Koga to Milanović želi za šeficu Vrhovnog suda? Profesoricu koja se usudila napasti Ustavni zbog Sanadera i Bandića
Predsjednik RH Zoran Milanović danas je najavio da će profesoricu s Pravnog fakulteta u Zagrebu predložili kao kandidatkinju za predsjednicu Vrhovnog suda RH
Predsjednik RH Zoran Milanović potvrdio je da će Zlatu Đurđević, profesoricu Pravnog fakulteta u Zagrebu, predložiti Saboru za predsjednicu Vrhovnog suda RH. Njezino se ime već spominjalo u javnosti, no predsjednik je sada i sam izjavio da će profesorica Đurđević, predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo, biti njegova kandidatkinja. Milanović smatra da prema Ustavu ima pravo predložiti kandidata neovisno je li se ta osoba prijavila na javni poziv Državnog sudbenog vijeća ili ne.
Profesorica Đurđević u pravosudnim krugovima iznimno je cijenjena. Relevantan je sugovornik i u domaćoj i međunarodnoj stručnoj javnosti. Nerijetko je vrlo oštro kritizirala pojedine odluke hrvatskih sudova, izazivajući
i bijes kod dijela sudaca na čiji se rad referirala. Ukazivala je i na problematična zakonska rješenja o čemu je Telegram detaljno izvještavao. Podsjetit ćemo ovdje na njezine najvažnije istupe.
Nelogična odluka Ustavnog suda u slučaju Bandića
Posebno je odjeknula njezina kritika odluke Ustavnog suda RH kojom je, sada pokojni gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić pušten iz istražnog zatvora. “Nažalost, na ovom primjeru Hrvatska nije prošla test jednakosti i vladavine prava”, ocjena je profesorice Đurđević.
“Posve je nezamisliva situacija u razvijenim demokracijama da bi osoba koja je optužena za tako velik broj teških kaznenih djela počinjenih na funkciji gradonačelnika i dalje ostala gradonačelnik za vrijeme vođenja kaznenog postupka”, piše dalje profesorica Đurđević.
Pritvor je ukinut unatoč tome što je Bandić, prema tvrdnjama USKOK-a, kontinuirano ometao istragu u aferi Agram, lažirao dokumente u službenom sudskom spisu i nagovarao moguću svjedokinju na lažni iskaz. Po tumačenju Ustavnog suda, počinjenje tih novih kaznenih djela ne može biti razlog za ukidanje jamstva, “čak i ako su ta djela počinjena s ciljem da se oteža dokazivanje u prvotnoj istrazi ili da se ona omete”, što profesorica Đurđević smatra iznimno spornom i nelogičnom argumentacijom.
Ustavni sud nije imao razloga rušiti presudu Sanaderu
Buku u javnosti podigla je i njezina analiza odluke Ustavnog suda RH u slučaju Ina-MOL kojom je srušena presuda protiv bivšeg premijera Ive Sanadera. Radilo se optužbi zbog primanja mita od predsjednika uprave mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija za kupnju udjela u Ini, za što su obojica u međuvremenu nepravomoćno osuđeni. Profesorica Đurđević tvrdila je da je ta odluka bila nepotrebna.
Ustavni sud je u srpnju 2015. ukinuo presudu Sanaderu, jer je zaključio kako nije utvrđeno da je bivši premijer doista bio službena osoba. Osim toga sporno im je bilo što se u presudi spominje da je Sanader bio i predsjednik HDZ-a te što se ukazuje na štetnost ugovora između Ine i MOL-a koji je usvojila hrvatska Vlada. To prema njihovom zaključku nije bilo pravedno. Smatrali su da je Sanaderu prekršeno ustavno pravo na pravično suđenje.
Profesorica Đurđević ustvrdila je kako je Ustavni sud iznio nedostatne i potpuno irelevantne razloge za ukidanje presude Sanaderu. Oni, prema njezinim riječima, uopće ne predstavljaju kršenje Ustava, odnosno zbog njih presuda uopće nije smjela biti ukinuta.
Političari ne smiju komentirati kaznene postupke
Lani je profesorica Đurđević političarima poručila da ne bi smjeli komentirati kaznene postupke koji su u tijeku. Rekla je to javno nakon što su premijer Andrej Plenković, tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, te predsjednik Milanović davali izjave o antikorupcijskoj akciji u kojoj je uhićena Josipa Rimac i još 12 ljudi. Premijer je nakon uhićenja Josipe Rimac optuživao DORH za curenje informacija o tom slučaju, te selektivna hapšenja. A imao je i podršku tadašnjeg ministra Bošnjakovića.
