Kakvi su, dakle, stvarni efekti slučaja Milanović? SDP prema anketama relativno uvjerljivo vodi

Posljedice nakon tajnog snimanja

Istodobno, SDP, ako su ankete precizne, osvaja vlast u šest izbornih jedinica, dok HDZ zadržava vlast u četiri. Pokažu li se istraživanja točnima, Zoran Milanović zabilježit će najbolji izborni rezultat unatrag skoro pet godina, od parlamentarnih izbora 2011. na kojima je uvjerljivo trijumfirao.

Svi ovi, nesumnjivo dobri podaci za Zorana Milanovića i Socijaldemokratsku partiju, došli su poslije slučaja tajnog snimanja Milanovićeva razgovora s predstavnicima braniteljskih udruga, koji su onda te snimke odnijeli u Jutarnji list.

Svi su dosad koristili i teže izraze od Milanovića

Skandal koji su izazvale Milanovićeve snimke ne govori, međutim, mnogo o Zoranu Milanoviću, nego jedino o današnjoj hrvatskoj javnosti, koja je nekvalificirana, naivna, ali, najviše od svega, posve neutjecajna.

Ajmo, dakle, rezimirati najnoviju aferu Milanović. Prvo, apsolutno je nevjerojatno licemjerje svih onih, koji su danima razvaljivali predsjednika SDP-a u svim mogućim medijima, a da pritom nisu htjeli uzeti u obzir činjenicu da on nije govorio javno. Radilo se o razgovoru za stolom, bez nazočnosti javnosti.

U proteklih četvrt stoljeća svjedočio sam nizu takvih razgovora za stolom, tijekom kojih su baš svi hrvatski premijeri, baš svi svi hrvatski predsjednici Republike (ne računajući Kolindu Grabar Kitarović, s kojom nikad nisam razgovarao), koristili mnogo teže izraze od Zorana Milanovića na sastanku s braniteljima/članovima obavještajnog podzemlja.

Razlika između govora pred mikrofonom i bez njega

Cjelokupna je hrvatska javnost, uključujući insajdere koji znaju koliko se razlikuje govor bez mikrofona od govora pred mikrofonima, reagirala kao da je Milanović dao javnu političku izjavu, što je naprosto netočno.

Nadalje, podjednako je fascinantno što nitko nije želio primijetiti kako su tabloidni špijuni poput Josipa Klemma, u suradnji s velikim dnevnim novinama, pokušali uništiti Milanovićevu kampanju.

Nesporna je činjenica da je Zoranu Milanoviću namješten skandal, o čemu svjedoči nevjerojatnih osam naslova na istu temu u samo jednu večer, na webu Jutarnjeg lista, što, međutim, nitko od bezbrojnih napadača na predsjednika SDP-a nije želio uzeti u obzir.

Bedaste tvrdnje

Kad je, pak, riječ o samom sadržaju, Milanovićeve “skandalozne” snimke, nema nikakve sumnje da su njegovi stavovi o Bosni i Hercegovini, Srbiji i srpskom političkom vodstvu točni do zadnjeg zareza.

Bosna i Hercegovina zaista jest država koja ne postoji, o čemu svjedoči i kampanja za referendum u Republici Srpskoj, a svako političko vodstvo Republike Srbije, s iznimkom Zorana Đinđića i Borisa Tadića, zaista jest velikosrpsko i protudemokratsko.

Tvrditi kako je Zoran Milanović, napadajući srpsku politiku, govorio protiv srpskog naroda, nevjerojatno je bedasto, naprosto zato što se taj isti Zoran Milanović skoro tri godine krvavo borio da se slavonskim Srbima omogući službena uporaba ćirilice.

Jedna Milanovićeva zaista skandaloza izjava

Može li bilo tko povjerovati da je političar, koji se godinama na konkretnom pitanju, bori za prava manjinskog naroda, zapravo srbofob i ustaša? Vjerojatno nitko osim Andreja Plenkovića i Aleksandra Vučića, i beogradskih medija, koji su još gori od zagrebačkih.

Smatra li, pak, Milorad Pupovac da je Zoran Milanović osudom beogradske politike ugrozio položaj Srba u Hrvatskoj, možda je krajnje vrijeme da taj, inače korisni i pametni političar, ipak razmisli o promjeni paradigme političkog funkcioniranja zastupnika Srba u Hrvatskoj.
Jedina, uistinu jedina skandalozna rečenica, koju je Zoran Milanović bio kazao na sastanku s predstavnicima braniteljskih udruga, koji su se toliko iskompromitirali da s njima zaista više ne treba razgovarati, jest ona o Plenkovićevoj majci kao “vojnom lekaru”.

Ta je rečenica ne samo osobno nepristojna nego, nažalost, politički jako podsjeća na famoznu Tuđmanovu izjavu, izrečenu na nekom stranačkom skupu u Dubravi, kako je, eto, on, Franjo Tuđman, sretan što mu supruga nije ni Židovka ni Srpkinja.

