Koji je realni učinak povjerenstva koje je, bazično, utvrdilo da su Amerika i Britanija izvršile agresiju

Britanska politička scena dodatno se urušava

US President George W. Bush (L) and British Prime Minister Tony Blair hold a press conference 23 February 2001 in Catoctin Mountain Park in Thurmont, Maryland, just down the road from the presidential retreat Camp David.  Blair and his wife are scheduled to remain overnight at Camp David with the Bushes.                AFP PHOTO              MARIO TAMA / AFP PHOTO / MARIO TAMA
FOTO: AFP

Danas su britanskoj javnosti predstavljeni zaključci istrage o opravdanosti sudjelovanja Ujedinjenog Kraljevstva u ratu u Iraku. Istraga se vodila punih sedam godina i prilično je opsežna, broji čak 2.6 milijuna riječi, detaljno kontekstualizira Die Welt.

Zaključci koje je danas počitao šef istražnog povjerenstva, sir John Chilot, zvuče vrlo uznemirujuće. Bazično, čovjek je rekao kako su Amerika i Velika Britanija izvršile agresiju na jednu suverenu zemlju.

“Napad Velike Britanije na Irak 2003. nije bio nužan i u rat se krenulo prije nego što su se iscrpila sva miroljubiva rješenja. Obavještajni podaci o navodnom iračkom oružju za masovno uništenje kojima je tadašnji premijer Tony Blair opravdao invaziju tijekom koje je svrgnut Husein, bili su manjkavi i uzeti su zdravo za gotovo”, točan je citat.

Patetična poruka Georgeu Bushu

Odluka da se Britanija priključi invaziji predvođenoj SAD-om “nije ni izbliza” bila pravno utemeljena, a zalaganje Blaira za vojnu akciju bilo je prenaglašeno, izjavio je Chilcot. Istraga, objašnjava, ne karakterizira vojnu akciju kao legalnu ili ne. No zaključili su kako su okolnosti u kojima je odlučeno da postoje pravni temelji za vojnu akciju bili daleko od zadovoljavajućih.

No, u klasificiranim diplomatskim bilješkama najbizarnija je jedna, prilično patetična rečenica: “I will be with you, whatever.” Bit ću na tvojoj strani, što god da se dogodilo.

Radi se o obećanju koje je bivši britanski premijer Tony Blair u lipnju 2012. dao bivšem američkom predsjedniku, Georgeu Bushu. I upravo ta rečenica nalazi se u samoj srži kritike tadašnje laburističke vlade kojoj se danas predbacuje da pokretanje rata protiv Saddama Husseina nije bilo posljednje sredstvo koje je Londonu preostalo u toj situaciji.

Invazija Iraka rezultirala je aktualnim kaosom u regiji

Londonu je, čini se, u tom trenutku bilo važnije održati dobre veze s Washingtonom nego prihvatiti rizik koji je nosio ulazak u rat. Za vrijeme najvećih aktivnosti saveznih snaga predvođenih SAD-om u Iraku je bilo više od 46.000 britanskih vojnika. U tom je ratu, i neposredno nakon njega, ubijeno više desetaka tisuća Iračana kao i 179 britanskih vojnika, a uvažilo se i mišljenje da je kaos koji danas vlada u toj regiji rezultat upravo tog čina koji je doveo do smrti više od 150.000 ljudi.

Irak se još ni danas nije oporavio od nasilja koje je započelo 2003. godine. Zahvaljujući nestabilnosti koja još uvijek vlada tom zemljom ISIS je 2014. osvojio velike dijelove Iraka. ISIS je, doduše, u posljednjih nekoliko mjeseci izgubio na snazi, no i dalje nastavlja širiti strah. Samo prošlog vikenda u Bagdadu je u napadu bombaša samoubojice poginulo više od 200 ljudi, a isto toliko ih je ranjeno.

Jeremy Corbyn, aktualni smušeni vođa laburista, izjavio je danas u britanskom parlamentu da je odluka Velike Britanije o pridruživanju ratu u Iraku bila najvažnija koju je ta zemlja donijela u novijoj povijesti. Poručio je da je invazija bila jasan čin vojne agresije za koji nije bilo pravog temelja. “Invazija na Irak korijen je svih zala na Bliskom istoku. Teror koji je zavladao tom regijom proizašao je iz te invazije”, tvrdi Corbyn koji je za taj čin direktno optužio Blaira.

Blair bi mogao zbog toga kazneno odgovarati

Postoji i struja koja je u optužbama otišla mnogo dalje od Corbyna. Neki tvrde da bi Blair zbog svoje odluke mogao i kazneno odgovarati pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

To je ipak malo izgledno zbog toga što klauzula koja regulira kazneno djelo agresije, za koje se optužuje Blaira, još uvijek nije stupila na snagu. Dosad je ratificirana u samo 30 država. No, čak i da se Blairu i službeno dokaže da je kriv za svjesno pokretanje vojne agresije na Irak, ovaj se statut ne bi odnosio na njega jer se, logično, njegove stavke ne mogu primjenjivati retrogradno.

Corbyn je jedini laburist koji je ovime profitirao

Stoga je bilanca Chilcotova izvješća poprilično tužna – ima tek jedan realni učinak. Poslužit će kao municija kojom će se britanski političari u aktualnoj borbi za vlast obilato služiti. Stara garda laburista okupljena oko Blaira i bivšeg minista vanjskih poslova Jacka Strawa pretrpjela je danas teški poraz, no postoji i jedan laburist koji će ovakvim raspletom situacije zasigurno profitirati, Jeremy Corbyn.

On je, naime, svojevremeno bio jedan od glasnijih zagovornika inicijative Stop The War Coalition, a već je danas iskoristio priliku da upravo svoju politiku predstavi kao jedinu moguću.

“Rat u Iraku bio je čin vojne agresije koji se bazira na izlikama punima laži. Tragedija je što je politička klasa taj čin shvatila krivo dok su ga mnogi građani shvatili pravilno”, rekao je danas u raspravi. I upravo je optuživanje političke klase argument kojim si ovaj, bazično vrlo neuspješan političa,r želi osigurati podršku unutar laburističke stranke.

Laburisti se Corbyna žele riješiti pod svaku cijenu

Podrška mu je, naime, nakon Brexita pala brutalno. Laburisti su trenutačno duboko podijeljeni. Nakon Brexita, Corbyna se optuživalo da je zbog njega dio tradicionalnih glasača laburista glasovalo za izlazak Britanije iz Unije.

Njegovi su ga stranački kolege netom nakon referenduma zbog toga pokušali srušiti unatoč tome što su sva istraživanja pokazivala da laburisti bez njega na čelu stranke na idućim izborima ne bi imali nikakve šanse.

Corbyn je i dalje brutalno popularan u narodu

No, čak ga ni masnovne ostavke ministara koji su s njim sjedili u vladi iz sjene niti masovno iskazivanje nepovjerenja nisu natjerali na povlačenje.

Špekulira se, međutim, kako će se Angela Eagle, jedna od Corbynovih najglasnijih kritičarki koja pripada umjerenoj laborističkoj struji, uskoro kandidirati za mjesto predsjednice laburista čime bi se ionako krhki odnosi unutar stranke dodatno narušili.

Bilo kako bilo, čini se da je jedini efektivni rezultat ovog izvješća, budući da nema nikakvog pravog efekta, dodatno urušavanje britanske političke scene koje zasigurno neće pomoći stabilizaciji zemlje koja se nalazi pred izlaskom iz Europske Unije.