u mnogim elementima već pretekla SAD, neposredni je povod za tako dramatično zaoštravanje odnosa. Washington je, naime, svjestan da će tehnološki napredak omogućiti Kini još brži ekonomski i gospodarski razvoj te jačanje političke i vojne moći, što će vrlo brzo ugroziti dosadašnju američku dominaciju u svijetu.

Nova administracija predsjednika Joea Bidena procijenila je da očuvanje vodeće pozicije više nije dovoljno imati vrhunsko naoružanje i vojnu moć. Svijetom će dominirati, po procjenama Washingtona, onaj tko će brže razvijati svoju tehnološku bazu, tko će osigurati prevlast u svemiru te predvoditi u razvoju 5G mreže, umjetne inteligencije, kvantnog računanja, robotike…

Obratu u kinesko-američkim odnosima pridonio je i kineski predsjednik Xi Jinping koji se nije pridržavao strategije koju je razradio kineski filozof Sun Tzu, a koja govori o tome kako se neprijatelju ne smije pokazati koliko si jak niti koje su ti prave namjere. Umjesto toga predsjednik Jinping već godinama najavljuje kako će Kina do 2035. postati najmoćnija ekonomska i vojna sila svijeta. U prilog tim tvrdnjama ide činjenica da utjecaj Kine u globalnoj trgovini i međunarodnim odnosima, unatoč pandemiji, sve više raste.

Podaci koji su Amerikancima noćna mora

Kineski BDP 2020. rastao je po stopi od 2,3 posto, u SAD-u je pao za 2,3 posto, odnosno za 500,6 milijardi dolara, što je najveći pad od Drugog svjetskog rata. Predviđa se da će američko gospodarstvo sljedećih godina rasti po stopi od 1,9 do 1,6 posto, dok se za Kinu očekuje rast po prosječnoj stopi od 5,7 posto godišnje. Zbog toga će udio SAD-a u globalnom BDP-u i dalje padati, dok će udio Kine nezadrživo rasti.

Ti su podaci za Amerikance, koji su desetljećima neprikosnoveni vladari svijeta, postali prava noćna mora. Zbog toga Washington drži Kinu najvećom vojnom i ekonomskom prijetnjom SAD-u te je odlučan svim sredstvima zaštititi američke političke, gospodarske i vojne interese. To je razlog zašto je predsjednik Biden odlučio stati na kraj tim ambicijama kineskog vođe.

Puno čvršćim odnosom prema Kini od svog prethodnika Donalda Trumpa, predsjednik Biden ujedno želi pokazati da je i njegova politička maksima America first. Na taj način pokušava prevladati duboke podjele u društvu te steći povjerenje barem onih umjerenijih Trumpovih pristalica.

Uz pomoć saveznika Kinu žele politički izolirati

Administracija predsjednika Bidena svjesna je da se samo uvođenjem sankcija i podizanjem carinskih barijera neće moći zaustaviti vrtoglavi razvoj Kine, stoga je pozvala u pomoć sve svoje saveznike i prijateljske zemlje. Njihovom mobilizacijom Biden želi oko Kine izgraditi svojevrstan sanitarni čvor koji ima za cilj politički izolirati tu državu te spriječiti ili barem otežati izvoz njenih roba i tehnoloških postignuća po svijetu. Nešto od toga započeo je Trump kad je natjerao sve saveznike da raskinu ugovore o kupovini 5 G mreže tehnološkog diva Huaweija.

Okupljanje saveznika u potpunoj je suprotnosti s politikom Donalda Trumpa koji se zavadio sa svima, pa i s najvjernjim partnerima SAD-a. Da bi pod američki stijeg okupio što više država predsjednik Biden odlučio je zaigrati na kartu ljudskih prava. Optužio je čak Kinu za zločine protiv čovječnosti što se još nikada nije dogodilo, a državni tajnik Anthony Blinken izravno napao kineske dužnosnike da provode genocid nad Ujgurima, muslimanskom manjinom u provinciji Xinjiang.

Također ih je okrivio za kršenje ljudskih prava u Hong Kongu i na pomalo zaboravljenom Tibetu te da prijete invazijom na Tajvan i pokušavaju zastrašiti Australiju. Šef američkog zapovjedništva za Indo-Pacifik, admiral Philip Davidson, upozorio je da će Kina u sljedećih šest godina pokušati vojnim udarom preuzeti kontrolu nad Tajvanom. Blinken je zaključio kako kineska politika ugrožava stabilnost svjetskog poretka.

Ne žele sukob, ali su spremni za grubu utakmicu

Jake Sullivan, savjetnik predsjednika Bidena za nacionalnu sigurnost, ističe pak kako je pravi cilj kineske politike širenje utjecaja kroz pokušaje oblikovanja svjetskih ekonomskih pravila i tehnoloških standarda te ovladavanjem međunarodnim političkim institucijama. Sullivan je zaključio da SAD ne žele sukob s Kinom, ali su “spremne za grubu utakmicu.” I to mu je za vjerovati. Peking, naime, raspolaže toliko snažnim nuklearnim arsenalom, s toliko interkontinentalnih balističkih raketa te supersoničnim naoružanjem, da bi svaki atak na Kinu bio ravan samoubilačkom činu.

