Sustav ne funkcionira. Doslovno
Za početak, sustav ne funkcionira. Doslovno. Zbog prelaska na euro, sustav eFondovi – digitalna platforma putem koje se prate i provode ulaganja iz europskih fondova – nije dostupan. Na stranici korisnike čeka obavijest da će sustav, zbog konverzije, ostati nedostupan prvih tjedan dana u siječnju, a onda i „povremeno tijekom siječnja radi ostalih dodatnih tehničkih prilagodbi“.
Nikome nije jasno zašto se te prilagodbe nisu odradile ranije, kad se mjesecima unaprijed znao točan datum prelaska na euro. Budući ministar uvjerava da korisnici neće biti zakinuti, jer će imati dodatnih mjesec dana da predaju izvješća i obave sve što moraju, ali su ljudi na terenu frustrirani.
„Do kraja siječnja ne možeš predati zahtjev za nadokadu sredstava koji si po ugovoru dužan predati“, tvrdi u neformalnom razgovoru jedan konzultant. Drugim riječima, kaže da u ovom trenutku nije moguće predati zahtjev za refundaciju troškova iz EU fondova, sve dok se sustav ne prilagodi na euro. „Svi su se morali pripremiti za euro, samo država nije“, ogorčeni su oni koji se svakodnevno bave europskim projektima.
Masovni bijeg iz državne uprave
Sustav, barem onaj informatički, trebao bi uskoro profunkcionirati. Za državni je to teže zaključiti: državnoj upravi radikalno nedostaje stručnjaka bez kojih nema povlačenja europskog novca. Referenti u SAFU, jednoj od ključnih karika u upravljanju fondovima, upozorila je budućeg ministra SDP-ova Sanja Radolović, za plaću od šest tisuća kuna neto vode zahtjevne višemilijunske projekte, a kada nauče posao i dobiju iskustvo, odlaze u privatne vode.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Fluktuacija je golema – po projektu se izmijene i po tri, četiri voditelja – a natječaji se nerijetko i poništavaju, zbog nedostatka interesa. Posao u državnoj upravi nije više što je nekad bio, a radna mjesta, kad su u pitanju EU fondovi, nije moguće tek tako popunjavati transferom s neke druge službeničke pozicije, jer je riječ o poslovima koji traže specifično znanje. Kad ga dobiju, službenici očito bježe u privatne konzultantske tvrtke koje ih plaćaju bolje.
Odluke države čekaju mjesecima
Na EU fondovima u ovom trenutku radi oko dvije tisuće ljudi, ali to, po svemu sudeći, nije dovoljno. S jedne strane, ministarstva nemilice troše novac na vanjske konzultante – nekad opravdano, a nekad baš i ne – no još i bolji pokazatelj je vrijeme: koliko treba vremena da se neki natječaj za dodjelu EU novca privede kraju. Korisnici čekaju mjesecima, a to je za njih izgubljeno vrijeme.
Prije godinu dana je, primjerice, Ministarstvo koje preuzima Erlić zatvorilo javni natječaj na koji su se mogle javiti općine i gradovi da bi dobili EU novac za pripremu zelenih i digitalnih projekata. Budući ministar je danas potvrdio da ocjenjivanje prijava još traje jer je, umjesto očekivanih dvjestotinjak, bilo 800 prijava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
„Zamislite broj ljudi potreban da obradi svih 800 prijava s izuzetnom kompleksnom projektnom dokumentacijom“, tumačio je Erlić pred saborskih zastupnicima. Problem nije od jučer, ali će biti sve izraženiji: premijer voli spominjati da je u Bruxellesu osigurao 24 milijarde za Hrvatsku do kraja desetljeća (i o tome se itekako može raspravljati), ali badava milijarde ako ih ne uspijemo investirati.
S koliko se nula piše gubitak?
Evaluacija prijava, dakle, traje mjesecima – osim kada je riječ o ozloglašenom „najbržem prstu“ – a mnogi natječaji nisu još niti raspisani. Pa kad će onda biti završeni? Na primjer, za dodjelu novca iz novog EU proračuna za razdoblje od 2021. do 2027. Već smo duboko zagazili u to novo razdoblje, no pozivi za dodjelu sredstava očekuju se tek od lipnja. A vrijeme ide.
Ide pogotovo za stare projekte, koji se financiraju iz prethodnog proračuna. Rok je na vratima – kraj 2023. godine – pa zato Ministarstvo namjerava potaknuti korisnike da ubrzaju provedbu, kako novac ne bi propao. Visoko na popisu novom ministru trebale bi biti javne firme i njihovi golemi infrastrukturni projekti koji, gotovo u pravilu, enormno kasne. Europski revizori odavno su stoga upozorili hrvatske vlasti na rizik od gubitka novca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šime Erlić bit će, ponovimo još jednom, peti HDZ-ov ministar regionalnog razvoja i fondova EU u sedam godina. Po brzini kojom smjenjuje HDZ-ove ministre, taj je resor usporediv jedino s ministarstvom kojem je, silom prilika, dopala i obnova. Da takvom brzinom ide obnova i povlačenje EU novca, gdje bi nam bio kraj.
Kaos novog ministra EU fondova: milijarde koje cure, stručnjaci koji bježe i sustav koji ne funkcionira
Erlić je peti po redu HDZ-ov ministar regionalnog razvoja i fondova EU u sedam godina
Po brzini kojom smjenjuje HDZ-ove ministre, taj je resor usporediv jedino s ministarstvom kojem je, silom prilika, dopala i obnova. Da takvom brzinom ide obnova i povlačenje EU novca, gdje bi nam bio kraj
Šimi Erliću bit će to prva ministarska funkcija. Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU peti ministar u sedam godina. Po brzini kojom smjenjuje HDZ-ove ministre, sustav iz kojeg se upravlja europskim milijardama usporediv je još jedino s resorom iz kojeg se upravlja državnom imovinom, a u posljednje tri godine i obnovom.
