Kakvog smisla uopće ima mijenjati loše zakone pored sudaca koji silovateljima smanjuju kazne jer su bili branitelji

Bivšem HDZ-ovom načelniku Visoki kazneni sud u Zagrebu smanjio je kaznu za silovanje sumještanke

Danas sam i od nekih također branitelja čula da im se takvo rezoniranje sudova gadi kao što je logično da se gadi svakoj normalnoj osobi. Tim prije zato što sudove nijedna riječ ni u jednom jedinom zakonu ne obavezuje da sudjelovanje u Domovinskom ratu priznaju kao olakotnu okolnosti pri počinjenju kaznenog djela

Kompletna javnost s pravom je ogorčena jer se čak i silovateljima u Hrvatskoj ublažavaju zatvorske kazne ako su sudjelovali u Domovinskom ratu, pri čemu su im dodatni bonus ratna odlikovanja. Zbog čega se, dakle, ratni staž uzima kao snažna olakotna okolnost dokazanim pervertitima koji su na najgori način povrijedili i ponizili svoje žrtve, a one su do sada uvijek bile ženskog spola.

Zar status branitelja, kojima zajednica za njihove zasluge osigurava niz specijalnih povlastica, automatski ne implicira časno ponašanje nespojivo s počinjenjem bilo kakvog zločina? I nije li osobito degutantno i nemoralno da ih se djelomično ekskulpira za tako gnjusno i bijedno kazneno djelo kao što je nasilničko obeščašćenje žene koja je prirodno fizički slabija i utoliko se teško može obraniti?

Sva ta pitanja još jednom je vratio u fokus Visoki kazneni sud u Zagrebu koji je načelniku općine Lasinja Željku Prigorcu upravo smanjio kaznu za silovanje jer se njegovo ime nalazi – u Registru branitelja.

Potvrđene sve optužbe

Tako su tom političaru, koji je u prošlom mandatu preuzeo općinu od oko 1300 stanovnika u Karlovačkoj županiji s listom HDZ-a, dvije godine zatvora srezane na godinu i pol, a izaći će već kad odsluži dvije trećine kazne, dakle za godinu dana. Na svoju 37-godišnju žrtvu dvadesetak godina stariji Prigorac nasrnuo je poslije ponoći u ljeto 2019., na proslavi vjerskog blagdana Velike Gospe u seoskom vatrogasnom domu.

U prvostupanjskom postupku na sudu u Karlovcu potvrđene su sve optužbe protiv njega, a nepobitni dokaz da žrtva govori istinu bio je njegov DNK na mjestu zločina. Karlovačka sutkinja Elma Kaleb Mamić kazala je na čitanju presude da su navodi žrtve u dokaznom postupku ”bili jasni, uvjerljivi i vjerodostojni te da ih je potvrdila materijalna dokumentacija o DNK tragovima okrivljenika”.

No na Visokom kaznenom sudu ocijenjeno je da je dvije godine zatvora stvarno previše za okrutnog silovatelja jer je on zaslužni hrvatski branitelj. Sudskim vijećem u postupku protiv Prigorca predsjedavao je k tome upravo predsjednik Visokog kaznenog suda, sudac Željko Horvatović.

Nije pokazao ni mrvu kajanja

A s kakvom osobom je pravosuđe imalo posla jasno pokazuju detalji koji su izašli sa suđenja. Pošteda od već izrečene kazne odobrena je, dakle, općinskom načelniku koji ni u momentu izricanja presude nije pokazao ni mrvu kajanja niti žaljenja prema svojoj žrtvi. Na sudu je bahato negirao bilo kakav fizički kontakt, a pogotovo silovanje.

Optužbe je nazvao ”monstruoznom inscenacijom događaja”. Tvrdio je da je prijaviteljica bila ”napaljena” i da ga je navodila na spolni odnos koji je on odbio. U sudnici se izražavao prostačkim rječnikom. Dok je postupak trajao razgovarao je s novinarom Indexa kome je više puta ponovio da je žena koja ga optužuje ”prostitutka” i da to ”svi znaju”.

Na sudu je, međutim, utvrđeno da laže: ženu je ”odvukao iz zahoda do prostorije na polukatu. Bacio ju je na uredski stol, potom joj je jednom rukom držao obje ruke, a drugom joj je skinuo tajice te bez njenog pristanka (…) s ciljem zadovoljenja svog spolnog nagona, silom skršio njen otpor i silovao je”.

I braniteljima se ovo gadi

Ali Visoki kazneni sud nije se zamarao ni preispitivao nad ukupnom slikom koju je Prigorac o sebi ostavio tijekom postupka, niti je časne suce zanimalo hoće li svojom konačnom presudom dodatno povrijediti njegovu žrtvu. Jer Prigorac je, eto, bio branitelj, i to odlikovani, a to u njihovim očima automatski poništava dio njegove odgovornosti, neporecivo zapečaćene i nalaskom njegove DNK iz tjelesne izlučevine spojive sa silovanjem.

Danas sam i od nekih također branitelja čula da im se takvo rezoniranje sudova gadi kao što je logično da se gadi svakoj normalnoj osobi. S osudom se javila i HVIDRA. Tim prije zato što sudove nijedna riječ ni u jednom jedinom zakonu ne obavezuje da sudjelovanje u Domovinskom ratu priznaju kao olakotnu okolnosti pri počinjenju kaznenog djela. To rade isključivo na svoju ruku jer misle da je to ispravno i to su već uvrstili u sudsku praksu.

Sličan slučaj očuha pedofila

Dapače, ta sramota čak je i na Visokom kaznenom sudu već eskalirala do zastrašujućih razmjera tako da su, u travnju ove godine, s 14 na 11 godina smanjili zatvorsku kaznu 48-godišnjem očuhu koji je punu godinu dana seksualno zlostavljao djevojčicu od osam godina. Osam godina. Osam. Pogađate, jer je i taj bio branitelj kao i Prigorac.

Prigorcu od njegove 50. godine svi mi plaćamo vojnu mirovinu. Pa imamo li pravo kritizirati sudove koji su, na koncu konaca, u svakom sustavu mjerilo sviju stvari, kad sve što mi mislimo da je ispravno pretvore u ruglo? Ili će nas svisoka optužiti da diramo u njihovu autonomiju? Dobro govori ministar Malenica, ne treba mijenjati zakon da se ovakve stvari onemoguće. Nikakva korist od zakona s ovakvim sudačkim glavama.