Kako Trump pokušava vratiti Washington u dominantni položaj na Bliskom istoku
Događanja oko Irana su repriza priprema Bijele kuće za američku agresiju na Irak 2001.
U subotu 25. svibnja John Bolton, savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Donalda Trumpa izjavio je kako SAD posjeduje “duboke i ozbiljne” informacije o iranskim prijetnjama. Taj najagresivniji desničarski politički jastreb u Trumpovoj administraciji nije otkrio o kakvim se prijetnjama radi, što zapravo nitko nije ni očekivao. Naime, većina analitičara svjesna je da su sadašnja zbivanja oko Irana samo repriza priprema Bijele kuće za američku agresiju na Irak 2003.
Sve optužbe koje iznosi Bijela kuća, bez obzira koliko su točne ili lažne, u funkciji su pripreme terena za izazivanje još jednog krvavog rata na Bliskom Istoku. Kad je 2003. Colin Powell, američki državni tajnik u administraciji tadašnjeg predsjednika Georgea Busha, pokazivao u Vijeću sigurnosti UN-a bočice antraksa, bio je to po mišljenju Washingtona “smoking gun”, odnosno krunski dokaz da Irak raspolaže oružjem za masovno uništenje. Kako bi bio pojačao dojam o opasnosti režima Saddama Husseina, Colin Powell tvrdio je da Irak pomaže Osamu bin Ladena i Al Qaidu.
Irak je potpuno razoren
Istodobno izraelski premijer Benjamin Netanyahu uvjeravao je članove američkog Kongresa da Irak tek što nije proizveo svoju prvu atomsku bombu. Premda su inspektori UN-a ustvrdili da ništa od toga nije istina, a i CIA je dugo vremena odolijevala objaviti lažne optužbe protiv Iraka, stvorena je takva antiiračka histerija da su ubrzo američki vojnici, uz neviđenu medijsku pompu, umarširali u Bagdad. Svrgnuli su režim Saddama Husseina, na brzinu okupirali tu nesretnu zemlju, a posljedice su bile tragične: ubijeno je na stotine tisuća Iračana, zemlja je potpuno razorena.
Istodobno, invazija je bila neposredni povod za osnivanje bezbrojnih militantnih ekstremističkih islamskih skupina koje su američku agresiju na Irak predstavljale kao dokaz da Zapad želi uništiti Islam što je destabiliziralo cijeli Bliski istok. Tadašnji američki predsjednik Bush opravdavao je napad na Irak kao dio borbe protiv međunarodnog terorizma te je optuživao Bagdad da je terorističko leglo koje je inspiriralo samoubilačke akcije protiv SAD-a 2001.
Netanyahu daje iste optužbe protiv Irana
Međutim, brojne analize, knjige i filmovi otkrili su da je Bijela kuća znala da je 11 terorista koji su napali SAD 11. rujna 2001. došlo iz Saudijske Arabije, no tadašnji potpredsjednik Dick Cheney, forsirao je napad na Irak jer je američkoj vojnoj industriji bio potreban rat kako bi se ispraznila skladišta oružja te obnovio vojni arsenal. I, dakako, zbog toga što je Irak zemlja prebogata naftom, a Saddam Hussein nije želio biti američki vazal. U izazivanju napetosti te zazivanju rata protiv Irana važnu ulogu imaju dva neposredna aktera u pripremama za rat protiv Iraka: John Bolton, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Trumpa te izraelski premijer Benjamin Netanyahu.
Dok Bolton na isti način huška protiv Irana kao što je to radio protiv Iraka, izraelski premijer Netanyahu nedavno je, kao i 2002., kad je optužio Irak da će ubrzo imati atomsku bombu, objavio da su izraelske obavještajne službe otkrile kako je Iran, unatoč preuzetih obveza, nastavio s programom proizvodnje nuklearnog oružja. I sve to unatoč tome što je Međunarodna agencija za atomsku energiju objavila da se Iran držao sporazuma i da nije razvijao program proizvodnje atomskog oružja.
Trump entuzijastično fabricira razloge za napad na Iran
Kao što je Bijela kuća olako lagala 2003. u vezi Iraka, tako administracija Donalda Trumpa jednakim entuzijazmom fabricira i izmišlja razloge za napad na Iran. A da lažne konstrukcije protiv Irana nisu iznimka u politici Bijele kuće potvrđuju analize Washington Posta o svim lažima koje je izgovorio predsjednik Trump od kada je izabran za predsjednika SAD-a. Agencija Fact Checkera koja analizira, kategorizira i prati svaku izjavu američkog predsjednika izračunala je da je u prvoj godini mandata Trump svakodnevno u prosjeku iznosio gotovo 5,9 netočnih ili obmanjujućih tvrdnji.
