Karamarko gromoglasno prijeti svima, pa i Frljiću te riječkom HNK
Šef HDZ-a poručio je da će riječki HNK opet učiniti i hrvatskim i narodnim
Tomislav (Trumposlav) Karamarko postavio je novi rekord u političkim prijetnjama. Nakon što je zaprijetio agencijama za istraživanje javnog mišljenja, nakon što je zaprijetio medijima i tužio medije, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice osjetio se pozvanim da gromoglasno zaprijeti i riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu, kojem je na čelu Oliver Frljić.
Gospodin Karamarko, kako su svi mediji izvijestili (a lokalni Novi list opravdano stavio na naslovnicu), obećao je tijekom stranačkog mitinga u Rijeci da će gradski HNK ponovno učiniti i hrvatskim i narodnim.
Liberalni su komentatori odmah skočili na Karamarka, proglašavajući ga, sasvim razumljivo, opasnim totalitaristom (razne aspekte njegova totalitarizma već smo utvrdili u aktualnom broju tjednika Telegram, nešto prije riječkog ekscesa).
Kome se zapravo obraća šef HDZ-a
Osim što svjedoči o totalitarizmu, Karamarkov riječki ispad naizgled se može pokazati kontraproduktivnim. Takav napad na lokalno kazalište mogao bi motivirati riječke birače da masovnije glasuju za SDP, kao jedinu realnu prepreku Karamarkovu dolasku na vlast (baš kao što je Tuđmanova turneja Istrom u travnju 1990. godine, kada je utemeljitelj HDZ-a žestoko izvrijeđao Istrane zbog nedostatka nacionalnog osjećaja, masovno motivirala istarske glasače da glasuju protiv HDZ-a). No, sadašnjem šefu HDZ-a ionako nije važan efekt njegova nastupa u samoj Rijeci.
Sve što Karamarko govori usmjereno je desnom elektoratu u cijeloj zemlji. Tomislav Karamarko u svakom se svom predizbornom govoru obraća brojnim slušateljima M. P. Thompsona, svim zagovornicima revizije Drugog svjetskog rata (pa i Jasenovca), većini svećenika I časnih sestara, svima onima koji slobodu poistovjećuju s anarhijom, ideologiju ljudskih prava s liberalno-ljevičarskom podvalom, a aktualnu vlast u Hrvatskoj s najcrvenijim komunizmom.
Tomislav Karamarko vrlo dobro zna kako (i uz bezuvjetnu potporu predsjednice Republike) na predstojećim izborima ne može pobijediti ako na birališta ne izađu skoro svi oni građani čiji je nacionalistički osjećaj toliko jak da naprosto ne mogu na vlasti vidjeti nikog drugog osim Hrvatsku demokratsku zajednicu.
Lažne brojke o rezultatima sadašnje Vlade
Gospodin Karamarko zato stalno laže, falsificira i prijeti: njegove su lažne brojke o rezultatima sadašnje Vlade demantirali čak i mediji vrlo skloni HDZ-u, što Karamarka nije natjeralo da korigira podatke koje neprekidno ponavlja. Njegove ocjene o vanjskopolitičkoj izoliranosti Hrvatske sasvim su smiješne (što on vrlo dobro zna), ali ih svejedno stalno ponavlja, jer ispravno pretpostavlja da baš takve ocjene žele čuti oni hrvatski državljani koji niti jednu od dvije dosadašnje socijaldemokratske Vlade nisu smatrali legitimnima ni dovoljno hrvatskima.
U izbornim se kampanjama redovito uveličava, krivotvori, a katkad i otvoreno laže: Tomislav Karamarko od te je tri značajke – preuveličavanja, falsificiranja i otvorenog laganja, stvorio glavni sadržaj i središnju strukturu svoje kampanje, čemu je dodao niz prijetnji.
Stoga je danas za svakog birača u Republici Hrvatskoj uistinu pitanje građanske odgovornosti i osobne časti da svojim glasom pokuša onemogućiti pobjedu Karamarkove falsifikatorsko-prijeteće politike. Tomislav Karamarko, ponovimo, gotovo sve što govori u izbornoj kampanji, govori sasvim promišljeno.
Kontaminiranje protudemokratskim vrijednostima
On namjerno – da bi 8. studenog pobijedio – kontaminira hrvatsku politiku onim najgorim protudemokratskim vrijednostima, s kakvima se naša javnost nije suočila još od izbora 1995. godine. Tuđman je, kao stari komunist i iskreni nacionalist, uistinu vjerovao da su njegovi politički protivnici istodobno i državni neprijatelji te da stoga, primjerice, može suspendirati izborne rezultate, kao što je to učinio u slučaju zagrebačkih izbora.
Karamarko, međutim, ne veruje u ono što govori. On toliko ne vjeruje u svoj navodni program i u svoja proklamirana uvjerenja da se baš nigdje u javnosti ne usuđuje suočiti sa SDP-om. Utoliko je njegov grijeh mnogo gori. Sve što Tomislav Karamarko čini unatrag više od godinu dana, a osobito unatrag nekoliko mjeseci, licemjerna je manipulacija onim zadnjim identitetskim stavovima i osjećajima nacionalističkih birača, pri čemu predsjednika HDZ-a ne zanimaju posljedice.
U najvišem je nacionalnom interesu da se Hrvatskoj više nikada ne dogodi takva politička podvala kakvu upravo provode HDZ i njegov predsjednik.