Nekad je nužno odabrati stranu

Kako vratiti povjerenje građana u DORH? Smjena Hrvoj Šipek neće pomoći, jasno je tko mora otići

Milanović je u pravu kad kaže da 'nemamo DORH'. A nemanje takve institucije je stravično za državu i društvo

Dva su načina za izlazak iz situacije u kojoj nitko više ne vjeruje jednom od ključnih tijela kaznenog progona. Jedan je postizanje konsenzusa u Saboru oko nasljednika Hrvoja Šipek. Drugi je promjena vlasti

Nesmiljena tutnjava 24-satnog ciklusa vijesti ustrajno prekriva zaboravom aferu za aferom, kojih se javnost prisjeti tek kad netko izađe iz pritvora ili kad nekim čudom sijevne i koja pravomoćna presuda. Tako u zaborav pomalo pada i majka svih hrvatskih afera, ona koja se zavrtjela oko bivše ministrice i sadašnje članice predsjedništva HDZ-a Gabrijele Žalac.

Ne radi se ovdje, jasno, o tome da je netko možebitno maznuo desetak milijuna kuna, to je, nažalost, odavno dio hrvatske rutine koja, čak, očito previše ne iritira domaće birače. No, oko Žalac se isplela priča koju je predsjednik Republike Zoran Milanović jezgrovito i sasvim ispravno sažeo u samo dvije riječi: “Nemamo DORH”. Što je dosta nezgodno za jednu državu, jer je Državno odvjetništvo jedna od ključnih institucija u mehanizmu koji bi trebao spriječiti da cijelo društvo potone u kriminal.

Ni grama povjerenja

A DORH nemamo, iako jasno institucija postoji i zaposleni u njoj svakodnevno dolaze na posao, jer u njega javnost nema više ni grama povjerenja. Ne nakon što je otkriveno da je fajl s omiljenom Plenkovićevom ministricom spremljen u ladicu, da bi ga iz nje – i to samostalno, iako je zakonska obveza DORH-a bila da ih na njega upozori – izvadio Ured europskog javnog tužitelja.

No, zanemarivanje, pa zatim i skrivanje slučaja protiv Žalac, bio je tek uvod – o tome je li bila upoznata s tim slučajem glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek više puta u javnosti nije govorila istinu, a lagala je o tome i govoreći u Saboru. Većina u parlamentu, koju kontrolira HDZ, nije ni trepnula – prihvatili su izvješća Hrvoj Šipek i odbili svaku pomisao i inicijativu za njenom smjenom.

Golema rupa

HDZ-u, dakle, ovakva situacija – da glavna državna odvjetnica laže u javnosti oko štićenja visokopozicionirane HDZ-ovke – savršeno odgovara. A sićušnim saborskim partnerima te stranke, poput HSLS-a, SDSS-a, HSU-a i Reformista, ona očito, u najmanju ruku, ne smeta.

Takva konstelacija snaga, međutim, na mjestu na kojem bi trebalo biti tijelo ključno za borbu protiv kriminala, ostavlja golemu rupu. Ovakvom DORH-u je, jednostavno, gotovo nemoguće vjerovati. Nakon svega što je izvela Hrvoj Šipek oko Žalac, nakon potpore koju je glede&unatoč svemu dobila u Saboru, svaka buduća akcija DORH-a i USKOK-a unaprijed je kontaminirana.

Kad “Plenković odradi”

Što god da naprave, tko god da bude osumnjičen ili uhićen, tumačit će se, daleko više nego ikad dosad, kao dio razrađene političke sheme, u kojoj su tijela kaznenog progona tek manje ili više sofisticiran instrument provođenja volje vladajuće stranke. Takva situacija je, jasno, dugoročno razarajuća ne samo za demokraciju, već i za cijelo društveno tkivo u Hrvatskoj.

I što je najgore – teško je vidjeti kako, nakon svega, iz nje izići. Odlazak Hrvoj Šipek, što će, mnogi (možda olako) predviđaju, “Plenković odraditi” kad se cijela priča smiri, kako ne bi ispalo da mijenja glavnu državnu odvjetnicu pod pritiskom oporbe, neće promijeniti ništa. Jer će i njen potencijalni nasljednik ili nasljednica biti unaprijed pritisnuti bremenitim nasljeđem činjenice da to vlastima – dok se događalo – nije bio nikakav problem. Da nije bilo Ureda europskog javnog tužitelja, kvragu, ni sama Žalac ne bi imala problema s činjenicom da je dosta izgledno da je skoro pet puta preplatila i inače nepotreban komad softvera.

Dva puta do novog početka

Iz ove zatvorene petlje političke kontaminacije i nepovjerenja javnosti u rad ključnih istražnih tijela, moguće je izaći samo na dva načina. Prvi je da nasljednicu ili nasljednika Hrvoj Šipek (njen odlazak je, jasno, nulti uvjet) ne izabere Plenković, odnosno HDZ-ova većina pukom snagom broja svojih ruku u Saboru. Ako bi se mogla naći kandidatkinja ili kandidat koji bi bili prihvatljivi što većem broju saborskih zastupnika, ako bi ta osoba mogla dobiti barem dvotrećinsku podršku u parlamentu, to bi, možda, ipak bila prilika za neki novi početak.

Ova mogućnost je, međutim, prilično nerealna. Način na koji HDZ, zapravo Plenković, donosi odluke, prava je antiteza bilo kakvoj pomisli na podjelu odgovornosti. Ovako korjenita promjena na ovoliko bitnom pitanju stoga je više stvar SF-a, a ne neke ostvarive političke budućnosti u mandatu ove Vlade.

Što ostavlja samo jedan način na koji se može početi vraćati povjerenje javnosti u Državno odvjetništvo i ključna istražna tijela u Hrvatskoj. Promjena vlasti. Dok su za kormilom Plenković i HDZ, ova zemlja, po svemu sudeći i dalje “neće imati DORH”, sa svim poražavajućim posljedicama koje će proizilaziti iz takvog stanja stvari.