Organizator je na svojoj mrežnoj stranici inicijativa.hr naveo listu temeljnih prava i sloboda koje su po njemu narušene. Na prvome mjestu liste nalazi se „ograničenje slobode kretanja i druženja, nametanje fizičke distance i uskraćivanje fizičkog kontakta“ što je sve “ključno za dobro zdravlje.”
Drugo mjesto zauzima “ograničenje disanja, što je vitalna funkcija organizma”. Kao govornici na skupu najavljeni su Anita Šupe, Suzana Peša-Vučković, Ivan Pokupec i Velimir Ponoš. Budući da navedeni nisu previše poznati široj javnosti glavni mamac za masovniji dolazak trebao bi biti pjevač Toni Cetinski u funkciji “glazbenog domaćina.” Organizator najavljuje i dolazak građana autobusima iz svih dijelova Hrvatske, ponajviše onih koji su zabrinuti zbog uskraćivanja prava na fizički kontakt i slobodno disanje.
Uvjerenja prosvjednika
Hoće li se na tom skupu, bez obzira na sve bombastične najave organizatora, na kraju pojaviti svega nekoliko tisuća sudionika nije ni toliko važno. Činjenica je da u Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim državama, postoji popriličan broj građana koji jednostavno ne žele nositi zaštitne maske ili paziti na fizičku distancu u susretu s osobama izvan vlastitog kućanstva.
Jedan dio njih je uvjeren kako su virus i pandemija izmišljeni jer je virus bezopasan, poveći broj onih koji u svemu vide zavjeru ovoga puta je detektirao farmaceutsku industriju kao izvor svih zala, a nije mala ni skupina onih kojima su poslovi i financijski interesi ugroženi i ovim minimalnim i jednostavnim mjerama te s uvijek spremnim političkim marginalcima vješto manipuliraju s prve dvije skupine.
Politizirani stožer i povremene konfuzne mjere
Politizirani vrh nacionalnoga stožera civilne zaštite i njegove povremeno konfuzne i proturječne mjere i preporuke dodatno doprinose uspješnosti takve manipulacije, ali opravdana kritika rada i odluka samoga stožera ne može istovremeno biti i jeftina prodaja ideja o navodnoj ugroženosti temeljnih sloboda i ljudskih prava. Ponajviše jer se za zaštitnike tih ideja, ne samo u Hrvatskoj, nude i oni kojima opća ljudska prava i slobode nisu naročito važan dio njihove političke agende.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tako smo došli do toga da i oni koji imaju istančan osjećaj za razlike u rasi, naciji, vjeri i seksualnoj preferenciji postaju glavni borci za slobodu i jednakost u pravu na širenje zaraze bez obzira na prije spomenute razlike. Već sam jednom napisao kako je upravo nevjerojatno da još do jučer pristojni i razumni mogu propovijedati kako je njihovo pravo na širenje zaraze iznad prava svih ostalih da se od te zaraze štite.
Bez maske i distance kao bez pojasa u automobilu
Pretpostavljam da i svi oni koji će u subotu pohoditi skup na glavnome zagrebačkom trgu ili će ga s ushitom i simpatijama popratiti nemaju neku pretjeranu želju negdje i sami pokupiti koronavirus. Ako je tome tako onda bi i u skladu sa svojim navodnim zalaganjem za opća ljudska prava i temeljne slobode trebali uvažiti i naše pravo da budemo upravo od njih zaštićeni kada ih srećemo u trgovinama ili javnom prijevozu. Najbolji dokaz njihovog zalaganja i za naše pravo na zdravlje bilo bi i njihovo nošenje zaštitnih maski i držanje fizičke distance.