U drugoj godini pojačao je tempo pa je u prosjeku izgovorio gotovo 16,5 neistina na dan. No 2019. ruši sve rekorde, pa u prvoj polovici godine izgovara gotovo 22 neistine dnevno. Za 773 dana mandata Trump je iznio nevjerojatnih 9014 netočnih, sumnjivih ili lažnih informacija. Primjerice, 131 puta je lažno rekao da je prošao najveću poreznu torturu u povijesti, 126 puta lagao da je počela izgradnja zida na granici s Meksikom te 116 puta ustvrdio da je američko gospodarstvo danas najbolje u povijesti. Na jednoj konferenciji 2. ožujka 2011. Donald Trump je nadmašio samog sebe: u jednom je govoru izrekao više od 100 lažnih ili obmanjujućih tvrdnji. Stoga fabriciranje optužbi protiv Irana nije ništa neobično i dio je uobičajene retorike Bijele kuće.
Trump je još tijekom predizborne kampanje, kako bi diskreditirao demokrate, optuživao tadašnjeg predsjednika Baracka Obamu da je sklopio štetan ugovor s Iranom o ograničavanju upotrebe nuklearne energije. U tomu je uživao punu potporu radikalnih desničara i konzervativaca te Izraela. Čim je ušao u Bijelu kuću Trump je nastavio hajkom protiv Irana, pa je smjenjivao sve koji nisu podržavali njegovu agresivnu politiku prema Teheranu, a smirio se tek nakon što je napokon pronašao dvije srodne duše: militantne konzervativce Mikea Pompea, kojeg je imenovao državnim tajnikom i Johna Boltona kojega je postavio za savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Iran je ozbiljan problem za SAD
Iran predstavlja ozbiljan problem za SAD jer je izrastao u respektabilnu političku i vojnu silu te zato što je njegov utjecaj na Bliskom istoku u stalnom rastu. Pod utjecajem Teherana, tvrdi Bijela kuća, su političko vojni pokret Hezbolah u Libanonu, brojne šijitske paravojne skupine u Iraku te dio vjerskih, političkih i vojnih vođa u Bagdadu. U Siriji predsjednik Bashar al Assad u velikoj mjeri preživljava zahvaljujući pomoći Irana, a u Jemenu Teheran podupire otpor protiv bezobzirne agresije Saudijske Arabije.
Stoga je raskidanje mirovnog sporazuma zbog navodnog nepoštivanja dogovorenih odredbi te uvođenja sankcija protiv Irana, čemu su se žestoko protivile Njemačka, Francuska, Rusija, Kina, Velika Britanija, bila tek izlika za nastojanje Washingtona da ekonomski i politički destabilizira Iran. Dodatni je problem za Washington u tomu što je Iran neusporedivo politički i vojno snažniji od Iraka i puno spremniji da odgovori na eventualne vojne provokacije. Stoga je iz Teherana već više puta ponovljeno kako je Iran odlučan oštro odgovoriti na moguće napade SAD-a.
Trump šalje vojnike na Bliski istok
U želji da uplaši vlasti u Teheranu predsjednik Trump je prošli petak najavio da će poslati dodatnih 1500 vojnika na Bliski istok. Istog dana, Bijela kuća je proglasila slanje oružja vrijednog milijarde dolara Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima neophodnom i hitnom mjerom pa je tako izbjegla tražiti odobrenje Kongresa za tu operaciju. Iranski ministar vanjskih poslova Javad Zarif izjavio je kako su te odluke Washingtona “vrlo opasne” te da im se Iran “mora suprotstaviti”. Zaključio je kako je “povećana prisutnost Amerike u našoj regiji vrlo opasna te ugrožava međunarodni mir i sigurnost pa ju Iran mora suzbiti”.
Posljednjih tjedana izvršene su sabotaže na saudijskim tankerima u Perzijskom zaljevu te naftnu infrastrukturu u Saudijskoj Arabiji, a ispaljena je i raketa na “zelenu zonu” u Bagdadu gdje se nalazi američko veleposlanstvo. Trumpova administracija odmah je optužila Teheran da stoji iza tih napada, dok je Iran zanijekao bilo kakve veze s tim incidentima. Na jednom zatvorenom sastanku u Bagdadu državni tajnik Mike Pompeo poručio je iračkim dužnosnicima da će SAD napasti Iran ako njihovi sljedbenici napadnu američke postrojbe i postrojenja u Iraku.
Na odgovor Irana se nije moralo dugo čekati
Odmah je odgovorio general Morteza Qorbani rekavši da će Iranci, “ako Amerikanci naprave i najmanju glupost, poslati njihove brodove na dno mora zajedno s njihovom posadom i avionima koristeći dva nova tajna oružja.” Iranski dužnosnici ponavljaju da Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati nemaju “operativnu sposobnost” da napadnu Iran, navodeći neuspjehe Saudijaca u dugotrajnom ratu u Jemenu.
