Kina se dosta ozbiljno bacila na Balkan; masovno investira
Kina je do sada u Srbiju uložila 3,2 milijarde eura, najavljuju goleme projekte. Prisutna je sve više i u Hrvatskoj
Nakon što je američki predsjednik Donald Trump započeo carinski rat protiv Kine, što je izazvalo brojne kritike Europske unije, Bruxelles nije propustio priliku da i on gotovo istodobno otvori svoj front protiv najbrže rastućeg gospodarstva na svijetu. Riječ je o pokušaju EU da prijetnjama, ucjenama pa i zakonima, zaustavi ili barem ograniči kineske investicije u Europi. I tu se Bruxelles, kojeg li paradoksa, našao u gotovo istoj poziciji kao i Washington kojega su do sada žestoko napadali zbog nastojanja da globalnu slobodnu trgovinu zamijeniti protekcionističkom politikom.
U jednom su u Bruxellesu i Washingtonu u pravu: ofenziva kineskog kapitala na jugoistočnu Europu sve je izrazitija, a jedan od najboljih primjera je Srbija. Samo u posljednje vrijeme između Pekinga i Beograda dogovoren je cijeli niz velikih kineskih projekata u Srbiji vrijednih više milijardi dolara. Tako su izvršni direktor kineske kompanije “Shandong Linglong” Ven Vang i srpski ministar privrede Goran Knežević potpisali ugovor o izgradnji tvornice automobilskih guma vrijedan 994,4 milijuna dolara. Po tom sporazumu grad Zrenjanin obvezao se dati na raspolaganje kineskoj kompaniji 136 hektara zemljišta u Slobodnoj trgovinskoj zoni, a Kinezi će zauzvrat u novim pogonima zaposliti 1.500 radnika.
Investicija u srpski Bor od 1,46 milijardi dolara
Srpski mediji objavili su također da su ministar za inovacije i tehnološki razvoj Nenad Popović i Jack Ma, vlasnik Alibabe, najveće kineske i jedne od najvećih svjetskih IT kompanija, dogovorili za početak rada na projektu izgradnje srpsko-kineskog Industrijskog parka u Beogradu, najvećeg u Južnoj Europi.
Istodobno potpisan je ugovor po kojemu će kineska kompanija Zinjin Mining Group uložiti u Rudarsko-topioničarski bazen “Bor” čak 1,26 milijardi dolara, a u dokapitalizaciju dodatnih 350 milijuna dolara pa će joj na temelju toga pripasti 63 posto tvrtke od iznimnog strateškog interesa za Srbiju. Kinezi su se obvezali sačuvati svih 5.000 radnih mjesta te dodatno uložiti 200 milijuna za vraćanje preostalih dugova.
Do sada u Srbiju uložili 3,2 milijarde eura
Srbija je nedavno s kineskim tvrtkama potpisala nove ugovore o izgradnji još jedne, 31 kilometar duge dionice autoceste od Beograda prema Crnoj Gori i BiH. Potpisan je također sporazum o gradnji toplovoda od Termoelektrane Obrenovac do Beograda te pročišćivača otpadnih voda u glavnom gradu Srbije. Vrijednost svih tih radova prelazi 900 milijuna eura, a financirat će se kineskim kreditima na 20 ili 30 godina s kamatom između 2 i 2,5 posto te s odgodom plaćanja od pet do sedam godina. Sve te projekte realizirat će kineske kompanije zajedno sa srpskim podizvođačima radova.
Tomu valja pridodati da su započeli radovi na rekonstrukciji i modernizaciji pruge Beograd – Budimpešta, kinesko-mađarsko-srpskog projekta vrijednog oko dvije milijarde dolara. Kinezi su do sada uložili u Srbiju 3,2 milijarde eura u gradnju dionice autoceste na koridoru 11, mosta na Dunavu, zaobilaznicu oko Beograda, Termoelektranu Kostolac te preuzimanje Željezare Smederevo i još nekoliko manjih srpskih kompanija. Željezara Smederevo proizvodit će pragove za željezničku prugu Beograd-Budimpešta te dalje prema Grčkoj pa su Kinezi tako spasili 5.200 radnih mjesta.
Kupovina i investiranje u europske kompanije
No, sav taj kapital tek je kap u moru kineskog kapitala koji je preplavio Europu. Prema procjenama agencije Bloomberg, koja se bavi objavljivanjem i analizom gospodarskih i ekonomskih pokazatelja, 670 kineskih kompanija, od kojih je 100 u državnom vlasništvu, uložilo je posljednjih desetak godina u Europu više od 318 milijardi dolara te kupilo oko 360 tvrtki. Od talijanskih proizvođača guma i grčke luke Pirej, do njemačke tvornica robota i švicarskih tvrtki za umjetna gnojiva.
U kineskom vlasništvu već su četiri zračne i šest pomorskih luka te vjetrenjače u devet zemalja. Osim svega toga, Kinezi su kupili i 13 profesionalnih nogometnih timova. Bloomberg i Europsko vijeće za inozemne odnose (ECFR), objavili su kako Kinezi namjeravaju graditi nuklearne reaktore u Rumunjskoj i Bugarskoj te luke u Švedskoj, da žele postati vlasnici francuske tvrtke Compagnie des Alpes, njemačkog operatora električne energije, češkog proizvođača automobila Škoda i jednog irskog proizvođača nafte i plina.
