Karamarko putuje u München, no iz IFO instituta rekli su za Telegram da će program biti gotov tek u siječnju

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u subotu će u Münchenu razgovarati sa čelnicima i ekonomskim stručnjacima Instituta za ekonomska istraživanja (IFO), doznaje Hina iz vrha HDZ-a.

Karamarko će im tom prigodom zahvaliti na dosadašnjoj suradnji i prenijeti im dobre reakcije hrvatske stručne javnosti na gospodarski program HDZ-a, rekli su Hini u HDZ-u.

Međutim, iz IFO instituta rekli su za Telegram kako će rezultate projekta kojeg je naručio HDZ objaviti tek u siječnju. “Morat ćete malo pričekati. Kao što znate, pripremamo projekt za HDZ, rezultate ćemo objaviti u siječnju. Prije toga ne možemo razgovarati s medijima o toj temi.”, poručili su iz IFO instituta za Telegram u kratkom telefonskom razgovoru

Strogo čuvana tajna

Što će u tom programu pisati, za sada je strogo čuvana tajna, te nitko od stručnjaka IFO instituta o tome ne želi razgovarati. Pa ipak, iz dosadašnjeg djelovanja i preporuka Instituta i njegovog predsjednika Hansa-Wernera Sinna, da se išćitati smjer u kojem će ići program IFO instituta. Ne dođe li do dramatičnog zaokreta, a kada je riječ o ovako uglednim ekonomskih think tankovima tako nešto gotovo pa se može i isključiti, IFO će HDZ-u preporučiti rezove u javnoj potrošnji i tržišne reforme gospodarstva.

Obećanjem da će, osvoji li vlast, svako novorođeno dijete od države dobiti potporu od 1000 eura, Karamarko je eventualnoj budućoj HDZ-ovoj Vladi i proračunu natovario teret veći od 200 milijuna kuna. Domoljubnoj koaliciji, poručio je Karamarko, “za opstanak vlastitog naroda niti jednu cijenu neće biti teško platiti”.

Dodatnih 1.7 milijardi kuna opterećenja za proračun značit će najavljeno povećanje mirovina za pet posto. Općenito, velika većina Karamarkova govora bila je usmjerena prema obećanjima koja će značiti i dodatnu državnu potrošnju.

Dva ekonomska programa HDZ-a

Sinn, uvjereni ordoliberal, doktrine čije je temeljno uvjerenje kako mora postojati poredak (država) koja jamči slobodno tržišno natjecanje. Smanjenje javnog duga, interna devalvacija, odnosno smanjenje plaća dio su politika za koje se zalagao i zalaže Sinn.

2003. godine smatrao je kako su prevelike plaće u Njemačkoj brana investicijama i otegotna okolnost poslovnoj klimi, te je pozvao na strukturalne reforme na tržištu rada – lakše otkaze i više radnih sati. Dvije godine kasnije, 2005., Sinn je bio jedan od prvih njemačkih ekonomista koji je potpisao tzv. “Hamburški apel”, u kojem se zalagao za tržišne reforme, a odbacio ideje ekonomije orijentirane prema potražnji.

Sukob sa Stiglitzom

“Periferne države EU moraju smanjiti svoj nominalni BDP kako bi povratili konkurentnost”, rekao je Sinn, nakon pojave globalne krize 2010. godine. Ostao je zapamćen žestok verbalni sukob između Sinna i nobelovca i ekonomskog super stara Josepha Stiglitza, jednog od najistaknutijih pripadnika kejnezijanske ekonomske škole. U raspravi u kojoj su na kraju ipak prevladali pomirljivi tonovi, Stiglitz je smatrao da su veća potrošnja i investicije put izlaska iz krize (model koji je primijenio SAD-), do se Sinn zalagao za štednje i rezove.

Njemački IFO institut i Sinn bili su jedni od najvećih kritičara Europske centralne banke (ECB) i njezinog predsjednika Maria Draghija kada su pokrenuli program tzv. kvantitativnog popuštanja, – tiskanja novca i kupnje državnih obveznica, odnosno ubrizgavanja moneta u financijske tokove EU. “Merkel ima dužnost spriječiti Draghijevo ilegalno fiskalno uplitanje”, naslov je Sinnovog članka objavljenog u uglednom Financial Timesu u kojem je obrazložio svoju poziciju.

IFO i Sinn nisu bili jedini kritičari tog modela, u tome je bila ujedinjena gotovo cijela njemačka financijska i politička elita, od Bundestaga do Angele Merkel. Kada je Draghijev sistem ipak dao neke rezultate, Sinn mu je, između redaka, priznao da je bio u pravu.

Zamrzavanje plaća i privatizacija

“Drastično smanjenje plaća i povećanje fleksibilnosti”, preporučili su Italiji iz IFO instituta, kao mjeru izlaska iz krize, uz gotovo nezaobilaznu opasku u analizama ovog uglednog njemačkog instituta – država je rasipna i previše troši. Sinn je snažan kritičar i francuskih vlasti, zbog visokog udjela javne potrošnje. Tvrdio je kako Francuska mora provesti štednju, inače će, nastavi li se voditi kejnezijanskog ekonomijom, dovesti do krize katastrofalnih razmjera u čitavoj Europi.

Glavni cilj projekta koji IFO priprema za Hrvatsku, jest poboljšanje gospodarske konkurentnosti. U svojem dosadašnjem radu IFO je takve ciljeve provodio mjerama štednje kao sredstvom za poticanje manjih poreza, smanjenja deficita i zaduženja. Zamrzavanje plaća, snižavanje poreza i nameta, privatizacija, jačanje tržišta i jaka konsolidacija javnih financija, mjere su za koje se zalaže ovaj institut.