Ovako je njihovo protivljenje nošenju zaštitnih maski ispod nivoa protivljenju sigurnosnom pojasu u automobilima. Oni koji vjeruju da država nema pravo naređivati upotrebu sigurnosnog pojasa to čine s uvjerenjem da država nema ništa s time što će oni možda skončati svoj život jer nisu bili vezani, ali ovi koji se protive maskama vjeruju da je njihova osobna komocija važnija od tuđeg prava na zdravlje i život.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sigurnosne mjere protiv kojih se nitko ne buni
Prošla je godina bila rekordna po broju letova putničkih zrakoplova – zabilježeno ih je nešto manje od 69 milijuna. U razdoblju od 2010. do 2016 bilo je 11 otmica zrakoplova, a nakon tog razdoblja ni jedna. Ako ste u ovome desetljeću samo jednom putovali avionom vaša šansa da budete oteti bila je 1:40,000.000. Bez obzira na takav skor nikome još nije palo napamet da organizira skup protiv rigoroznih mjera na aerodromima gdje se putnici redovno podvrgavaju ponižavajućim osobnim pregledima i pretresima, moraju izuvati cipele u strahu od “krumpira” na vlastitim čarapama i što je najgore, izlažu se nepotrebnom i pitaj boga kakvom sve zračenju.
U Europi je u 2017. ukupno umrlo 8,2 milijuna ljudi, od tog broja njih 184 poginulo je u terorističkim napadima. Iako je taj broj realno zanemariv, ponajviše u odnosu na druge kontinente i dijelove svijeta, nitko se u Europi ne zalaže za ukidanje cijelog niza iznimno skupih sigurnosnih i nadzornih mjera kojima su po samoj logici primjene derogirane mnoge ljudske slobode i temeljna ljudska prava.
Na njemačkim autocestama, iako su među najprometnijima u Europi, brzine su samo iznimno ograničene. U Hrvatskoj vozači ne samo da ne mogu pokazati sve svoje talente koristeći mogućnosti svojih limuzina, već su rigorozno kažnjavani i za najmanja prekoračenja generalnog ograničenja brzine. Ali opet nema nikoga da pozove na pobunu protiv takve represije, eklatantnog zatiranja ljudskih sloboda odnosno temeljnog ljudskog prava na samostalno i neometano određivanje vlastite brzine kretanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Festival sebičnosti, uskogrudnosti i neukosti
U proteklom tjednu zagovornici ignoriranja pandemije i virusa kao takvog počeli su zagovarati ideju prema kojoj će prestanak javnoga brojanja novozaraženih zaustaviti i sve loše posljedice širenja zaraze. Jedino nije jasno kako navodnim promotorima ljudskih sloboda i prava, koji u obaveznom nošenju zaštitnih maski i nametanju fizičke distance vide državnu represiju, ne smeta prijedlog zabrane ili autocenzure o nečemu takao banalnome kao što je dnevni broj novih slučajeva zaraze koronavirusom. Sav taj festival, što sebičnosti i uskogrudnosti što neukosti, ne bi trebao privlačiti previše pažnje kada oni koji ga svakodnevno provode ne bi ostatak nacije držali svojim taocima.
Hrvatska sigurno nije došla na crvenu listu zbog svojih disciplinarnih i razumnih građana, a njenu zdravstvenu i ekonomsku krizu ne produbljuju oni koji nose zaštitne maske i drže fizičku distancu. Ako vlasti očekuju da će se i festivalski raspoloženi građani, zbog iznenadne osviještenosti o vlastitoj odgovornosti za tuđe zdravlje, početi ponašati na razuman način, onda mogu ukinuti i kazne za prometne prekršaje. To će biti još jedna potvrda kako je svijest hrvatskih građana, za razliku od njemačkih i ostalih, toliko uznapredovala da će i prometne preporuke biti više nego dovoljne.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kakvu to slobodu brani subotnji 'Festival slobode' na glavnome zagrebačkom trgu?
