Koja je uopće svrha Trumpova susreta s Kimom? Trenutno, djeluje kao da mu je samo trebao medijski spektakl
Trump se želi prikazati kao državnik koji rješava probleme koje njegovi prethodnici nisu uspjeli riješiti
Ako je najveće postignuće susreta američkog predsjednika Donalda Trumpa i sjevernokorejskog vođe Kim Jon-una na granici između Južne i Sjeverne Koreje dogovor da se nastavi s pregovorima, onda se nameće pitanje zašto je uopće održan taj sastanak. Tako jednostavnu stvar dvojica predsjednika mogla su usuglasiti u jednom telefonskom razgovoru ili pismenom korespondencijom koju redovito održavaju.
No, predsjedniku Trumpu trebao je svjetski medijski spektakl koji će ga prikazati kao državnika koji rješava probleme koje njegovi prethodnici, kao ni nitko drugi na svijetu, nisu uspjeli riješiti. Sve upućuje da su glavni Trumpovi motivi za iniciranje sastanka s Kimom bili prije svega predizborni. Želio se svijetu potvrditi kao majstor za dogovore pa je cijelo vrijeme posjete Demilitariziranoj zoni gunđao kako novinari uopće ne mogu procijeniti njegove zasluge za smirivanje napetosti na Korejskom poluotoku. A publicitet koji su dobili nije mrzak ni sjevernokorejskom diktatoru Kimu.
Trumpu je cilj bio privući pozornost
Da predsjedniku Trumpu nije najvažniji cilj summita bio postići neki ozbiljan sporazum, nego privući pozornost svjetske i američke javnosti,l pokazao je način na koji je taj summit najavljen. Nemoguće je, naime, da se Trump dosjetio da bi se mogao sastati s Kimom tek u subotu ujutro, valjda dok se brijao. Da je odmah potom dogovorio susret preko Twittera te su se dva predsjednika sastala za manje od 24 sata, kako to prikazuje Bijela kuća. To je neizvedivo iz puno razloga, ponajprije onih sigurnosnih i organizacijskih.
U Panmunjomu gdje je održan sastanak bilo je toliko vojske i policije, helikoptera, tenkova i borbenih vozila, pripadnika tajnih službi i osiguranja iz SAD-a, Južne i Sjeverne Koreje da je bilo jasno da su se sve tri strane tjednima pripremale za taj susret. Uostalom to je potvrdio sam predsjednik Trump kad se u jednom trenutku zaletio te kazao novinarima kao se taj summit “dugo pripremao”.
Osim toga Trump ne bi išao u Južnu Koreju dva puta u manje od godinu dana da nije imao neke druge ciljeve. Prije četiri mjeseca u Bijeloj kući ugostio je južnokorejskog predsjednika Moon Jae-ina, a njih dvojica bili su i na G20, summitu čelnika najrazvijenijih zemalja svijeta u Osaki koji je održan u četvrtak i petak pa nije bilo nikakvog razloga da se samo dan kasnije ponovno sastanu u Seulu. Sada se tek vidi da je posjet Južnoj Koreji uglavljen tek kad su Kim i Trump, posredovanjem kineskog predsjednika Xi Jinpinga, dogovorili susret na Demilitariziranoj zoni.
Trebao mu je neki važan vanjskopolitički potez
Trump je trebao taj vanjskopolitički show kako bi se pohvalio da je kao prvi američki predsjednik kročio nogom na tlo Sjeverne Koreje. Zbog toga je stalno ponavljao kako je to povijesni događaj. Treći susret s Kim Jong-unom iskoristio je također u predizborne svrhe, kako bi se još jednom javno obračunao s bivšim demokratskim predsjednicima Billom Clintonom i Barackom Obamom. Optužio ih je da bi se na Korejskom poluotoku, zbog njihove neodgovorne politike, već vodio rat da on nije uzeo stvar u svoje ruke.
