Ako ste posljednjih dana pratili vijesti o mučnim slučajevima optužbi za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje na dvije kapitalne javne institucije – Sveučilištu u Zagrebu i Hrvatskoj radioteleviziji – lako vam se moglo učiniti da gledate pokaznu vježbu. Pokaznu vježbu koja, iako bi to trebala biti, nije odlučan blitzkrieg protiv maltretiranja, zlostavljanja i seksualnog uznemiravanja žena. Naprotiv, već danima gledate pokaznu vježbu iz gluhog nečinjenja i mrzilačkog odnosa prema ženama.
Mučni slučajevi (bivših) studentica Sveučilišta u Zagrebu i djelatnica HRT-a koji su dospjeli do javnosti, ključne ljude u ovim gigantskim bastionima moći nisu potaknuli na temeljito čišćenje vlastitih redova. Nikako, jer su protagonisti svih ovih priča koje su otkrili mediji, upravo čelni ljudi Sveučilišta i HRT-a. Za optužbe o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju su znali; u oba su slučaja dvije hrabre žene šefovima ovih institucija javile što im se dogodilo. Šefovi od kojih su zatražile zaštitu i zaklon, grubo i neoprostivo su im se narugali i multiplicirali njihove traume.
Krive su žene jer nisu šutjele
Nakon što je dobio potpisanu izjavu nekadašnje studentice o seksualnom uznemiravanju kojem je bila izložena od jednog profesora Filozofskog fakulteta, rektor Boras se konzultirao s optuženim profesorom i zaključio da je sve OK. Dapače, u skandaloznom priopćenju javnosti poručio je da je pronašao “bitne nedostatke” u izjavi studentice zbog kojih izjava nije mogla poslužiti za pokretanje etičkog postupka. Nekadašnja studentica u rektorovom je teško shvatljivom svemiru učinila neoprostivo – svoju izjavu inicijalno nije službeno urudžbirala tadašnjoj dekanici Fakulteta.
Taj “bitni nedostatak” izjave, u kojoj piše kako ju je profesor grubo povukao preko stola i poljubio u usta, i profesorovo očitovanje koje je dobio, Borasu su bili dovoljno jaki temelji za promoviranje optuženog profesora u najčasnije sveučilišno zvanje professora emeritusa.
S druge strane, u upravi HRT-a prijavu novinarke protiv šefa Poslovanja HRT-a Mislava Stipića, ocijenili su nerazumljivom i neprihvatljivom. Ženu su, u finalnom zakucavanju, poslali da se suoči s čovjekom kojeg je prijavila. Za sve to krive su si, dakako, ove žene jer nisu šutjele kako su trebale. To su nedvosmislene poruke s Prisavlja i Trga Republike Hrvatske.
Zašto HRT i Sveučilište mrze žene?
Kada su mediji objavili ove teško shvatljive priče, s HRT-a su poručili da se pitanje seksualnog nasilja pod njihovim krovom poteže zato što, najozbiljnije su zaključili, televiziji raste gledanost pa im netko podmeće. U impotentnoj obrani sa Sveučilišta, rektor Boras optužio je žrtvu, nekadašnju dekanicu i potpisnicu ovih redaka da su sve fabricirale i udružile se u podlom pokušaju diskreditacije professora emeritusa i samog rektora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na pitanja novinara o seksualnom uznemiravanju dekani fakulteta koji odlučuju o sudbini rektora i Sveučilišta, bježe i kroz zatvorena vrata. Lijepo su to zabilježile današnje snimke portala srednja.hr. Okrećući glave od ovih pitanja, dekani okreću glave od svojih bivših studentica, aktualnih i budućih. Šalju im poruku da se oni u to ne bi šteli miješati i da je ženama mjesto u mraku i šutnji. Dok je tako, iz dana u dan morat ćemo (si) uporno postavljati pitanja zašto ovi nedodirljivi giganti mrze žene.
