Kako je postalo normalno da političari tuku žene ili podmićuju novinare pa se skrivaju iza presumpcije nevinosti

Požeška četiri mušketira Tomašević, Lucić, Puljašić i Neferović rugaju se pravnoj državi

Dakle u jednom gradu, Požegi, ili točnije, županiji Požeško-slavonskoj (jer Franjo Lucić živi u desetak kilometara udaljenoj Pleternici) na vlasti su obiteljski nasilnik, župan Alojz Tomašević; osoba kojoj počinje suđenje za pokušaj podmićivanja, saborski zastupnik Franjo Lucić; gradonačelnik sa svježom optužnicom za subvencijsku prijevaru, Darko Puljašić, te zamjenik župana, Vedran Neferović koji u ponedjeljak čeka presudu zbog fizičkog napada na novinara. Može li bolje?!

Požeško-slavonski župan, general Alojz Tomašević, na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu danas je, nepravomoćno, proglašen krivim zbog obiteljskog nasilja i osuđen na 10 mjeseci zatvora uvjetno, uz rok kušnje od dvije godine.

Alojz Tomašević i dalje je požeško-slavonski župan i prima mjesečnu plaću u neto iznosu od 17.418,94 kuna.

Protiv saborskog zastupnika HDZ-a, Franje Lucića, u ponedjeljak, 27. siječnja ove godine u Osijeku počinje suđenje za pokušaj podmićivanja Telegramovog novinara. Iako slučaj datira još iz srpnja 2017., Lucić je sve vrijeme uvaženi zastupnik u Hrvatskom saboru. Njegova mjesečna primanja, kako je naveo u posljednjoj ispunjenoj imovinskoj kartici 19. siječnja 2016. iznose 16.064,17, mada su od tada zastupničke plaće prilično rasle.

Slučaj Požega

Protiv gradonačelnika Požege, Darka Puljašića (kao i protiv pravne osobe, Grada Požege na čijem je čelu), prije nešto više od tjedan dana Državno odvjetništvo podiglo je optužnicu zbog sumnje u subvencijsku prijevaru, vezano uz radove na dogradnji dvorane osnovne škole Dobriša Cesarić. Puljašić je i dalje gradonačelnik Požege, ali i predsjednik Gradskog odbora HDZ-a tog grada. Mjesečno, kao gradonačelnik, prima 17.814,06 kuna neto, kako je to naveo u svojoj imovinskoj kartici.

Požeško-slavonski dožupan, zamjenik Alojza Tomaševića, Vedran Neferović (HDZ) u ponedjeljak, 27. siječnja (na dan kada u Osijeku počinje suđenje Franji Luciću), očekuje presudu na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu gdje se protiv njega vodio postupak za fizički nasrtaj na novinara lokalnog 034 Portala, Mladena Mirkovića. Incident se dogodio 12. svibnja 2017., u vrijeme dok je Neferović bio gradonačelnik Požege. Na tom mjestu u redovnom izbornom ciklusu, zamijenio ga je Puljašić, protiv kojega je, kako smo rekli, 14. siječnja ove godine podignuta optužnica. Neferović je i dalje požeško-slavonski dožupan s neto mjesečnom plaćom od 16.287,05 kuna.

Kakva vlast

Dakle u jednom gradu, Požegi, ili točnije, županiji Požeško-slavonskoj (jer Franjo Lucić živi u desetak kilometara udaljenoj Pleternici) na vlasti su obiteljski nasilnik, župan Alojz Tomašević; osoba kojoj počinje suđenje za pokušaj podmićivanja, saborski zastupnik Franjo Lucić; gradonačelnik sa svježom optužnicom za subvencijsku prijevaru, Darko Puljašić, te zamjenik župana, Vedran Neferović koji u ponedjeljak čeka presudu zbog fizičkog napada na novinara. Može li bolje?!

Nikome od tih ljudi nije se dogodilo ništa, ili gotovo ništa. Tomašević je doduše (jedini) izbačen iz HDZ-a, ali mu je većinska stranka, HDZ, u Požeško-slavonskoj županiji glatko izglasala proračun, a Franjo Lucić dao je ostavku na mjesto predsjednika Županijskog odbora HDZ-a Požeško-slavonske županije, kada mu je javljeno da to učini.

Nitko od četvorice nije pomišljao na ostavku, jer zaboga, živimo u državi u kojoj je presumpcija nevinosti sveto načelo, osobito kad je riječ o političarima. Požeška četiri mušketira, unatoč presudama, suđenju koje traje, suđenju koje počinje i nedavno podignutoj optužnici i dalje su župan, zamjenik župana, saborski zastupnik i gradonačelnik. I dalje uredno, svakog mjeseca, zajedno, u džepove trpaju 67.584,22 kune. No, porezne obveznike koštaju značajno više jer na taj iznos idu porezi i doprinosi.

Presumpcija nevinosti

Požeški primjer, koji je uistinu jedinstven, tragičan i komičan istovremeno, pokazuje kako se presumpcija nevinosti, načelo da nitko nije kriv dok mu se to pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže, beskrupulozno ističe kao zaštita političkih funkcija. U uređenim, istinskim demokracijama, i mnogo manji krimeni od ovih koji se vežu uz četiri požeška mušketira, bili bi povodom za ostavku. Da bi pravosuđe, neopterećeno političkim funkcijama optuženika moglo donijeti pravorijek, ali prije svega da bi javnost imala povjerenje u politički sustav, njegove institucije i čelne ljude u njima.

U Hrvatskoj, na žalost, to nije slučaj. Presumpcija nevinosti, u politici, ne bi trebala i ne bi mogla biti izlika za ostanak na funkciji. Trebale bi to, kao temeljno načelo, njegovati same političke stranke i uvesti kao poželjnu i normalnu praksu da se riješe tipova koji mlate supruge, tuku ili podmićuju novinare, ili pak lažiraju izvješća čineći subvencijsku prijevaru. No, stranke to (osim rijetko, kao iznimke od pravila) ne čine, a njihovim uzdanicama, naravno to ne pada na pamet.

Država slučaj

Nažalost živimo u državi u kojoj je i predsjednici Republike na odlasku posve normalno pjevati na rođendanu višestrukom USKOK-ovom optuženiku, zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću (koji je i danas dio svog radnog vremena proveo na sudu), podariti mu toru s predsjedničkim insignijama i najaviti kako će mu, bude li osuđen, u zatvor nositi kolače. Sve tu uz pozivanje na presumpciju nevinosti.

U takvom ozračju, ima li išta logičnije, prirodnije i normalnije nego da se Milan Bandić i glavni državni odvjetnik Dražen Jelinić pojave u istoj loži, jedan od drugoga i to ni manje ni više nego na svečanom koncertu kojim je obilježen početak hrvatskog šestomjesečnog predsjedanja Europskom unijom.

Kakva divna poruka Hrvatskoj, kakva divna poruka Europi!