Vjeruju da je njihovo pravo na širenje zaraze iznad prava drugih da se od te zaraze štite
Pretpostavljam da i svi oni koji će u subotu pohoditi skup na glavnome zagrebačkom trgu ili će ga s ushitom i simpatijama popratiti nemaju neku pretjeranu želju negdje i sami pokupiti koronavirus. Ako je tome tako onda bi i u skladu sa svojim navodnim zalaganjem za opća ljudska prava i temeljne slobode trebali uvažiti i naše pravo da budemo upravo od njih zaštićeni kada ih srećemo u trgovinama ili javnom prijevozu
Građanska inicijativa Prava i slobode ove subote organizira skup na zagrebačkome Trgu bana Jelačića poda nazivom Festival slobode. Prema pozivu organizatora skupa “cilj festivala je založiti se za očuvanje tekovina demokratskoga društva u kojemu se ne može tolerirati donošenje odluka na temeljima panike, propagande ili prepisivanja umjesto preispitivanja.”
Organizator je na svojoj mrežnoj stranici inicijativa.hr naveo listu temeljnih prava i sloboda koje su po njemu narušene. Na prvome mjestu liste nalazi se „ograničenje slobode kretanja i druženja, nametanje fizičke distance i uskraćivanje fizičkog kontakta“ što je sve “ključno za dobro zdravlje.”
Drugo mjesto zauzima “ograničenje disanja, što je vitalna funkcija organizma”. Kao govornici na skupu najavljeni su Anita Šupe, Suzana Peša-Vučković, Ivan Pokupec i Velimir Ponoš. Budući da navedeni nisu previše poznati široj javnosti glavni mamac za masovniji dolazak trebao bi biti pjevač Toni Cetinski u funkciji “glazbenog domaćina.” Organizator najavljuje i dolazak građana autobusima iz svih dijelova Hrvatske, ponajviše onih koji su zabrinuti zbog uskraćivanja prava na fizički kontakt i slobodno disanje.
Uvjerenja prosvjednika
Hoće li se na tom skupu, bez obzira na sve bombastične najave organizatora, na kraju pojaviti svega nekoliko tisuća sudionika nije ni toliko važno. Činjenica je da u Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim državama, postoji popriličan broj građana koji jednostavno ne žele nositi zaštitne maske ili paziti na fizičku distancu u susretu s osobama izvan vlastitog kućanstva.
Jedan dio njih je uvjeren kako su virus i pandemija izmišljeni jer je virus bezopasan, poveći broj onih koji u svemu vide zavjeru ovoga puta je detektirao farmaceutsku industriju kao izvor svih zala, a nije mala ni skupina onih kojima su poslovi i financijski interesi ugroženi i ovim minimalnim i jednostavnim mjerama te s uvijek spremnim političkim marginalcima vješto manipuliraju s prve dvije skupine.
Politizirani stožer i povremene konfuzne mjere
Politizirani vrh nacionalnoga stožera civilne zaštite i njegove povremeno konfuzne i proturječne mjere i preporuke dodatno doprinose uspješnosti takve manipulacije, ali opravdana kritika rada i odluka samoga stožera ne može istovremeno biti i jeftina prodaja ideja o navodnoj ugroženosti temeljnih sloboda i ljudskih prava. Ponajviše jer se za zaštitnike tih ideja, ne samo u Hrvatskoj, nude i oni kojima opća ljudska prava i slobode nisu naročito važan dio njihove političke agende.
Tako smo došli do toga da i oni koji imaju istančan osjećaj za razlike u rasi, naciji, vjeri i seksualnoj preferenciji postaju glavni borci za slobodu i jednakost u pravu na širenje zaraze bez obzira na prije spomenute razlike. Već sam jednom napisao kako je upravo nevjerojatno da još do jučer pristojni i razumni mogu propovijedati kako je njihovo pravo na širenje zaraze iznad prava svih ostalih da se od te zaraze štite.
Bez maske i distance kao bez pojasa u automobilu
Pretpostavljam da i svi oni koji će u subotu pohoditi skup na glavnome zagrebačkom trgu ili će ga s ushitom i simpatijama popratiti nemaju neku pretjeranu želju negdje i sami pokupiti koronavirus. Ako je tome tako onda bi i u skladu sa svojim navodnim zalaganjem za opća ljudska prava i temeljne slobode trebali uvažiti i naše pravo da budemo upravo od njih zaštićeni kada ih srećemo u trgovinama ili javnom prijevozu. Najbolji dokaz njihovog zalaganja i za naše pravo na zdravlje bilo bi i njihovo nošenje zaštitnih maski i držanje fizičke distance.
