Sve je tu, pokret i projekt uveden iz inozemstva, financiran od kojekakvih udruga i organizacija, koji pokušava javnim manifestacijama iz temelja promijeniti naš kulturni identitet. Štoviše, pokušava upravo promijeniti ovdašnji tradicionalni katolicizam.
Međutim, unatoč tome, iz službene crkve i s njezine najmoćnije nadbiskupske pozicije, ni pisma, ni razglednice, ni riječi otpora ovom procesu. Jer, čim se ne zagovara suočavanje s prošlošću i negativnim nasljeđem koje je netko u naše ime napravio ili se ne zagovara jednakost pred zakonom i puna konzumacija ljudskih prava, strano financiranje, uvezene ideje i atak na tradiciju ne predstavljaju nikakav problem.
Katolička crkva podržava ovaj koncept fanatizma
Iz čega možemo zaključiti samo jednu stvar, a ta je da službena Katolička crkva zapravo podržava ovaj koncept, s tim da jedino ostaje nejasno je li ga sama potaknula ili objeručke prihvatila. Što god da od toga bilo, riječ je o nastavku trenda započetog s tzv. Hodom za život, a nastavljenog s tzv. moliteljima protiv abortusa, da bismo sada dobili muškarce-vitezove koji se kao mole za suzdržavanje od seksa prije braka.
Sve navedeno je pak motivirano vjerskim fanatizmom i služi kao platforma za temeljitu promjenu kulturnih obrazaca, dokidanje sloboda i maltretiranje ljudi koji ne dijele njihov svjetonazor, što je do sada najgore posljedice imalo po žene koje su gnjavili pred bolnicama, ali i na realno pravo na pobačaj, s obzirom na masovnost tzv. priziva savjesti među ginekolozima u Hrvatskoj.
Bilo bi zabavno, da nije opasno
Ovaj slučaj s moliteljima na trgovima bio bi zapravo zabavan da nije realno opasan, jer u bukvalnom smislu potvrđuje da je riječ o puzajućoj klerikalizaciji. No, ljudi su se previše često u povijesti smijali fanaticima, da bi vrlo brzo uvidjeli kako žive u stvarnosti koju su fanatici kreirali, no tada bi već bilo kasno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I, istina je da je još uvijek riječ o relativno malom broju fanatika, no ako im se liberalni dio društva aktivno ne suprotstavi, ne treba sumnjati kako će uspjeti u namjeri promjene društvene klime, a potom istjecati na donošenje Obiteljskog zakona. Sve smo to, uostalom već vidjeli.
Ovakve akcije dovode u pitanje autoritet crkve
Ono što pak fascinira jeste potpuni nedostatak svijesti unutar crkve o tome koliko ovakve manifestacije i organizacije dovode u pitanje i njezin autoritet, i tradiciju, pa i društveni utjecaj. Jednostavno je, da jednostavnije ne može biti, da se najveći dio ljudi oduvijek klonio fanatika bilo koje fele.
Potencijalni gubitak crkvenog utjecaja bio bi, doduše, jedna od boljih vijesti u društvu, no kad se jednom bude analiziralo Bozanićevo doba, ako konačno ne reagira na sve ovo, upravo će za njega vrijediti one precijenjene riječi o grijehu struktura, s kojima je ušao na veliku scenu i probudio društvene nade. Bilo bi to i konačno zatvaranje kruga i dokidanje iluzija o mogućnosti da se Katolička crkva u Hrvatskoj ozbiljno reformira i počne živjeti u skladu s vremenom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, opet, ostane li na tragu ovog fanatizma i konzervativizma, u punom bi smislu opravdala naziv kojeg sama za sebe prečesto koristi, a taj je da je riječ o Stepinčevoj crkvi.
Klečanje na trgovima dio je šireg plana katoličkih fanatika. Ako se liberalni dio društva ne trgne, mogli bi ga ostvariti
Crkva bi trebala ustati protiv nastojanja da se izmjeni ovdašnji tradicionalni katolicizam
Ovaj slučaj s moliteljima na trgovima bio bi zapravo zabavan da nije realno opasan, jer u bukvalnom smislu potvrđuje da je riječ o puzajućoj klerikalizaciji. No, ljudi su se previše često u povijesti smijali fanaticima, da bi vrlo brzo uvidjeli kako žive u stvarnosti koju su fanatici kreirali, no tada bi već bilo kasno.