Kad je krajem prošlog tjedna premijer Andrej Plenković smijenio Natašu Tramišak, obrazložio je to „gubitkom povjerenja“, a ne problemima s funkcioniranjem sustava koji vrti milijarde ključne za golemu većinu investicija u Hrvatskoj. Ali problema itekako ima: od radikalnog manjka stručnjaka u državnoj upravi do dramatičnog kašnjenja najskupljih i najvažnijih državnih projekata.
Sustav ne funkcionira. Doslovno
Za početak, sustav ne funkcionira. Doslovno. Zbog prelaska na euro, sustav eFondovi – digitalna platforma putem koje se prate i provode ulaganja iz europskih fondova – nije dostupan. Na stranici korisnike čeka obavijest da će sustav, zbog konverzije, ostati nedostupan prvih tjedan dana u siječnju, a onda i „povremeno tijekom siječnja radi ostalih dodatnih tehničkih prilagodbi“.
Nikome nije jasno zašto se te prilagodbe nisu odradile ranije, kad se mjesecima unaprijed znao točan datum prelaska na euro. Budući ministar uvjerava da korisnici neće biti zakinuti, jer će imati dodatnih mjesec dana da predaju izvješća i obave sve što moraju, ali su ljudi na terenu frustrirani.
„Do kraja siječnja ne možeš predati zahtjev za nadokadu sredstava koji si po ugovoru dužan predati“, tvrdi u neformalnom razgovoru jedan konzultant. Drugim riječima, kaže da u ovom trenutku nije moguće predati zahtjev za refundaciju troškova iz EU fondova, sve dok se sustav ne prilagodi na euro. „Svi su se morali pripremiti za euro, samo država nije“, ogorčeni su oni koji se svakodnevno bave europskim projektima.
Masovni bijeg iz državne uprave
Sustav, barem onaj informatički, trebao bi uskoro profunkcionirati. Za državni je to teže zaključiti: državnoj upravi radikalno nedostaje stručnjaka bez kojih nema povlačenja europskog novca. Referenti u SAFU, jednoj od ključnih karika u upravljanju fondovima, upozorila je budućeg ministra SDP-ova Sanja Radolović, za plaću od šest tisuća kuna neto vode zahtjevne višemilijunske projekte, a kada nauče posao i dobiju iskustvo, odlaze u privatne vode.
Fluktuacija je golema – po projektu se izmijene i po tri, četiri voditelja – a natječaji se nerijetko i poništavaju, zbog nedostatka interesa. Posao u državnoj upravi nije više što je nekad bio, a radna mjesta, kad su u pitanju EU fondovi, nije moguće tek tako popunjavati transferom s neke druge službeničke pozicije, jer je riječ o poslovima koji traže specifično znanje. Kad ga dobiju, službenici očito bježe u privatne konzultantske tvrtke koje ih plaćaju bolje.
Odluke države čekaju mjesecima
Na EU fondovima u ovom trenutku radi oko dvije tisuće ljudi, ali to, po svemu sudeći, nije dovoljno. S jedne strane, ministarstva nemilice troše novac na vanjske konzultante – nekad opravdano, a nekad baš i ne – no još i bolji pokazatelj je vrijeme: koliko treba vremena da se neki natječaj za dodjelu EU novca privede kraju. Korisnici čekaju mjesecima, a to je za njih izgubljeno vrijeme.
Prije godinu dana je, primjerice, Ministarstvo koje preuzima Erlić zatvorilo javni natječaj na koji su se mogle javiti općine i gradovi da bi dobili EU novac za pripremu zelenih i digitalnih projekata. Budući ministar je danas potvrdio da ocjenjivanje prijava još traje jer je, umjesto očekivanih dvjestotinjak, bilo 800 prijava.
„Zamislite broj ljudi potreban da obradi svih 800 prijava s izuzetnom kompleksnom projektnom dokumentacijom“, tumačio je Erlić pred saborskih zastupnicima. Problem nije od jučer, ali će biti sve izraženiji: premijer voli spominjati da je u Bruxellesu osigurao 24 milijarde za Hrvatsku do kraja desetljeća (i o tome se itekako može raspravljati), ali badava milijarde ako ih ne uspijemo investirati.
S koliko se nula piše gubitak?
Evaluacija prijava, dakle, traje mjesecima – osim kada je riječ o ozloglašenom „najbržem prstu“ – a mnogi natječaji nisu još niti raspisani. Pa kad će onda biti završeni? Na primjer, za dodjelu novca iz novog EU proračuna za razdoblje od 2021. do 2027. Već smo duboko zagazili u to novo razdoblje, no pozivi za dodjelu sredstava očekuju se tek od lipnja. A vrijeme ide.
Ide pogotovo za stare projekte, koji se financiraju iz prethodnog proračuna. Rok je na vratima – kraj 2023. godine – pa zato Ministarstvo namjerava potaknuti korisnike da ubrzaju provedbu, kako novac ne bi propao. Visoko na popisu novom ministru trebale bi biti javne firme i njihovi golemi infrastrukturni projekti koji, gotovo u pravilu, enormno kasne. Europski revizori odavno su stoga upozorili hrvatske vlasti na rizik od gubitka novca.
Šime Erlić bit će, ponovimo još jednom, peti HDZ-ov ministar regionalnog razvoja i fondova EU u sedam godina. Po brzini kojom smjenjuje HDZ-ove ministre, taj je resor usporediv jedino s ministarstvom kojem je, silom prilika, dopala i obnova. Da takvom brzinom ide obnova i povlačenje EU novca, gdje bi nam bio kraj.