Plenković se nije ogradio od HDZ-ovih optužbi

Budući da Zoran Milanović ne spada u tu vrstu isključivih nacionalista, za pretpostaviti je da se ovdje radi o tipičnom njegovom huliganskom ispadu, kada pod svaku cijenu želi povrijediti protivnika. Nesporno je da si državnik ne smije dopuštati takve ispade.

Nesporno je, međutim, da je Andrej Plenković, koji je prozvao Milanovića zbog te duboko nepristojne izjave, sudjelovao u barem jednoj od izbornih kampanja Karamarkova HDZ-a, tijekom kojih je HDZ izrijekom, na nacionalnim televizijama, optuživao ne samo Milanovićeva nego i Josipovićeva oca da su sudjelovali u političkim ubojstvima.

Andrej Plenković ni jednom se riječju nije ogradio od takvih optužbi, neusporedivo gorih od maligne primjedbe, izrečene na navodno nejavnom sastanku.

Emitiranje pamfleta biskupa Košića

Ovim ne želimo opravdati Milanovićevu nedopustivu rečenicu, nego želimo konstatirati da je Plenković, šutnjom, pristao biti involviran u mnogo goru zloporabu najbliže obitelji u izborne svrhe.

Ali, vratimo se bitnom. Osim te jedne rečenice, koja, dakle, jest sramotna, Zoran Milanović na famoznoj braniteljskoj snimci nije rekao ništa osobito sporno, a posebno nije rekao ništa netočno o Bosni i o srpskom političkom vrhu. Svejedno, bio je izložen najgoroj mogućoj negativnoj kampanji, u kojoj su glavnu riječ vodili ljudi koji navodno zastupaju lijevo-liberalne vrijednosti.

Je li, međutim, u skladu s lijevo liberalnim vrijednostima da HDZ, čija televizija sedam dana prije izbora uživo emitira pamflet biskupa Košića da se ne smije glasovati za SDP; je li, dakle, u skladu s lijevoliberalnim vrijednostima da se navija za HDZ-ov dolazak na vlast?

Budimo realni, treće opcije nema: ako rušite Milanovića, navijate za Plenkovića.

Nužno neriješen izborni rezultat

Je li u skladu s lijevo liberalnim vrijednostima da onaj komfor, koji svatko od nas sebi dopušta u privatnim razgovorima, odjednom postane opako oružje protiv političara kojeg su tajno snimali? I, najvažnije od svega, je li zaista mudro otpisati političara zato što vam se njegov temperament i privatni rječnik ne sviđaju?

Ako se rezultati dosad objavljenih anketa pokažu točnima, bit će sasvim jasno kako skoro cijela hrvatska lijevo liberalna javnost, koja se svojim interpretacijama Milanovićeva slučaja u riječ složila sa Zlatkom Hasanbegovićem, nije baš ništa razumjela.

A jednadžba je krajnje jednostavna. Hrvatska je podijeljena na lijevi i desni birački blok, što nužno dovodi do neriješenog izbornog rezultata. Da bi bilo tko pobijedio, mora se nametnuti biračima koji su takozvana sredina, koji jesu orijentirani nacionalistički, ali ne odveć desno.

Čini se da nova taktika funkcionira

Milanović se stoga, u lanjskoj i u ovogodišnjoj kampanji, pokušava predstaviti kao najautoritativniji zaštitnik nacionalnih interesa, što je Večernji list prepoznao, pa ga je zato preko cijele naslovnice proglasio novim Tuđmanom.

Čini se da takva taktika funkcionira, o čemu svjedoče rezultati predizbornih istraživanja. No, ona (taktika) nije posljedica Milanovićeva ulizivanja desnici, kao što se sa zgražanjem tvrdi u najvećem dijelu lijevo liberalne javnosti.

Činjenica je, naime, da je Zoran Milanović još početkom 2012. godine, u velikom inauguralnom, autoriziranom intervjuu za Jutarnji list, nesporno afirmativno bio govorio o povijesnoj ulozi Franje Tuđmana.

U ono se vrijeme zaista nije trebao nikome ulizivati.

Razumije li, doista, većina birača njegove namjere

Izgleda kako većina birača razumije Milanovićeve namjere, i da ne prihvaća osude kojima ga je izložila hrvatska lijeva javnost (pri čemu je najdalje otišao Novi list s naslovnicom na kojoj se tvrdilo da je Milanović sramota za ljevicu).

Najnoviji slučaj Zorana Milanovića pokazao je, nažalost, da se hrvatska lijevo liberalna javnost, u svom nerazumijevanju unutarnje politike i raspoloženja birača, dosta dramatično približila hrvatskoj radikalnoj desnoj javnosti.

Ako Milanović, poslije milijun paskvila što su zadnjih dana protiv njega objavljene (a koje su upućene lijevim i liberalnim biračima), zaista pobijedi na nedjeljnim izborima, bit će to, među ostalim, konačni dokaz da se jedna svojedobno snažna, utjecajna premda nekoherentna javna scena, koja je nastala sredinom devedestih godina, definitivno raspala i da više nikome nije važna.

Što je, zapravo, dobro.