Sve ovo što u posljednje vrijeme s muškarcima moliteljima gledamo na glavnom zagrebačkom trgu i na splitskom Peristilu, a gledamo manifestaciju vjerskog fanatizma, isključivosti, militarizma i želje za uspostavom vjerske države koja čak i u Iranu popušta pred slobodarskim prosvjedima, predstavlja udžbenički primjer svega onoga protiv čega desnica i Katolička crkva demonstriraju već godinama i izražavaju duboku zabrinutost.
Sve je tu, pokret i projekt uveden iz inozemstva, financiran od kojekakvih udruga i organizacija, koji pokušava javnim manifestacijama iz temelja promijeniti naš kulturni identitet. Štoviše, pokušava upravo promijeniti ovdašnji tradicionalni katolicizam.
Međutim, unatoč tome, iz službene crkve i s njezine najmoćnije nadbiskupske pozicije, ni pisma, ni razglednice, ni riječi otpora ovom procesu. Jer, čim se ne zagovara suočavanje s prošlošću i negativnim nasljeđem koje je netko u naše ime napravio ili se ne zagovara jednakost pred zakonom i puna konzumacija ljudskih prava, strano financiranje, uvezene ideje i atak na tradiciju ne predstavljaju nikakav problem.
Katolička crkva podržava ovaj koncept fanatizma
Iz čega možemo zaključiti samo jednu stvar, a ta je da službena Katolička crkva zapravo podržava ovaj koncept, s tim da jedino ostaje nejasno je li ga sama potaknula ili objeručke prihvatila. Što god da od toga bilo, riječ je o nastavku trenda započetog s tzv. Hodom za život, a nastavljenog s tzv. moliteljima protiv abortusa, da bismo sada dobili muškarce-vitezove koji se kao mole za suzdržavanje od seksa prije braka.
Sve navedeno je pak motivirano vjerskim fanatizmom i služi kao platforma za temeljitu promjenu kulturnih obrazaca, dokidanje sloboda i maltretiranje ljudi koji ne dijele njihov svjetonazor, što je do sada najgore posljedice imalo po žene koje su gnjavili pred bolnicama, ali i na realno pravo na pobačaj, s obzirom na masovnost tzv. priziva savjesti među ginekolozima u Hrvatskoj.
Bilo bi zabavno, da nije opasno
Ovaj slučaj s moliteljima na trgovima bio bi zapravo zabavan da nije realno opasan, jer u bukvalnom smislu potvrđuje da je riječ o puzajućoj klerikalizaciji. No, ljudi su se previše često u povijesti smijali fanaticima, da bi vrlo brzo uvidjeli kako žive u stvarnosti koju su fanatici kreirali, no tada bi već bilo kasno.
I, istina je da je još uvijek riječ o relativno malom broju fanatika, no ako im se liberalni dio društva aktivno ne suprotstavi, ne treba sumnjati kako će uspjeti u namjeri promjene društvene klime, a potom istjecati na donošenje Obiteljskog zakona. Sve smo to, uostalom već vidjeli.
Ovakve akcije dovode u pitanje autoritet crkve
Ono što pak fascinira jeste potpuni nedostatak svijesti unutar crkve o tome koliko ovakve manifestacije i organizacije dovode u pitanje i njezin autoritet, i tradiciju, pa i društveni utjecaj. Jednostavno je, da jednostavnije ne može biti, da se najveći dio ljudi oduvijek klonio fanatika bilo koje fele.
Potencijalni gubitak crkvenog utjecaja bio bi, doduše, jedna od boljih vijesti u društvu, no kad se jednom bude analiziralo Bozanićevo doba, ako konačno ne reagira na sve ovo, upravo će za njega vrijediti one precijenjene riječi o grijehu struktura, s kojima je ušao na veliku scenu i probudio društvene nade. Bilo bi to i konačno zatvaranje kruga i dokidanje iluzija o mogućnosti da se Katolička crkva u Hrvatskoj ozbiljno reformira i počne živjeti u skladu s vremenom.
No, opet, ostane li na tragu ovog fanatizma i konzervativizma, u punom bi smislu opravdala naziv kojeg sama za sebe prečesto koristi, a taj je da je riječ o Stepinčevoj crkvi.