Osim toga, s obzirom na sukob s Iranom, trgovinski rat s Kinom, EU-om i Japanom, zbog čega trpi ozbiljne kritike kod kuće i u svijetu, Trumpu je trebao neki važan vanjskopolitički potez pa makar bio ispražnjen od bilo kakvog sadržaja, kako bi se prikazao kao uspješan dealmaker. I Kimu je dobrodošao taj summit kako bi kod kuće spriječio priče da njegov politički obrat spram SAD-a nije donio nikakve rezultate.
Srdačan susret između Kima i Trumpa
Kim koji ima 35 godina, bio je iznimno srdačan spram 40 godina starijeg američkog predsjednika. “Lijepo vas je opet vidjeti, nisam očekivao da ćemo se susresti na ovom mjestu”, rekao je Trumpu nakon što je prešao graničnu crtu između Južne i Sjeverne Koreje. Novinarima je pak Kim kazao kako se taj susret ne bi dogodio “ bez izvrsnog osobnog odnosa između nas dvojice” te je zaključio kako je njihov susret od iznimnog značaja “jer to znači da želimo okončati neugodnu prošlost te pokušavamo izgraditi novu budućnost. Zbog toga je to vrlo hrabar i odlučan čin”.
Trump također nije štedio komplimente pa je kazao kako su se njih dvoje voljeli od prvog dana kako su se upoznali te da je “to bilo vrlo, vrlo važno”. Ponovio je kako je “na početku bilo mnogo gnjeva između mene i Kim Jong Una, no nešto se dogodilo. Postojala je točka u kojoj se to dogodilo i odjednom smo se složili”. Zatim je američki predsjednik više puta istaknuo kako je “ovo svakako veliki dan, vrlo legendarni, vrlo povijesni dan” te je zaključio kako je imao “veliku čast prijeći u Sjevernu Koreju.”
Zna se zašto Moon nije nazočio susretu
Sjevernokorejsko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je nekoliko dana uoči “neočekivanog susreta” kako ne želi posredovanje u Seulu. “Odnosi napreduju na temelju osobnih odnosa između predsjednika Kim Jong-una i američkog predsjednika”, a priopćenje je zaključeno savjetom Seulu da je “južnokorejskim vlastima bolje da se bave svojim unutarnjim problemima”.
To je bio razlog zbog kojeg južnokorejski predsjednik Moon, premda je bio na susretu Kima i Trumpa, nije nazočio njihovom sastanku. Naprosto, Kim Jong-un želio je pokazati da Južna Koreja više ne igra nikakvu ulogu u posredovanju između Washingtona i Pjongjanga te je neizravno potvrdio da sada glavnu riječ ima Peking. Da bi se održala prva dva sastanka između Kima i Trumpa najvažnije je bilo posredovanje južnokorejskog predsjednika Moon Jae-ina.
Pjongjang je ljut zbog propasti susreta u Hanoiju
S obzirom na to da je u to vrijeme Kina dosljedno primjenjivala sankcije UN-a prema Sjevernoj Koreji te je Peking bio maksimalno predan Trumpovoj kampanji “maksimalnog pritiska”, Pjongjang se okrenuo Seulu očekujući da će mu južni susjed pomoći pri ublažavanju sankcija, pružiti diplomatsku i ekonomsku potporu te pomoć u hrani i lijekovima. No nakon što je propao drugi sastanak Kim-Trump u Hanoju, Pjongjang se naljutio smatrajući da je upravo Moon Jae-in kriv za raspad dogovora.
Tada je Kim počeo kontaktirati kineskog predsjednika Xi Jinpinga pa je vrlo brzo, nakon niza godina vrlo hladnih odnosa, došlo do naglog zatopljenja na relaciji Peking-Pjongjang. Kini je taj preokret bio dobrodošao jer je u to vrijeme SAD povisio carine za kineske proizvode što je Peking stajalo čak 250 milijardi dolara, pa je Xi Jinping zaključio da utjecajem na Sjevernu Koreju može prisiliti Trumpa da razmotri je li mu baš pametno zaoštravati trgovinski rat protiv Pekinga.