Interes za kontejnerski terminal u Zadru
Bloomberg u svojoj analizi spominje i Hrvatsku pa tako podsjeća da Kinezi već grade Pelješki most te da žele kupiti jedan kontejnerski terminal. Dok Bloomberg spominje terminal u Rijeci, Kinezi navodno pokazuju zanimanje i za kontejnerski terminal u Zadru. Komesar Europske komisije za proširenje Johannes Hahn optužio je Peking da pokušava pretvoriti Zapadni Balkan u kineskog trojanskog konja u Europskoj uniji budući da će te zemlje prije ili kasnije postati članice EU.
Hahn također upozorio kako kineska “kombinacija kapitalizma i političke diktature” može biti poželjna nekim liderima u Zapadnom Balkanu te da kineski kapital utire put političkom utjecaju. Pri tomu je naveo primjer autoputa u Crnoj Gori koji je Peking financirao i izgradio.
Njemačka i Francuska uvode kontrolu nad investicijama
Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron predložili su formiranje zajedničkog tijela za hitni nadzor pregovora zemalja Europe s Pekingom. Uz Pariz i Berlin, najveću zabrinutost zbog dolaska kineskog kapitala pokazuju još Velika Britanija i Italija, što ne čudi jer upravo za te zemlje postoji najveće zanimanje kineskog kapitala.
U Njemačkoj je u pripremi paket zakona koji bi vladi u Berlinu omogućili da interveniraju i eventualno spriječe sporazume s ulagačima izvan EU, a to se prije svega odnosi na Kinu, koji žele kupiti najmanje 15 posto udjela u njemačkim kompanijama. Do sada su se takve provjere provodile samo kad se kupovalo 25 posto dionica neke tvrtke. Ti će se zakoni posebno odnositi na kompanije koje rade za Ministarstvo obrane, koje se bave gradnjom važnih infrastrukturnih objekata, proizvodnjom visokih tehnologija povezanih s javnom sigurnošću.
Grčka, Portugal i Cipar ne žele odbiti kineski kapital
Njemačka, Francuska i Velika Britanija ne žele, naime, da se Kina, ali i neke druge države dokopaju podataka o najnovijim tehnološkim dostignućima i poslovnim planovima njihovih tvrtki. Tako je u Berlinu već najavljeno da će proizvođač alata Leifeld morati odbiti ponudu za preuzimanje od strane kineske kompanije Yantai Taihaija.
Za razliku od najrazvijenijih članica EU, Grčka, Portugal i Cipar ne žele otkriti podatke o kineskim ulaganjima u njihove zemlje jer se boje da će tako obeshrabriti njihove ulagače. Njemački i francuski diplomati pokušali su nedavno uvjeriti mađarskog premijera Viktora Orbana da ograniči prisutnost Kineza, no taj je pokušaj, kažu u Bruxellesu, neslavno propao.
New York Times o suradnji Kine i Srbije
New York Times nedavno je objavio tekst u kojem objašnjava kako je za povećana kineska ulaganja u Europi kriv predsjednik Trump koji je digao ruke od Europe. Pri tomu ističe kako kineski kapital donosi u Europu više radnih mjesta, poboljšava životni standard i ubrzava gospodarski rast. Tako je, primjerice, Srbija, ističe New York Times, otvaranjem svoje ekonomije prema Kini, “cementirala podršku Pekinga pred pritiscima EU da prizna nezavisnost Kosova”.
Za Kineze je Srbija privlačna zbog visokih državnih subvencija, nižih ekoloških standarda i manjeg pritiska za transparentnost u poslovanju. Kineski predsjednik Xi Jinping izjavio je za posjeta Beogradu kako je Srbija centar njihovog infrastrukturnog mega projekta “Jedan pojas, jedan put” koji ima za cilj jačanje prometnih i trgovinskih veza Kine s Europom. New York Times međutim upozorava da bi se Srbija, u odnosu na Kini, mogla naći u dužničkoj krizi jer je digla brojne goleme kredite.
EU ne želi izgubiti monopol nad Zapadnim Balkanom
U Washingtonu i Bruxellesu tvrde da se protive kineskoj financijskoj i gospodarskoj ekspanzije jer se boje da će kineske investicije održati na vlasti autoritarne lidere. Što je, dakako, krajnje naivno opravdanje. Pravi je razlog to što je Kina počela ugrožavati monopolnu poziciju koju su najrazvijenije države EU imale u jugoistočnoj Europi. Do sada su, naime, mogle diktirati način pod kojim su davale kredite ili ulagale novac, a sada su dobili konkurenciju zbog koje će morati ublažavati uvjete te smanjivati kamate.
Države jugoistočne Europe, kojima je bio neophodan strani kapital, morale su pristajati na sve što su im diktirale razvijenije članice EU, pa su se zbog toga okrenule kineskom kapitalu. Za razliku od EU birokrata koji su uveli bezbrojne prepreke za kompanije iz jugoistočne Europe koje žele novac iz fondova EU, Kinezi su neusporedivo efikasniji i dobrohotniji pri sklapanju poslova.
Trump je pokušava zaustaviti na sve načine
Osim toga, u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, smatraju da im je Bruxelles postavio niz nepravednih pravnih, političkih i ekonomskih barijera za ulazak u EU, pa je logično da su se okrenuli Kini i Rusiji. I na kraju Kina je tisućama kilometara daleko od Zapadnog Balkana pa zaista nema nikakvih šansi da politički ili vojno utječe na političke procese u toj regiji.
Posve je također legitimno da Peking želi osigurati tržište za svoje proizvode i kapital, pogotovu stoga što je sve to i te kako potrebno tim državama. SAD je pak druga priča: predsjednik Trump želi na svaki način zaustaviti ili usporiti razvoj Kine pa je pokušava izgurati sa svakog pa i europskog tržišta.