Nije mu prvi put. Andrej Plenković je i dosad demonstrativno odbijao iskoračiti iz pažljivo konstruiranog svijeta mašte o vlastitoj nepogrešivosti.
Pa se tako na Hrvatsku, po njegovim riječima udaralo hibridnim ratom, ministri su mijenjani ne zbog dramatičnih afera, već zbog percepcije javnosti, pa neugodne informacije nisu bivale prinesene njegovoj pozornosti, pa su oni koji su propitivali rad korona Stožera, zapravo, minirali i opstruirali borbu protiv pandemije…
Da bi sad, s kulisom porušenih sela i gradova i Vladom koja je katastrofu proglasila šest dana nakon drugog jakog potresa, oni koji propituju brzinu donošenja odluka bili, onako premijerski, identificirani kao oni koji pokušavaju demontirati državu.
Konstrukt se još čvrsto drži
Te pokušaje premijer, naravno, otklanja, a država je, kako veli, “u godini iza nas pokazala snagu da pomogne i svakom građaninu i gospodarstvu u mjeri koja dosad nije viđena”. Konstrukt se, dakle, još čvrsto drži.
A svoj konstrukt – da im to nije stranački? – ima i župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, u vrijeme obnove danas razvaljene Banije, glavni inženjer obnove pri resornom ministarstvu. Na obnovu je, veli, ponosan, a od obnovljenih kuća, veli i to, nije srušena niti jedna. Doduše, neke su oštećene, ali, kako se sam retorički zapitao: “Je li župan Žinić odgovoran i za potres možda?”
Vragovi i lažni propovjednici
S obzirom na sve izrečeno, dosta je veliki rizik da nas se, postavimo li još koje pitanje o brzini i kvaliteti reakcije Vlade (i) na ovu katastrofu ili, ne daj Bože, izrazimo kakvu sumnju o obnovi s kraja devedesetih, prozre kao one koji demontiraju državu, miniraju obranu od ove ili one ugroze, te naposljetku zakuca kao hibridne ratnike u tko zna čijoj službi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ili, možda, zna se u čijoj službi – precizno bi to identificirao nešto lirski slobodniji Plenkovićev prethodnik na čelu HDZ-a i države, Franjo Tuđman. U službi, dakle, “crnih, žutih i zelenih vragova” koji su protiv hrvatske slobode i nezavisnosti, “fundamentalističkih ekstremista”, “kojekakvih lažnih propovjednika”, “pseudodemokratskih obmanjivača” koji nam, kako je rekao prvi predsjednik daleke 1996. godine “danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija”.
Uh, bolje ne. Sigurnije je možda o eventualnim problemčićima s poslijeratnom obnovom kuća na Baniji jednostavno navesti što su ovih dana, pod svojim imenom i prezimenom rekli ljudi na potresom pogođenom području.
“Dva sa jedan”
Stjepan Prašnjak iz Strašnika tako priča da se nije slušalo ljude koji su upozoravali na lošu obnovu, nego da im se čak i prijetilo. Na pitanje misli li hoće li netko za to odgovarati kaže: “Ajmo se nasmijati. Ne želim nikome ništa loše, ali ovdje se svašta radilo.”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Otac njegovog sumještanina Tomislava Šubića bio je građevinar, pa mu je brzo postalo jasno kakvo se obnavljaju kuće na Baniji. “Sve što su napravili, napravili su lošije, na brzinu, nadzor je bio na papiru, ali to nema veze sa specifikacijama. Armatura koja postoji u betonskim stupovima nije adekvatno povezana sa željezom iz deke”, priča Šubić i prisjeća se kako je njegov otac na to upozorio nadzornika radova.
Ovaj je odgovorio kako će mu biti dovoljno “dva sa jedan”. Da, mislio je na grob. Šubić sad, nakon potresa, rezimira: “To je bilo stihijski, puno se kralo, nitko tome nije mogao stati na kraj”.
Nema kapi željeza
Još jedan njihov sumještanin iz sela s crvenim naljepnicama bio je direktan. “U kućama nema kapi željeza, ne znam tko je radio projekt, nadzor (…) Nitko nije izašao ni provjerio gradnju naknadno. Nisam dobio uporabnu dozvolu, nisam dobio nikakav papir osim ugovora s općinom da mi se gradi kuća”, priča Tomislav Stanić.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milan Škornjak, također Strašničanin, bio je posebno uporan. Godinama je tražio da se otklone nedostatci iz obnove i obijao pragove lokalnih i državnih uprava. Bezuspješno.