Zbog toga, premda administracija Joe Bidena zna da Peking jača svoju mornaricu, zrakoplovstvo i raketno naoružanje kako bi ugrozio dosadašnju vojnu dominaciju SAD-a na moru, kopnu i svemiru, ne može učiniti ništa doli pokušati usporiti taj proces što je više moguće. Washington zna da Peking želi kontrolirati pomorske putove u Južnokineskom moru preko kojeg ide najveći dio kineskog uvoza i izvoza te da istodobno spriječi Amerikance da neometani morem opskrbljuju Tajvan.

Istodobno Jake Sullivan, novi jaki čovjek Bijele kuće, na posredni je način otkrio što zapravo najviše muči novu administraciju. Smatra, naime, kako se Washington ne bi trebao toliko opterećivati pokušajima usporavanja razvoja Kine, već da bi veći naglasak trebalo staviti na razvoj domaće tehnologije kroz povećana vladina ulaganja u istraživanjima i proizvodnju poluvodiča, umjetne inteligencije i energije. Bila je to neizravno priznanje da SAD postupno u tehnološkom smislu zaostaju za Kinom, a najbolji je primjer za to slučaj kineskog tehnološkog giganta Huaweija.

Strategija je osigurati ulaganja u razvoj tehnologije

Kad su SAD uspjele spriječiti saveznike da instaliraju kinesku 5G komunikacijske mreže, u zamjenu im nisu mogle ponuditi vlastitu tehnologiju. Zbog toga je Bidenova strategija osigurati državna ulaganja u razvoj tehnologije kako bi sa svjetskog tržišta mogli istisnuti Kineze. Objasnio je da će javna ulaganja u tehnološki sektor omogućiti “da ostanemo na vrhu.” Zbog toga se, među ostalim, Kina optužuje za cyber napade te da preko svojih softvera špijunira zemlje koje koriste njenu tehnologiju.

Bidenova administracija drži da su američke obavještajne službe predugo i pogrešno procjenjivale da će kineski predsjednik Xi Jinping biti usredotočen na ekonomski razvoj te da će izbjegavati izravnu konfrontaciju s Washingtonom. Zbog toga je podcijenjena namjera Kine da postane dominantnom silom te da iskoristi svoju ekonomsku moć kako bi propisivala pravila trgovine i globalnog poretka u svoju korist. Tajnim službama se predbacuje da nisu uspjele proniknuti u “autoritarno-nacionalistički instinkt predsjednika Xija.”

Posebno ističe da je bivši predsjednik Bill Clinton teško pogriješio kad je prije dvadesetak godina gajio iluzije da će bogatija, s Internetom povezana Kina, postati demokratičnija i pluralističnija. Paradoks je da je od svih američkih predsjednika najbenevolentniji odnos spram Kine imao bivši predsjednik Barack Obama, kojemu je upravo Biden bio najbliži suradnik. Osim zaoštravanja međusobnih odnosa već se nazire da će doći i do kolosalnih promjena u gospodarstvima dviju država.

Američki izvoz u Kinu lani je snažno porastao

Nakon 40 godina intenzivnih gospodarskih i trgovačkih veza te sve većeg ispreplitanja gospodarstva i međusobne ovisnosti dviju država, sada se poduzimaju mjere kako bi svaka država osigurala svoju samodostatnost. Stoga su si Kina i SAD zadale za cilj potaknuti izgradnju industrija koje će proizvoditi sve ono što se sada uvozi iz Kine, odnosno iz SAD-a. Tako da svoje tržište mogu opskrbiti svim potrebnim vlastitim proizvodima, od hrane, obuće i odjeće, do najsofisticiranije tehnologije.

Unatoč dramatičnog zaoštravanja međusobnih odnosa posljednjih dana objavljeni su zapanjujući podaci da je tijekom 2020., dakle, u godini najvećih sukoba i trgovinskog rata, Kina postala ponovno glavni trgovinski partner SAD-a. I to ne zbog uvoza iz Kine već zbog izvoza u Kinu. Američki izvoz u Kinu porastao je 2020. u odnosu na 2019. za 16,90 posto. Ukupni iznos od 124,65 milijardi dolara, najviši je od 2017. kad je iznosio rekordnih 130,37 milijardi dolara.

Uvoz iz Kine u 2020. godini pao je za 3,71 posto ili 16,97 milijardi dolara pa se američki deficit s Kinom smanjio. Za Bidenovu administraciju porazno je također što je kineski izvoz u prva dva mjeseca ove godine porastao po nevjerojatnoj stopi od 60,6 posto pa je dosegao 468,87 milijardi dolara. Istodobno uvoz je porastao za 22,2 posto, na 365,62 milijarde dolara, a suficit u vanjskoj trgovini dostigao je 103,25 milijarde dolara, u usporedbi s deficitom od 7,21 milijarde dolara za isto razdoblje prošle godine.

