Kako su nacisti u Norveškoj počeli realizirati izopačenu viziju rasnih gradova i izvoznih rodilišta

Nova knjiga povjesničarke s Princetona donosi niz manje poznatih detalja o okupaciji Norveške

ZADNJA IZMJENA: ruj 20, 2020

Njemačka okupacija Norveške od 1940. do 1945., opsežno dokumentirana u novoj knjizi Sveučilišta Princeton, ukazuje na manje poznate detalje o nacističkim planovima za prostorno, kulturološko i idejno prekrojavanje čitavog svijeta.

Čim su zauzeli teritorij Norveške, njemački dužnosnici lansirali su opsežnu građevinsku kampanju za usklađivanje ove sjeverne zemlje s Hitlerovim novim svjetskim poretkom. Od blistavih autocesta i idealnih gradova, do rodilišta za pročišćenu nordijsku rasu, planovi za prerađivanje Norveške u uzorno arijsko društvo raspirivali su maštu nacističkih vođa.

Ovi nam projekti, smatra autorica, poznata povjesničarka Despina Stratigakos, puno govore o tome kako su Hitler i njegovi poslušnici zamišljali svijet pod kukastim križem, koji su stali graditi u Norveškoj.

Propaganda i poticaji za udvaranje

Njihovi napori na preoblikovanju okupirane Norveške, uključujući svakodnevne prostore u kojima su ljudi živjeli i radili, daju nam pregled dubokih ideoloških odrednica koja je Hitler predvidio da će nastati nakon njegove konačne pobjede – čak i u onim državama, poput Norveške, koje je smatrao potencijalnim saveznicima.

Nacisti su, naime, vjerovali da su Norvežani rasno superiorniji od Nijemaca, a Hitler se nadao da će ih pridobiti za svoj rasistički svjetonazor. Umjesto da primjenjuje politike masovnog istrebljenja i ropstva kojim su se nacisti služili u istočnoj Europi, udvarao im se, koristeći propagandu i poticaje.

Ambicioznim arhitektonskim i infrastrukturnim projektima, pišu autorica, Hitler je nastojao doslovno i figurativno izgraditi mostove do norveških građana, dovodeći ih u okrilje šireg njemačkog carstva. Planirao je izgradnju gigantskog “super-autoputa” kojim bi spojio Berlin s Trondheimom, kako bi se njemački građani lakše upoznali sa svojim novim teritorijima.

Speerovi planovi za nove gradove i baze

Nekoliko mjeseci nakon invazije u travnju 1940. godine, nacisti su počeli razvijati opsežne planove za transformaciju norveških gradova i krajolika. Te su promjene u fizičkom okruženju smatrali preduvjetima za uključivanje Norvežana u njemački imperij.

Njemački arhitekti na čelu s Albertom Speerom crtali su nove gradove, vojne baze, postrojenja i cestovnu infrastrukturu. Nacisti se nisu namjeravali povući, čak iako su Norvežanima javno obećali da je okupacija samo privremena mjera da ih se zaštiti od moguće britanske agresije.

Arhitektura i urbanizam bili su ključni za uspostavu nacističke kulture u okupiranoj zemlji. Speer je planirao izgradnju Novog Trondheima, isključivo njemačkog grada kod Trondheim, koji bi bio raskošno sagrađen, s muzejima, operama i drugim sadržajima, kako bi osvajači imali svoju metropolu usred Norveške.

Slali tisuće beba nazad u Njemačku

Kako su Norvežane smatrali rasno kvalitetnima, nacisti su uspostavili golem broj porodiljnih centara, a djecu su tretirali kao prirodni resurs kojeg treba eksploatirati. Tisuće beba slali su nazad u Njemačku tijekom rata, kako bi si poboljšali krvnu i genetsku sliku.

“Zamišljena transformacija Norveške pokazuje nam ukupnost planova za arijevski imperij i totalne svjetove, kakve su nacisti htjeli uspostaviti”, kaže profesorica Stratigakos. “Do toga srećom nije došlo”.

Više s weba
Ostanite uz telegramov program