Kako su vladajući kopirali Staljina: Krvolok je često ponavljao da je jedina prava politika ona kadrovska
Telegramov kolumnist o najavama čistki u diplomaciji i na HRT-u
Iako je pitanje politički motiviranih čistki kao termin i pojava inaugurirano u Sovjetskom Savezu za vrijeme najrepresivnije Staljinove vlasti, teško je ne uočiti sve prisutniju primjenu principa čistke kojom se aktualna vlast koristi u kulturnom, medijskom i diplomatskom sektoru. Štoviše, analizirajući poteze vladajućih, po kojima su ekspresno smijenili ravnatelja javne televizije i po kojima najavljuju brojne smjene u veleposlanstvima, evidentno je kako su savršeno usvojili Staljinovu maksimu o tome kako je jedina prava politika ona kadrovska.
S obzirom na to da smo o stanju u kulturnom sektoru pisali u više navrata, posvetit ćemo se aktualnim čistkama na javnoj televiziji i najavljenim čistkama u diplomaciji. Neovisno o tome što bi vladajuća većina mogla protestirati protiv korištenja ovog izraza u objašnjavanju njihovih aktualnih smjena, ona najbolje sadržajno opisuje ono što se upravo događa.
Temeljita promjena
Riječ je o filozofiji koja demokratsku promjenu vlasti doživljava kao ulaznicu za uvođenje svojevrsne revolucije i temeljitu promjenu državnog i medijskog aparata. Ovakvo viđenje demokracije postaje posebno smiješno u svjetlu činjenice da se prilikom posljednje promjene vlasti u zemlji koja se doista mogla smatrati prijelomnom, a riječ je o pobjedi “šestorka” u siječnju 2000. godine, kompletan poraženi HDZ angažirao u borbi protiv tzv. revanšizma.
Iz svih poteza isijava iskreno uvjerenje da je prošla vlast bila nenarodna. Izvjesno je, dakle, da imamo posla s vlašću i političkom filozofijom koja dobar dio građana vidi kao neprijateljske elemente. To bi bilo komično da ne živimo u društvu ustrojenom na velikim podjelama, čiji se nedavno usvojeni standardni demokracije razgrađuju na tjednoj razini.
Drugim riječima, ono što su tada smatrali nedopustivim, hadezeovci sada inauguriraju kao princip djelovanja, pri čemu treba imati na umu da se Milanovićeva vlast ni po jednom kriteriju ne može uspoređivati s posljednjom fazom tuđmanizma.
Neutralna televizija
Iako bi se ovaj zaključak mogao šire elaborirati, bit će dovoljno spomenuti kako prethodna vlast nije uhodila nezavisne novinare, stvarajući golemim dosjee o ljudima koji su profesionalno radili svoj posao. Jednako tako, javna televizija se, neovisno o svim njenim značajnim manjkavostima, nije aktivno uključivala u kampanju na strani vladajuće stranke, što 1999. nije bio slučaj.Sve ovo navodimo ponajprije iz razloga što argumenti za ovako nagle i temeljite smjene vodećih ljudi javne televizije i najave smjena na ključnim diplomatskim adresama jednostavno nemaju nikakvo racionalno utemeljenje.
Stoga jedinu motivaciju za ovakvo ponašanje i istinsko provođenje čistki možemo pronaći u neiskazanoj želji za potpunim podređivanjem državnog i javnog aparata jednoj vrsti politike.
Bez argumenata
Nitko naravno ne spori vladajućima da provode politiku koju smatraju najboljom, no poanta demokracije odnosi se na poštivanje procedure i boljih demokratskih običaja. To konkretno znači da se ljude, bez nekog ozbiljnog kršenja zakona, mijenja po isteku mandata ili nekog ciklusa.
O kolikoj je pak žurbi riječ, možda ponajbolje svjedoči nedostatak potrebe da se, primjerice smjena ravnatelja HRT-a suvislo argumentira, s obzirom na to da su se sve negativne reakcije vladajućih na Radmanovu upravu odnosile na programski sadržaj, dok je formalni razlog za njegovu smjenu jedva i spomenut. Ironija cijelog procesa je ta da jednog od najglasnijih zagovornika nalazi u Ivi Bancu, čovjeku koji je svojedobno zahtijevao od Račanove vlasti čišćenje tzv. tehnomenadžerske struje u HDZ-u, da bi 2007. tražio od Ive Sanadera čišćenje cijelog policijskog sustava.
Odmaknemo li se od domicilnih konvertita i njihovih skandaloznih izjava i vratimo se promatranoj temi, shvatit ćemo da se u imenovanju nove, privremene uprave javne televizije nije vodilo kriterijima stručnosti, već isključivo ideološke bliskosti.
No odmaknemo li se od domicilnih konvertita i njihovih skandaloznih izjava i vratimo se promatranoj temi, shvatit ćemo da se u imenovanju nove, privremene uprave javne televizije nije vodilo nikakvim kriterijima stručnosti, nego isključivo ideološke bliskosti.
Nova filozofija
Taj proces je onda logično priveden kraju hitnom Kovačićevom smjenom kompletne uređivačke garniture HRT-a. Iz činjenice da netko s pozicije vršitelja dužnosti već u istom tjednu nakon imenovanja bez ikakve ozbiljne analize mijenja kompletnu uređivačku strukturu, uključivši i glavnog urednika trećeg programa televizije, na čiji rad nitko nije imao zamjerke, iščitava se kompletna filozofija novih vlasti. Koju nikakve koncilijantne izjave ne mogu prikriti.
Revolucionarni prevrat
To isto vrijedi i za najavu smjena u diplomaciji, po kojoj bi većina ljudi bila smijenjena znatno prije isteka mandata. S obzirom na to da je riječ o tome da se planira smijeniti čak 17 veleposlanika, jasno je kako je teško pronaći argumentaciju po kojoj vladajuća većina svoj dolazak ne doživljava kao revolucionarni prevrat.
S obzirom na to da iz ovakvog shvaćanja, jednako kao i iz ekspresnih smjena jasno isijava uvjerenje kako je protekla vlast bila nenarodna, što su vodeći ljudi HDZ-a u više navrata naglašavali, više je nego izvjesno kako imamo posla s vlašću i političkom filozofijom koja dobar dio vlastitih građana doživljava kao neprijateljske elemente.
Što bi naravno bilo komično da ne živimo u duboko podijeljenom društvu, čiji se tek nedavno usvojeni demokratski standardi planski razgrađuju na tjednoj razini.