Bidenov novi plan već je naišao na probleme

Plan predsjednika Bidena da angažira azijske saveznike u nastojanjima da se ograniče kineske političke i ekonomske pretenzije u Indijskom i Tihom oceanu, već je međutim naišao na probleme. Iako je predsjednik Biden ponudio azijskim saveznicima i prijateljima kolektivnu sigurnost te zajednički pristup globalnoj ekonomiji, vrhunskim tehnologijama te jačanju sadašnjeg međunarodnog poretka, prva je svoje rezerve izrazila Južna Koreja. Seul je odbio pridružiti se protukineskoj koaliciji Quad, koju predvodi SAD, a članice su Indija, Japan i Australija.

Taj neformalni strateško sigurnosni forum, koji treba postati protuteža rastućem kineskom utjecaju u azijsko-pacifičkoj regiji, po zamisli Washingtona trebao bi biti začetak novog “mini Nato pakta.” SAD želi da se tom savezu pridruže Južna Koreja, Novi Zeland i Vijetnam, ali Seul za sada ne prihvaća tu ideju iz jednostavnog razloga jer je Kina najveći trgovinski partner Južne Koreje. Još su dublje razlike između Južne Koreje i SAD-a u odnosu spram Sjeverne Koreje.

Dok se Seul zalaže za ukidanje sankcija, povećanje trgovinske razmjene te razgovore s Pjongjangom, predsjednik Biden najavljuje uvođenje još rigoriznijih mjera. Nevolja je za Washington što ni Indija, premda ima ozbiljne granične sporove s Kinom, ne želi dodatno kvariti odnose s Pekingom. Ovih je dana Wall Street Journal citirao indijske dužnosnike koji su najavili da se Indija nikada neće zadovoljiti time da bude podređeni saveznik SAD-a.

Kinezi sigurno neće stajati skrštenih ruku

“Naše je stajalište određeno temeljnim principom nesvrstanosti i ambicijama da postanemo svjetska sila. Štoviše, New Delhi si ne može priuštiti troškove provociranja Kine javnim zauzimanjem strane Washingtona,” citirao je Wall Street Journal indijske dužnosnike. Stajališta Indije i Južne Koreje u potpunoj su suprotnosti s nedavnom američko-japanskom deklaracijom u kojoj je Kina označena kako destabilizator Azije.

Kina, dakako, neće skrštenih ruku gledati pokušaje SAD-a da ju zaokruži i izolira, pa se može očekivati da će Peking ispitati mogućnost ekonomske odmazde protiv Australije i Japana koji su najčvršće stali iza Washingtona. Uostalom Peking je već pokazao zube pa je stavio na svoju crnu listu cijeli niz europskih političara za koje drže da lažno optužuju Kinu. Istodobno kineski stratezi uvjereni su kako će golemo domaće tržište apsorbirati sve one robe i proizvode koji su se do sada izvozili te da zbog toga neće doći do pada industrijske proizvodnje i prehrambenih artikala.

Victor Gao, bivši kineski diplomat, objasnio je da Kina nema prostora za kompromis oko Hong Konga, muslimana Ujgura te Tajvana jer su to za nju “pitanja života ili smrti.” Osim toga u Pekingu prevladava optimističko uvjerenje da je Kina, koja neprestano raste, u značajnoj strateškoj prednosti pred Zapadom i SAD-om koji su u padu. Zbog toga ne čudi što Kina ne krije da se opire međunarodnom poretku koji se temeljeni na pravilima ispisanima u Washingtonu.

Traže da Peking svojim utjecajem smiri Sjevernu Koreju

Graham Allison, politolog s Harvarda, i Fred Hu, istaknuti američki biznismen, upozoravaju da se Washington mora pomiriti s činjenicom da će Kina dugo biti onakva kakva je sada te da je nemoguće promijeniti vlast u toj državi. “Sprječavanje vojne krize, borba protiv klimatskih promjena, suzbijanje budućih pandemija, sprečavanje širenja nuklearnog oružja, borba protiv terorizma, upravljanje financijskim krizama”, napisali su, “ništa od toga ne može se učiniti bez prihvaćanja stvarnosti da će autokratski režim u Pekingu biti na vlast u doglednoj budućnosti. “Stoga, zaključili su, s Kinom valja pregovarati, a ne sukobljavati se.

I na kraju još jedan argument koji ide na ruku Pekinga. Američki državni tajnik Anthony Blinken, u jeku najžešćih napada na Peking, zatražio je od Kine da iskoristiti svoj utjecaj i uvjeri Sjevernu Koreju da odustane od nuklearnog programa, koji je izvor nestabilnosti i opasnosti. Ustvrdio je da pri tomu Peking ima“presudnu ulogu” te da ima i “vlastiti interes pomoći u provedbi denuklearizacije Sjeverne Koreje jer je to izvor nestabilnosti, opasnosti i očito prijetnja nama i našim partnerima.”

A da je Blinken u pravu pokazala je nova provokacija Sjeverne Koreje koja je izvela prvo raketno testiranje od kada je u Bijelu kuću ušao Joe Biden. To se ne bi usudila učiniti da nije došlo do raskola na relaciji Washington-Peking.