I dok se nastavlja međusobnim prijetnjama, iza kulisa pokušava se uspostaviti dijalog između Washingtona i Teherana. Američki predsjednik Trump već je više puta tajnim kanalima ponudio sastanak iranskom predsjedniku Hassanu Rouhaniju, no Iranci ne prihvaćaju taj prijedlog jer su spremni pregovarati tek nakon ukidanja sankcija. U iranskim političkim krugovima prevladava uvjerenje kako Trump zaoštravanjem odnosa želi odvratiti pozornost američke javnosti s brojnih problema s kojima se susreće kod kuće te da bi prikrio neuspjehe u pregovorima sa Sjevernom Korejom te propali državni udar u Venezueli. Ali i kako bi natjerao Teheran da se povuče iz Iraka, Libanona, Sirije te ograniči svoju ulogu i ambicije na Bliskom istoku.
Novi sporazum s Iranom je moguć?
Kao što američki desničarski jastrebovi zazivaju rat između Irana i SAD-a tako i u Teheranu postoje krugovi koji se protive pregovorima s Washingtonom. Hamidreza Taraghi, tvrdolinijaški politički saveznik vjerskog vođe ajatolaha Khameneija, odbacio je svaku mogućnost pregovora “čak i preko treće strane.To ne prihvaća Vrhovni vođa i cijeli sustav”, istakao je Taraghi. Premda predsjednik Trump ne namjerava ukinuti sankcije, ipak tvrdi da je novi sporazum s Iranom moguć. Pri tomu se obraća Teheranu na sličan način kao i sjevernokorejskom vođi Kim Jong-unu.
“Doista vjerujem da Iran želi dogovor, to je jako pametno od njih. Iran ima šanse postati sjajna država pod istim vodstvom, ne želimo promjenu režima, želim biti jasan oko toga. Mi samo ne želimo nuklearno oružje”. Ta izjava predsjednika Trumpa u potpunoj je suprotnosti sa stajalištima Boltona. No to nije prvi puta da su razlike između Trumpa i njegovog savjetnika za nacionalnu sigurnost izbile u javnost. Trump je također odbio Boltonov zahtjev za slanjem velikog broja dodatnih američkih vojnika na Bliski istok.
Boltona čeka ista sudbina Tillersona?
Nakon što je Bolton kazao da “nema sumnje” da je lansiranjem raketa Sjeverna Koreja prekršila rezolucije UN-a, Trump je odgovorio da to nije istina te da Sjeverna Koreja nije prekršila rezolucije UN-a. Na Twitteru je potom zapisao: “Sjeverna Koreja ispalila je malu raketu, što je uznemirilo neke od mojih ljudi, ali ne i mene”. Trump je također nezadovoljan jer nije uspjela Boltonova operacija svrgavanja predsjednika Venezuele Nicolása Madura.
Izvor blizak predsjedniku Trumpu prenio je New York Timesu da je sada situacija s Boltonom slična s onoj s bivšim državnim tajnikom Rexom Tillersonom. Njega je Trump smijenio šest mjeseci nakon što su se u javnosti pokazale razlike među njima. Vrijeme će, dakako, pokazati kako će se taj navodni sukob odraziti na daljenja događanja oko Irana, no da se ipak nešto događa daleko od očiju javnosti potvrdio je irački premijer Adel Abdul-Mahdi koji je već nekoliko puta prenosio poruke Teherana i Washingtona, kao i švicarska veleposlanstva u Rijadu i Teheranu.
Washington pokušava vratiti svoj dominantni utjecaj na Bliskom istoku
Iranu se s pravom iz svijeta upućuju zamjerke kako se u toj zemlji ne poštuju dovoljno ljudska prava, posebno žena, kako pravna država ne funkcionira kako bi trebalo te da se često ne poštuju demokratski standardi. No Washington je zadnji koji bi mogao bilo što predbacivati Teheranu jer istodobno otvoreno podupire režim u Saudijskoj Arabiji koji je jedan od najrigidnijih na svijetu.
U toj zemlji otvoreno se krše univerzalna ljudska i građanska prava, a Bijela kuća unatoč toga nastavlja opskrbljivati Rijad oružjem kojim uništava siromašni Jemen te nudi krajnje pristran mirovni plan za Palestinu od koje bi koristi imao samo Izrael. Sve to pokazuje da Washington, preko leđa Teherana, pokušava, pod svaku cijenu, vratiti svoj nekadašnji dominantni utjecaj na Bliskom istoku premda su se vremena i okolnosti nepovratne promijenile.