Kako to da Hrvatska pošta slavi onaj homofobni referendum? Pogledajte koga smo pronašli u upravi te tvrtke

HDZ pod Plenkovićem više nije toliko nacionalistička i konzervativna stranka. Ili ipak...

Siniša Šukunda nekad je bio pravaš, nostalgičan prema 'Za dom spremni' i sumnjičav prema EU-u i HDZ-u. Danas je član Plenkovićeve stranke i Uprave Hrvatske pošte

Kad se podvuče crta, a ulazak izbornu godinu je svakako vrijeme za tu aktivnost, ono što će pisati kao suma ostavštine HDZ-a u vrijeme (prva?) dva mandata Andreja Plenkovića neće prštati svijetlim tonovima. Improvizacija, nesposobnost, inertnost, potpuni izostanak reformi i, dakako, sistemska korupcija – tek tu i tamo prošarani vanjskopolitičkim napretkom poput ulaska u eurozonu i Schengen.

Ali, eto, kazat će mnogi, bar najjaču hrvatsku stranku ne vode ultrakonzervativne snage i mračna desnica. I doista, sam Plenković jednostavno nije nacionalist niti je konzervativac tvrđeg tipa, što mu je svakako pomoglo u ključnom, prvom izbornom uspjehu 2016. godine.

Udar na ljudska prava

Sedam godina kasnije, međutim, njegova Hrvatska je zemlja u kojoj je u samo nekoliko posljednjih dana pod pritiskom baš ultrakonzervativnih i nacionalističkih krugova povučen udžbenik povijesti čija interpretacija nekih događaja nije u skladu s onom vladajuće ideologije. A evo je i Hrvatska pošta izdala prigodni žig kojim se obilježava deseta godišnjica referenduma o ustavnoj definiciji braka.

Podsjetimo, 2013. godine je održan dosad jedini referendum za koji je neka građanska inicijativa prikupila dovoljan broj potpisa i Ustav je izmijenjen tako da se u njemu definira da je brak zajednica muškarca i žene. Radilo se, dakako, o referendumu protiv istospolnih brakova, čime je uspješno izvršen udar na ljudska prava dijela građana ove zemlje.

‘Dalekosežni civilizacijski pothvat’

Samo nekoliko mjeseci prije hrvatskog ustavnog crvenog kartona, u Francuskoj je istospolnim parovima omogućeno sklapanje brakova i posvajanje djece. I dok je tamošnja ljevica pod parolom “Jednakost, to je sad” slavila širenje obzora slobode, u Hrvatskoj se horizont počeo sužavati.

Tadašnji zagrebački nadbiskup Josip Bozanić ustavnu zabranu istospolnih brakova nazvao je “demokratskim i dalekosežnim civilizacijskim pothvatom” te “prvorazrednim civilizacijskim pitanjem”, a pokretači inicijative iz udruge U ime obitelji su se, u očekivanju slavlja, odlučili na još jedan iskorak. Velikom dijelu hrvatskih medija zabranili su izvještavanje s dočeka referendumskih rezultata, jer im se nije dopalo kako su ih dotad pratili.

HDZ zna. I nitko više

Deset godina kasnije, Plenkovićev tobože ne-konzervativni HDZ prigodnim žigom Hrvatske pošte koji je gotovo identičan logotipu udruge U ime obitelji odaje dužno poštovanje ovim “demokratskim” dosezima hrvatskog društva. Otkud sad HDZ?

Pa osim što je država jedini vlasnik dionica Hrvatske pošte, što znači da bira Nadzorni odbor, koji pak bira Upravu – stvar je još mnogo doslovnija. Svo četvero članova te uprave bez čijeg amena sigurno ne bi bilo prigodnog žiga kojim se slavi kršenje ljudskih prava dijela građana Hrvatske, u isto vrijeme su i članovi – HDZ-a. Nisu valjda ljudi krivi što nigdje izvan Stranke nema onih koji bi bili sposobni voditi jednu ovakvu, veliku državnu firmu.