Ovako je njihovo protivljenje nošenju zaštitnih maski ispod nivoa protivljenju sigurnosnom pojasu u automobilima. Oni koji vjeruju da država nema pravo naređivati upotrebu sigurnosnog pojasa to čine s uvjerenjem da država nema ništa s time što će oni možda skončati svoj život jer nisu bili vezani, ali ovi koji se protive maskama vjeruju da je njihova osobna komocija važnija od tuđeg prava na zdravlje i život.
Sigurnosne mjere protiv kojih se nitko ne buni
Prošla je godina bila rekordna po broju letova putničkih zrakoplova – zabilježeno ih je nešto manje od 69 milijuna. U razdoblju od 2010. do 2016 bilo je 11 otmica zrakoplova, a nakon tog razdoblja ni jedna. Ako ste u ovome desetljeću samo jednom putovali avionom vaša šansa da budete oteti bila je 1:40,000.000. Bez obzira na takav skor nikome još nije palo napamet da organizira skup protiv rigoroznih mjera na aerodromima gdje se putnici redovno podvrgavaju ponižavajućim osobnim pregledima i pretresima, moraju izuvati cipele u strahu od “krumpira” na vlastitim čarapama i što je najgore, izlažu se nepotrebnom i pitaj boga kakvom sve zračenju.
U Europi je u 2017. ukupno umrlo 8,2 milijuna ljudi, od tog broja njih 184 poginulo je u terorističkim napadima. Iako je taj broj realno zanemariv, ponajviše u odnosu na druge kontinente i dijelove svijeta, nitko se u Europi ne zalaže za ukidanje cijelog niza iznimno skupih sigurnosnih i nadzornih mjera kojima su po samoj logici primjene derogirane mnoge ljudske slobode i temeljna ljudska prava.
Na njemačkim autocestama, iako su među najprometnijima u Europi, brzine su samo iznimno ograničene. U Hrvatskoj vozači ne samo da ne mogu pokazati sve svoje talente koristeći mogućnosti svojih limuzina, već su rigorozno kažnjavani i za najmanja prekoračenja generalnog ograničenja brzine. Ali opet nema nikoga da pozove na pobunu protiv takve represije, eklatantnog zatiranja ljudskih sloboda odnosno temeljnog ljudskog prava na samostalno i neometano određivanje vlastite brzine kretanja.
Festival sebičnosti, uskogrudnosti i neukosti
U proteklom tjednu zagovornici ignoriranja pandemije i virusa kao takvog počeli su zagovarati ideju prema kojoj će prestanak javnoga brojanja novozaraženih zaustaviti i sve loše posljedice širenja zaraze. Jedino nije jasno kako navodnim promotorima ljudskih sloboda i prava, koji u obaveznom nošenju zaštitnih maski i nametanju fizičke distance vide državnu represiju, ne smeta prijedlog zabrane ili autocenzure o nečemu takao banalnome kao što je dnevni broj novih slučajeva zaraze koronavirusom. Sav taj festival, što sebičnosti i uskogrudnosti što neukosti, ne bi trebao privlačiti previše pažnje kada oni koji ga svakodnevno provode ne bi ostatak nacije držali svojim taocima.
Hrvatska sigurno nije došla na crvenu listu zbog svojih disciplinarnih i razumnih građana, a njenu zdravstvenu i ekonomsku krizu ne produbljuju oni koji nose zaštitne maske i drže fizičku distancu. Ako vlasti očekuju da će se i festivalski raspoloženi građani, zbog iznenadne osviještenosti o vlastitoj odgovornosti za tuđe zdravlje, početi ponašati na razuman način, onda mogu ukinuti i kazne za prometne prekršaje. To će biti još jedna potvrda kako je svijest hrvatskih građana, za razliku od njemačkih i ostalih, toliko uznapredovala da će i prometne preporuke biti više nego dovoljne.