“Kuća je obnovljena nakon rata 1996. godine, ali temelji nisu dobro napravljeni. Oni su derutni, osipaju se kad ih se rukom primi. Ljudi su prevareni, to je onda bila pljačka, a ne obnova. Obnavljalo se stihijski, šarlatanski, samo je cigla na ciglu naslagana”, kaže Škornjak nakon potresa od kojeg su mu popucali zidovi, popadao crijep i urušio se dimnjak. Sad s obitelji spava u kamp kućici na dvorištu.
Ponos župana Žinića
Marko Trlin nije s Banije, već je tamo pohitao iz svog Vrgorca nakon vijesti o potresu. Osupnulo ga je ono što je vidio u Majskim Poljanama. “Vidim jadnu situaciju gdje su nove kuće, rađene 1995., 1996. i 1997. godine… U cijeloj Hrvatskoj svugdje vidite u stupu da ima žice, da ima armaturu i sve. Tu armatura ne postoji u novim kućama koje su rađene poslije rata. Koje je radila država Hrvatska. Gdje je ta žica”, pita se Trlin.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Župan Žinić se ne pita. Valjda je čuo da se tako može demontirati država. “Istina, ima oštećenja, ali te su kuće napravljene prema tadašnjim standardima i propisima prema pravilima obnove. Kuće su odradile ono što su trebale”, kazao je jučer Žinić s dozom nimalo skrivenog ponosa.
A hoće li, nakon svega, svoje odraditi istražna i pravosudna tijela? “Ajmo se nasmijati”, rekao bi preiskusno Stjepan Prašnjak iz Strašnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koga točno premijer optužuje za demontažu države? Ljude koji pričaju da su im jadno obnavljali kuću poslije rata?
"Kuće su odradile ono što su trebale", kazao je župan Žinić s dozom nimalo skrivenog ponosa. Stanovnici Banije svjedoče drugačije
Na Hrvatsku se dosad, po premijerovim riječima, udaralo hibridnim ratom, ministri su mijenjani ne zbog dramatičnih afera, već zbog percepcije javnosti, pa neugodne informacije nisu bivale prinesene njegovoj pozornosti, pa su oni koji su propitivali rad korona Stožera, zapravo, minirali i opstruirali borbu protiv pandemije, da bi danas propitivanje brzine i kvalitete reakcije Vlade na potres Plenković ocijenio - demontiranjem države
Nije mu prvi put. Andrej Plenković je i dosad demonstrativno odbijao iskoračiti iz pažljivo konstruiranog svijeta mašte o vlastitoj nepogrešivosti.
Pa se tako na Hrvatsku, po njegovim riječima udaralo hibridnim ratom, ministri su mijenjani ne zbog dramatičnih afera, već zbog percepcije javnosti, pa neugodne informacije nisu bivale prinesene njegovoj pozornosti, pa su oni koji su propitivali rad korona Stožera, zapravo, minirali i opstruirali borbu protiv pandemije…
Da bi sad, s kulisom porušenih sela i gradova i Vladom koja je katastrofu proglasila šest dana nakon drugog jakog potresa, oni koji propituju brzinu donošenja odluka bili, onako premijerski, identificirani kao oni koji pokušavaju demontirati državu.
Konstrukt se još čvrsto drži
Te pokušaje premijer, naravno, otklanja, a država je, kako veli, “u godini iza nas pokazala snagu da pomogne i svakom građaninu i gospodarstvu u mjeri koja dosad nije viđena”. Konstrukt se, dakle, još čvrsto drži.
A svoj konstrukt – da im to nije stranački? – ima i župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, u vrijeme obnove danas razvaljene Banije, glavni inženjer obnove pri resornom ministarstvu. Na obnovu je, veli, ponosan, a od obnovljenih kuća, veli i to, nije srušena niti jedna. Doduše, neke su oštećene, ali, kako se sam retorički zapitao: “Je li župan Žinić odgovoran i za potres možda?”
