Kći Paveliću bliskog industrijalca godinama se bori za obiteljsku imovinu; vraćen joj je jedan od stanova u Ilici
Telegram prvi doznaje, Vesna Grivičić Žanić dokazala je da je jedan od stanova njezinog oca prodan nezakonito
Za nasljedstvo svog oca Leonarda Grivičića, bogatog industrijalca koji je na početku političkog uspona sponzorirao Antu Pavelića, a bio je prijatelj i s kardinalom Alojzijem Stepincem, već se godinama na sudovima bori njegova kćer Vesna Grivičić Žanić. Nasljednica, sada već 90-godišnjakinja, ovih je dana dobila presudu u svoju korist dokazavši na sudu da je Grad Zagreb nezakonito prodao stan njezina oca u centru Zagreba.
No, to je tek dio imovine koja je ostala iza tvorničara Grivičića, a oduzeta je obitelji u valu nacionalizacije nakon Drugog svjetskog rata. Njegovoj nasljednici, ako ova presuda postane pravomoćna, bit će vraćen stan od 70-ak kvadrata u Ilici 10, iako se još uvijek spori za ostalu obiteljsku imovinu, između ostalog i za bitno veći stan u istoj zgradi koji je sada u vlasništvu generala Zagorca. Telegram je došao do detalja zanimljivog sudskog spora oko imovine ustaškog emigranta.
Zagrebački sud nedavno je dakle utvrdio je da je Grad Zagreb nezakonito prodao stan u Ilici 10, u zgradi u kojoj je obitelj Grivičić živjela 40-ih godina. Nakon što im je poslije rata sva imovina konfiscirana, obitelj je u valu emigracije preselila iz bivše Jugoslavije u Argentinu, da bi se na kraju nastanili u Venezueli. Kćer Leonarda Grivičića nakon povratka u Hrvatsku, i početka borbe za obiteljsku imovinu, javno je govorila o očevim vezama s poglavnikom.
Tko je bio Leonard Grivičić?
U javnim istupima gospođa se prisjećala epizoda iz života obitelji. Govorila je kako je njezin otac od mladosti pripadao starčevićanskoj misli i materijalno je pomagao protujugoslavenske akcije. Početkom 40-ih bio je iznimno blizak Paveliću. Nakon osnivanja Nezavisne države Hrvatske dobio je i funkciju, bio je povjerenik u Zakladi Ante Starčevića. Vesna Grivičić Žanić u svojim je istupima pokušavala relativizirati tatinu povezanost s ustaštvom. Recimo, svojedobno je u intervjuu za Jutarnji ispričala kako je gospodin Grivičić na jednom prijemu kazao Paveliću da Židovima treba dati putovnice, a ne logorske brojeve. Nakon toga, tvrdila je, njih dvojica više nisu razgovarali.
Grivičićev najveći poslovni pothvat bio je pokretanje tvornice šećera ‘Sladorana’ u Županji. Imao je pritom i tvornicu tekstila na zagrebačkom Črnomercu, pogon za proizvodnju kemikalija u Sisku, kuće u Zagrebu i na Jadranu, zemljišta u Lici… Nakon bijega u Južnu Ameriku, u provinciji Entre Rios pokušao je ostvariti svoj san o uspjehu u velikom industrijskom gradu, ali je ubrzo umro. Njegovo ime, usput, spominje se i u “Spomenici Gradjanskog”, jer je sredinom 1920-ih kratko bio predsjednik tadašnjeg kluba koji danas znamo kao Dinamo.
Iako se nije sjećala baš svih detalja obiteljskog života s početka 1940-ih, jer je bila tek 12-godišnja djevojčica, Vesna Grivičić tvrdila je kako joj je stanovanje u središtu Zagreba, u Ilici 10, ostalo u iznimno lijepoj uspomeni. I ne se želi odreći prava na povrat te imovine, koju je u međuvremenu Grad Zagreb preprodao.
Dugogodišnji spor s generalom Zagorcem
Među poznatijim spornim vlasnicima nekretnine u centru metropole, jedne od vrjednijih oko koje se još vodi sudski spor, bio je i umirovljeni general Vladimir Zagorec. I protiv njega je Vesna Grivičić pokrenula postupak nakon što je on pod ne sasvim jasnim okolnostima postao vlasnik 465 kvadrata u Ilici 10. Tvrdio je da mu je tu nekretninu obitelj Grivičić darovala još 2003. godine. Navodno sporni darovni ugovor potpisan je, prema njegovom iskazu, u generalnom konzulatu u Venezueli, a sastavio ga je zagrebački odvjetnik Pero Lozica.
Istovremeno, Zagorec je na sudu izjavio da je Vesni Grivičić Žanić, na osnovu drugog ugovora, platio 1,2 milijuna kuna. O navedenim poslovima još nema sudskog pravorijeka. Iako je Općinski građanski sud u Zagrebu donio nepravomoćnu presudu u Zagorčevu korist, Županijski sud u Šibeniku ju je, prema službenim sudskim podacima, nedavno poništio i vratio na ponovno suđenje. Jednu presudu je ipak, kako smo rekli, dobila. Sada bi Grad Zagreb trebao Vesni Grivičić Žanić vratiti stan od sedamdesetak kvadrata u potkrovlju zgrade u Ilici 10. Njega je još u lipnju 1994. godine grad prodao gospođi Đurđici Sertić, iako je prema djelomičnom rješenju o povratu imovine on pripao upravo Grivičićevoj kćeri.
Gospođa Sertić na sudu je tvrdila kako je stan njezin, jer ga je uredno kupila. Objašnjavala je da je izgrađen tek između 1950. i 1960. pa nije, kaže, bio ni konfisciran Grivičićima. To su na sudu tvrdili i predstavnici Grada. Naime, obitelj Sertić, točnije majka Đurđice Sertić, financirala je kupnju tog stana u Ilici 10 godinama nakon Zakona o konfiskaciji imovine, pa na osnovu njega, jednostavno, nije mogao biti oduzet. Tijekom procesa utvrdilo se nešto sasvim drugo. Stan je još od lipnja 1927. godine bio u vlasništvu obitelji Grivičić – Leonarda i njegove supruge Katarine. Konfisciran je, zajedno s ostalom imovinom temeljem presude Okružnog narodnog suda za Grad Zagreb od 16. veljače 1945. godine. Rješenje o konfiskaciji donijeto je tri godine kasnije, 1948. godine.
Grad Zagreb protupravno prodao stan
U međuvremenu, 1990., donijet je i Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike. Na njega se pozvala i Vesna Grivičić Žanić u tužbi kojom je tražila da se raskine ugovor između Grada Zagreba i Đurđice Sertić. Konfiscirana imovina jednostavno nije mogla biti dalje preprodavana. Kasnije će to regulirati Zakon o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
Općinski građanski sud u Zagrebu na kraju je zaključio da je Grad Zagreb 1994. godine protivno propisima sklopio ugovor s gospođom Sertić i prodao joj stan u Ilici 10. Zato je ugovor proglašen ništavnim, odnosno raskinut je i sada bi stan, ako presuda postane pravomoćna, trebao biti vraćen nasljednici Leonarda Grivičića.