Nekad je nužno odabrati stranu

Kako su murali počeli čuvati sjećanje na sve one ljude iz povijesti Splita koje su gradske vlasti pokušale zaboraviti

Tri su bitna nova momenta koji su se u kulturi splitskih murala dogodila u posljednje vrijeme

FOTO: Radio Dalmacija

U posljednje vrijeme situacija se počela mijenjati, afirmiranjem aktivne kulture sjećanja na ljude i nasljeđe koji su ili bili potiskivani iz te kulture ili jednostavno ignorirani

Svatko tko je makar jednom svratio u Split posljednjih godina ili je pratio medije koji su se bavili s kulturom grafita na zidovima grada, znao je da je ona bila gotovo nepostojeća. Što se murala tiče, bili su tu isključivo ogromni murali posvećeni Hajduku, nešto manje Domovinskom ratu te jedan posvećen kulturi sjećanja revizionističkog tipa, prepoznatljiv najviše po Frani Tenti, momku koji je, 10. travnja 1947. s Marjana skinuo državnu zastavu Jugoslavije, da bi na njeno mjesto stavio zastavu NDH. Sve navedene napravili su pripadnici Torcide.

Od ostalih primjetnijih murala po gradu isticao se tek prepoznatljiv rukopis tzv. ‘tražitelja smisla’ i to je otprilike to. Skoro svi ostali ulični natpisi se ne mogu staviti niti u tu kategoriju, budući da je riječ o običnim potpisima, rečenicama s ponekom dobrom bazom i ogromnoj količini ustaškog i nacističkog znakovlja. Stoga, kad me prije par godina jedan zainteresirani turist koji je proučavao kulturu grafita u svakom gradu u kojem je do tada bio, zamolio da ga uputim na mjesta koja bi mu mogla biti zanimljiva, iskreno nisam znao što da mu preporučim.

Gradska memorija se nije u potpunosti uspjela izbrisati

No, u posljednje vrijeme situacija se počela mijenjati, afirmiranjem aktivne kulture sjećanja na ljude i nasljeđe koji su ili bili potiskivani iz te kulture ili jednostavno ignorirani. Opće je mjesto da su splitske gradske vlasti početkom devedesetih promijenile preko 150 imena naziva ulica, škola i vrtića, brišući, između ostalih, iz memorije sve one Splićanke i Splićane koji su bili aktivni u partizanskom pokretu i antifašističkoj borbi.

Sličan proces zahvatio je i gradski HNK koji je za vrijeme mandata Ive Sanadera podijelio otkaze nacionalno ili ideološkim nepodobnima, nudeći jasan smjer budućeg razvoja te kuće. Bez obzira što su ove akcije umnogome uspjele izbrisati gradsku memoriju, očito je da tome nisu do kraja uspjele, što je lijepa vijest. Tri su bitna nova momenta koji su se u kulturi splitskih murala dogodila u posljednje vrijeme.

Mural prema Ćurinovim željama u Plinarskoj ulici

Prvo je prije godinu dana u sklopu prvog ‘Mediteranskog feminističkog festivala’, na mostu kraj kultnog centra Koteks Josipa Krolo izradila mural u čast pokojne glumice Zdravke Krstulović.

Potom su ovog ljeta na inicijativu Građanske inicijative Split i uz suglasnost aktualnog vodstva HNK, na fasadi i preko velikih vratnica radionice, nekadašnjeg ateljea Hrvatskog narodnog kazališta u splitskoj Plinarskoj ulici, akademski slikari Luka Duplančić i Ivan Svaguša, obojica dugogodišnji street-artisti, reproducirali na oko 120 kvadrata plakat Alema Ćurina, ponajboljeg splitskog ilustratora koji je izradio za Splitsko ljeto 1998. godine.

Na muralu je, prema Ćurinovoj želji i stih “Možda bi vam bilo bolje da niste tu”, pjesme splitskog glazbenika Jadrana Zlodre Gobba iz scenske glazbe predstave “Škola glume” izvedene na Splitskom ljetu 1982. godine.

Osvanuo je mural posvećen ubijenoj Palmini Piplović

Na koncu, ovog vikenda je u sklopu ovogodišnjeg Mediteranskog feminističkog festivala, umjetnica Andrea Resner na kući sestara Cikatić u Velom Varošu iscrtala mural posvećen Palmini Piplović. Priča o Palmini je posebno tragična, budući da je ona bila jedna od posljednjih uhapšenih i umorenih žrtava fašističkih okupatora, tek nešto malo prije oslobođenja Splita, da bi nakon rata njena obitelj gradu darovala zemljište za izgradnju vrtića na Marjanu koji je do početka devedesetih nosio njeno ime, nakon čega je u sklopu spomenutog zatiranja memorije promijenjeno.

Gradske vlasti su do danas ostale nijeme na apele da se vrtiću vrati izvorno ime, kao i na ideju da se upravo na zgradi vrtića nacrta mural. No, zato je lokalna zajednica iz Gradskog kotara Varoš, pod vodstvom Vjeke Santrića 2017. utemeljila Dan sjećanja na Palminu i de facto iznova pokrenula pitanje odnosa prema izbrisanoj memoriji i konkretno prema Palmini. Iako je moguće da se tri izdvojena slučaja promatraju izdvojeno, prije će biti da je riječ o trendu značajnijeg izlaska gradskih umjetnika na zidove Splita, koji će unatoč brojnim otporima zaživjeti iz razloga što iza njih stoje memorija grada i entuzijazam aktivista i dijelova lokalne zajednice.