Vragovi i lažni propovjednici
S obzirom na sve izrečeno, dosta je veliki rizik da nas se, postavimo li još koje pitanje o brzini i kvaliteti reakcije Vlade (i) na ovu katastrofu ili, ne daj Bože, izrazimo kakvu sumnju o obnovi s kraja devedesetih, prozre kao one koji demontiraju državu, miniraju obranu od ove ili one ugroze, te naposljetku zakuca kao hibridne ratnike u tko zna čijoj službi.
Ili, možda, zna se u čijoj službi – precizno bi to identificirao nešto lirski slobodniji Plenkovićev prethodnik na čelu HDZ-a i države, Franjo Tuđman. U službi, dakle, “crnih, žutih i zelenih vragova” koji su protiv hrvatske slobode i nezavisnosti, “fundamentalističkih ekstremista”, “kojekakvih lažnih propovjednika”, “pseudodemokratskih obmanjivača” koji nam, kako je rekao prvi predsjednik daleke 1996. godine “danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija”.
Uh, bolje ne. Sigurnije je možda o eventualnim problemčićima s poslijeratnom obnovom kuća na Baniji jednostavno navesti što su ovih dana, pod svojim imenom i prezimenom rekli ljudi na potresom pogođenom području.
“Dva sa jedan”
Stjepan Prašnjak iz Strašnika tako priča da se nije slušalo ljude koji su upozoravali na lošu obnovu, nego da im se čak i prijetilo. Na pitanje misli li hoće li netko za to odgovarati kaže: “Ajmo se nasmijati. Ne želim nikome ništa loše, ali ovdje se svašta radilo.”
Otac njegovog sumještanina Tomislava Šubića bio je građevinar, pa mu je brzo postalo jasno kakvo se obnavljaju kuće na Baniji. “Sve što su napravili, napravili su lošije, na brzinu, nadzor je bio na papiru, ali to nema veze sa specifikacijama. Armatura koja postoji u betonskim stupovima nije adekvatno povezana sa željezom iz deke”, priča Šubić i prisjeća se kako je njegov otac na to upozorio nadzornika radova.
Ovaj je odgovorio kako će mu biti dovoljno “dva sa jedan”. Da, mislio je na grob. Šubić sad, nakon potresa, rezimira: “To je bilo stihijski, puno se kralo, nitko tome nije mogao stati na kraj”.
Nema kapi željeza
Još jedan njihov sumještanin iz sela s crvenim naljepnicama bio je direktan. “U kućama nema kapi željeza, ne znam tko je radio projekt, nadzor (…) Nitko nije izašao ni provjerio gradnju naknadno. Nisam dobio uporabnu dozvolu, nisam dobio nikakav papir osim ugovora s općinom da mi se gradi kuća”, priča Tomislav Stanić.
Milan Škornjak, također Strašničanin, bio je posebno uporan. Godinama je tražio da se otklone nedostatci iz obnove i obijao pragove lokalnih i državnih uprava. Bezuspješno.
“Kuća je obnovljena nakon rata 1996. godine, ali temelji nisu dobro napravljeni. Oni su derutni, osipaju se kad ih se rukom primi. Ljudi su prevareni, to je onda bila pljačka, a ne obnova. Obnavljalo se stihijski, šarlatanski, samo je cigla na ciglu naslagana”, kaže Škornjak nakon potresa od kojeg su mu popucali zidovi, popadao crijep i urušio se dimnjak. Sad s obitelji spava u kamp kućici na dvorištu.
Ponos župana Žinića
Marko Trlin nije s Banije, već je tamo pohitao iz svog Vrgorca nakon vijesti o potresu. Osupnulo ga je ono što je vidio u Majskim Poljanama. “Vidim jadnu situaciju gdje su nove kuće, rađene 1995., 1996. i 1997. godine… U cijeloj Hrvatskoj svugdje vidite u stupu da ima žice, da ima armaturu i sve. Tu armatura ne postoji u novim kućama koje su rađene poslije rata. Koje je radila država Hrvatska. Gdje je ta žica”, pita se Trlin.
Župan Žinić se ne pita. Valjda je čuo da se tako može demontirati država. “Istina, ima oštećenja, ali te su kuće napravljene prema tadašnjim standardima i propisima prema pravilima obnove. Kuće su odradile ono što su trebale”, kazao je jučer Žinić s dozom nimalo skrivenog ponosa.
A hoće li, nakon svega, svoje odraditi istražna i pravosudna tijela? “Ajmo se nasmijati”, rekao bi preiskusno Stjepan Prašnjak iz Strašnika.