Trump je svjestan koliko je Xi Jinping moćan
Predsjednik Trump bio je svjestan koliko je Xi Jinping moćan i utjecajan čimbenik na Korejskom poluotoku pa je stalno ponavljao kako “Kina ima veliki utjecaj na Sjevernu Koreju” te da će Peking odlučiti hoće li mu pomoći sa Sjevernom Korejom ili neće. Potom je ustvrdio: “Ako to učine, to će biti vrlo dobro za Kinu, a ako ne, neće biti dobro ni za koga”. Stoga ne čudi što je predsjednik Xi Jinping na pregovore u Osaku o trgovinskom ratu između dvije zemlje, došao sa sjevernokorejskim adutom u rukavu.
Ponudio je da će posredovati kod Kim Jong-una da se obnove pregovori te da se sastane s Trumpom, a, premda to nije izravno tražio, zauzvrat je očekivao blaži odnos SAD-a spram uvjeta poslovanja s Kinom. I očito je ta taktika dala rezultata: zbog toga što je, među ostalim, privolio Kima da se nađe s Trumpom na granici između Južne i Sjeverne Koreje, američki predsjednik odustao je od najavljenog uvođenja novih carina vrijednih više od 350 milijardi dolara.
Sjeverna Koreja grozničavo treba ukidanje sankcija
Kim Jong-unu grozničavo treba ukidanje sankcija jer je već davno obećao svom narodu da će Sjeverna Koreja doživjeti gospodarski procvat, no to se ne može dogoditi sve dok su na snazi oštre kaznene mjere UN-a. Zbog toga Kim ne može još dugo odlagati rješenje krize. No, pitanje je može li odustati od svog temeljnog zahtjeva da ukidanje sankcija i denuklearizacija budu usporedni i postupni proces. Sada je, doduše, njegova pozicija dodatno ojačala jer zna da će mu Kina pružiti svu moguću pomoć te da neće podržati SAD ako će inzistirati na daljnjem pritisku.
No, to je, dakako, dovoljno samo za puko preživljavanje, ali ne i gospodarski prosperitet. Predsjednik Trump i dalje čvrsto stoji pri odluci da Sjeverna Koreja mora započeti proces denuklearizacija te da se tek onda razgovarati o postupnom ukidanju sankcija, a američke obavještajne službe tvrde kako Sjeverna Koreja “vjerojatno neće” odustati od svog nuklearnog arsenala. Stoga prevladava uvjerenje kako je između dvije države nemoguće postići bilo kakav kompromis.
Problemi oko denuklearizacije ostaju
Još nije poznato jesu li SAD i Sjeverna Koreja ponudile nove, fleksibilnije stavove u razgovorima o denuklearizaciji, no navodno će Washington tražiti od Pjongjanga da pristane proširiti definiciju mjesta Yongbyon, gdje je sjedište sjevernokorejske nuklearne industrije. Time bi bila obuhvaćena tajna lokacija u Kangsonu gdje je navodno sjevernokorejski centar za proizvodnju urana, a to bi onda zapravo značilo da je Kim pristao obustaviti proizvodnju novog nuklearnog materijala. Nitko, međutim, ne zna hoće li Kim pristati na takvu ponudu.
Leif-Eric Easley, izvanredni profesor međunarodnih studija na Sveučilištu Ewha Womans u Seulu, uvjeren je kako se ni nakon ovog summita ništa bitno neće promijeniti. “Sjeverna Koreja i dalje će imati nuklearno oružje, a SAD neće ukinuti sankcije”. Kim Chun-sig, bivši visoki dužnosnik ministarstva ujedinjenja u Seulu smatra da će se, “nakon što se razgovori nastave, obje strane opet naći pred istim zidom.”
To je potvrdio i sam Trump, kad je ipak iskazao oprez ustvrdivši da će njihov treći sastanak “biti još povjesniji ako nešto iz njega proizađe, ako se dogodi, nešto vrlo važno. Vrlo velike stvari izgledaju prilično komplicirane, ali ne toliko komplicirane kao što ljudi misle”, zaključio je američki predsjednik.