Profesorica Đurđević podsjetila ga je da je “Vlada ta koja predlaže razrješenje glavnog državnog odvjetnika zbog čega se takve poruke političara mogu smatrati pritiskom”. To je, ukazala je, rekao i Europski sud za ljudska prava u presudi protiv Hrvatske u slučaju Roberta Peše. Tom bivšem potpredsjedniku Hrvatskog fonda za privatizaciju povrijeđeno je pravo na presumpciju nedužnosti upravo izjavama koje su davali nekadašnji visokopozicionirani dužnosnici, a sud iz Strasbourga je rekao da je to nedopustivo.
Nema potpuno neovisne istrage ljudi iz DORH-a
Profesorica Đurđević ukazala je u jednom od svojih znanstvenih radova i na ogromnu prazninu u Zakonu o kaznenom postupku što ju je razotkrila afera glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića koji je morao odstupiti početkom prošle godine nakon što je otkriveno da je mason.
Naime Zakon o kaznenom postupku ne predviđa nikakvu neovisnu istragu protiv bilo koga u državnom odvjetništvu, pa tako ni protiv glavnog državnog odvjetnika ako se posumnja da je počinio kazneno djelo. Prije nekoliko godina postojao je prijedlog da se neovisna istraga uvrsti u taj Zakon, te da se propiše kako će glavnog državnog odvjetnika istraživati sud i policija, no ideja nije prihvaćena.
“Neovisnost znači postojanje hijerarhijske ili institucionalne neovisnosti, kao i stvarne. Neovisnost mora biti potpuna i u pravu i u praksi. To podrazumijeva da osobe koje su umiješane u događaj ne mogu biti uključene u prikupljanje dokaza”, napisala je profesorica Đurđević.
Zašto je ukinut maksimalni rok istražnog zatvora?
U ime Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu profesorica Đurđević 2019. upozorila je na ozbiljne manjkavosti izmijenjenog Zakona o kaznenom postupku koji je 1. siječnja 2020. stupio na snagu. Ukazala je kako u zakonu više nema maksimalnog roka istražnog zatvora za osobe koje su osuđene na preko pet godina zatvora.
Drugim riječima, onaj tko dobije nepravomoćnu presudu od pet godina zatvora ili težu, njezinu pravomoćnost moći ćete čekati samo u istražnom zatvoru i to prilično dugo. Zakon koji je izmijenjen lani kaže “najdulje do isteka trajanja izrečene kazne”. U slučaju kazne od pet godina to iznosi pet godina, u slučaju kazne od deset godina to može potrajati i do tih istih deset godina.
“Neograničeno trajanje obaveznog istražnog zatvora krši pretpostavku nedužnosti, načelo razmjernosti i obvezu vođenja žurnog kaznenog postupka što ih propisuje Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava”, navedeno je u priopćenju koje je potpisala Zlata Đurđević.
Nepravedan sustav za besplatnu pravnu pomoć
U tom priopćenju istaknuto je kako je Zakon o kaznenom postupku donio još jednu odredbu koja također krši neke europske norme, kao i hrvatski Ustav. Ona se tiče besplatne pravne pomoći koja je od siječnja prošle godine rezervirana samo za one kojima prijeti više od pet godina zatvora.
Drugim riječima, ako nemate novaca za odvjetnika tijekom postupka u kojem možete biti kažnjeni s manje od pet godina zatvora, nećete moći dobiti branitelja po službenoj dužnosti. Imat ćete to pravo samo za vrijeme eventualnog uhićenja, ali nakon što vas puste. Tom izmjenom Zakona krše se Europska konvencija o ljudskim pravima, Ustav Republike Hrvatske i europska Direktiva o pravu na besplatnu pravnu pomoć.
Tko je smio znati za tajno praćenje bivšeg šefa Janafa?
Profesorica Đurđević uključila se i u polemiku koja se razvila između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića nakon uhićenja u aferi Janaf. Predsjednik je, naime, tvrdio da je premijer morao znati da se Dragana Kovačevića, osumnjičenog bivšeg šefa Janafa tajno prati i istražuje. Premijer je to negirao.
Profesorica Đurđević pojasnila je da je došlo do miješanja pojmova istrage i izvida u javnosti. Izvidi su, pojasnila je tajni i provode se prije uhićenja, kao i tajne mjere. Nakon uhićenja, kazala je, kreće istraga, koja je nejavna, ali nije tajna.
“U ovom slučaju radilo se o posebnim dokaznim radnjama koje su se provodile od strane USKOK-a, naložio ih je sud. Njihov sadržaj je tajan. Svatko tko radi na tom predmetu je obvezan službenom tajnom i odavanje takve tajne predstavljalo bi kazneno djelo odavanja službene tajne i povrede tajnosti postupka”, pojasnila je Đurđević.