Kako su se HRT i Sveučilište narugali ženama koje su prijavile seksualno zlostavljanje
Nedvosmislena poruka s Prisavlja i Trga Republike Hrvatske jest da su si žene same krive jer nisu šutjele
Mučni slučajevi (bivših) studentica Sveučilišta u Zagrebu i djelatnica HRT-a koji su dospjeli do javnosti, ključne ljude u ovim gigantskim bastionima moći nisu potaknuli na temeljito čišćenje vlastitih redova. Nikako, jer su protagonisti svih ovih priča koje su otkrili mediji, upravo čelni ljudi Sveučilišta i HRT-a
Ako ste posljednjih dana pratili vijesti o mučnim slučajevima optužbi za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje na dvije kapitalne javne institucije – Sveučilištu u Zagrebu i Hrvatskoj radioteleviziji – lako vam se moglo učiniti da gledate pokaznu vježbu. Pokaznu vježbu koja, iako bi to trebala biti, nije odlučan blitzkrieg protiv maltretiranja, zlostavljanja i seksualnog uznemiravanja žena. Naprotiv, već danima gledate pokaznu vježbu iz gluhog nečinjenja i mrzilačkog odnosa prema ženama.
Mučni slučajevi (bivših) studentica Sveučilišta u Zagrebu i djelatnica HRT-a koji su dospjeli do javnosti, ključne ljude u ovim gigantskim bastionima moći nisu potaknuli na temeljito čišćenje vlastitih redova. Nikako, jer su protagonisti svih ovih priča koje su otkrili mediji, upravo čelni ljudi Sveučilišta i HRT-a. Za optužbe o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju su znali; u oba su slučaja dvije hrabre žene šefovima ovih institucija javile što im se dogodilo. Šefovi od kojih su zatražile zaštitu i zaklon, grubo i neoprostivo su im se narugali i multiplicirali njihove traume.
Krive su žene jer nisu šutjele
Nakon što je dobio potpisanu izjavu nekadašnje studentice o seksualnom uznemiravanju kojem je bila izložena od jednog profesora Filozofskog fakulteta, rektor Boras se konzultirao s optuženim profesorom i zaključio da je sve OK. Dapače, u skandaloznom priopćenju javnosti poručio je da je pronašao “bitne nedostatke” u izjavi studentice zbog kojih izjava nije mogla poslužiti za pokretanje etičkog postupka. Nekadašnja studentica u rektorovom je teško shvatljivom svemiru učinila neoprostivo – svoju izjavu inicijalno nije službeno urudžbirala tadašnjoj dekanici Fakulteta.
Taj “bitni nedostatak” izjave, u kojoj piše kako ju je profesor grubo povukao preko stola i poljubio u usta, i profesorovo očitovanje koje je dobio, Borasu su bili dovoljno jaki temelji za promoviranje optuženog profesora u najčasnije sveučilišno zvanje professora emeritusa.
S druge strane, u upravi HRT-a prijavu novinarke protiv šefa Poslovanja HRT-a Mislava Stipića, ocijenili su nerazumljivom i neprihvatljivom. Ženu su, u finalnom zakucavanju, poslali da se suoči s čovjekom kojeg je prijavila. Za sve to krive su si, dakako, ove žene jer nisu šutjele kako su trebale. To su nedvosmislene poruke s Prisavlja i Trga Republike Hrvatske.
Zašto HRT i Sveučilište mrze žene?
Kada su mediji objavili ove teško shvatljive priče, s HRT-a su poručili da se pitanje seksualnog nasilja pod njihovim krovom poteže zato što, najozbiljnije su zaključili, televiziji raste gledanost pa im netko podmeće. U impotentnoj obrani sa Sveučilišta, rektor Boras optužio je žrtvu, nekadašnju dekanicu i potpisnicu ovih redaka da su sve fabricirale i udružile se u podlom pokušaju diskreditacije professora emeritusa i samog rektora.
Na pitanja novinara o seksualnom uznemiravanju dekani fakulteta koji odlučuju o sudbini rektora i Sveučilišta, bježe i kroz zatvorena vrata. Lijepo su to zabilježile današnje snimke portala srednja.hr. Okrećući glave od ovih pitanja, dekani okreću glave od svojih bivših studentica, aktualnih i budućih. Šalju im poruku da se oni u to ne bi šteli miješati i da je ženama mjesto u mraku i šutnji. Dok je tako, iz dana u dan morat ćemo (si) uporno postavljati pitanja zašto ovi nedodirljivi giganti mrze žene.