‘Jednakost, to je nikad’

Među tih troje junaka i jednom junakinjom koji vode Hrvatsku poštu kroz izazovne brzace 21. stoljeća za pišljivih cca 4000 eura mjesečne plaće (neto, dakako, uz još petstotinjak eura viška predsjedniku Uprave) posebno se ističe Siniša Šukunda. On je, naime, još daleke 2013. godine bio žestoko uz hrvatski referendum o braku za koji bi bilo primjereno upotrijebiti slogan “Jednakost, to je nikad”.

Na svojoj Facebook stranici je tada promijenio naslovnu sliku svog profila u logo koji je gotovo identičan ovom danas na prigodnom žigu Hrvatske pošte. Pozivao je građane da glasuju za predloženu promjenu Ustava i zahvaljivao se Bogu nakon objave rezultata.

Uzbudljiva 2013. za Šukundu

Ta 2013. je, za danas sjajno plaćenog upravitelja Hrvatske pošte, bila i bez referenduma posebno uzbudljiva. Na proljeće su se naime održavali lokalni izbori, a Šukunda je naumio, ni manje, ni više, postati gradonačelnikom Zagreba.

U medijskim istupima u kampanji objašnjavao je kako mu građani redovito govore da u Zagrebu nije dobro, jer su Bandić i SDP prejaki. “Pa ih pitam misle li da bi nakon 12 godina Bandića i SDP-a sada trebao na vlast u Zagrebu doći HDZ. Opet je redovito odgovor negativan”, govorio je tada Šukunda.

Žestoko protiv HDZ-a

Šokirao se tada, današnji HDZ-ov upravitelj HP-a, i time da netko čija stranka u nazivu ima “pravaška” podržava ulazak u Europsku uniju. “Sad se vidi da je HSP Ante Starčević osnovao HDZ, da bi se među pravašima ponovno napravila pomutnja, a to se vidi iz potpisivanja koalicijskog sporazuma s HDZ-om”, udarao je Šukunda.

Na izborima je nastupio kao kandidat pravaškog bloka, koji su činile Hrvatska stranka prava i Hrvatska čista stranka prava. Osvojio je posljednje mjesto i 0,51 posto glasova.

ZDS, HOS pa – Andrej Plenković!

Od političkih istupa u idućim godinama ovaj sadašnji član Uprave Hrvatske pošte imao je tek par upisa na Facebooku u kojima je isticao “Za dom spremni!”, bilo u statusu, bilo na slici s grbom HOS-a. A onda je došlo vrijeme Andreja Plenkovića. Sjetit će se oni s boljim pamćenjem, to je onaj s početka teksta, koji nije konzervativac ni nacionalist.

I dođe 2018. godina, a naš PTT junak se auta kao – HDZ-ovac. I to ne bilo kakav – nego kandidat za predsjednika HDZ-a u zagrebačkoj gradskoj četvrti – Gornja Dubrava. Naravno da je pobijedio. I naravno da je redovno objavljivao statuse podrške svim stranačkim kandidatima za najviše funkcije; i Kolindi Grabar-Kitarović, i Davoru Filipoviću i, Bože, zar je itko posumnjao – Andreju Plenkoviću.

Barem jedan mladenački ideal

Četiri godine kasnije, pak, Šukunda za kojeg je nekad glasalo tek, samo malo… 1545 Zagrepčanki i Zagrepčana, izabran je u Upravu Hrvatske pošte. Koja, eto, danas ima prigodni žig u počast homofobnog referenduma. Ajde bar to, kad više ništa nije ostalo od drugih mladenačkih ideala: ZDS-a, euroskepticizma i mrkog pogleda na samu ideju o suradnji s HDZ-om.

Za koji je, molim, prava sreća što u vrijeme Andreja Plenkovića nije stranka koja okuplja tvrde nacionaliste i konzervativce. Niti, daleko bilo, besprizorne karijeriste.