Kingmaker s problemom
Iako su naizgled posve nespojivi, Anto Đapić iz 2007. i Mirela Holy iz 2015. godine imaju jednu zanimljivu potencijalno sličnost. Ono što su oni bili u svoje vrijeme, u 2020. godini mogao bi biti Miroslav Škoro.
U sadašnjem trenutku, dakle nekih cca sedam mjeseci pred parlamentarne izbore, Škorina još neformirana opcija stoji, zapravo, izvrsno. Ankete njegovoj listi daju oko devet posto, ali trećeplasirani s predsjedničkih izbora računa okupiti i Most (oko pet posto) i još nekoliko stranaka koje su na 1-2 posto. S rezultatom na izborima od 15-20 posto, Škorina lista ne samo da bi bila “kingmaker”, ona koja će odlučiti tko će biti na vlasti, nego bi sigurno u budućoj Vladi imala glavnu riječ u oblikovanju zajedničkih politika i vođenju cijelog niza resora. I tu počinju – problemi.
Neće sa SDP-om, dakle…
Naime, poput Mirele Holy s kraja 2014. godine i Miroslav Škoro je već uvijeno najavio svoju suradnju s trenutno vladajućom strankom. Dao je naznačiti kako ne dolazi u obzir njegova suradnja sa SDP-om i HSS-om. Rezerve prema HDZ-u, a osim njih ostalih s kojima bi se mogla oformiti vlast – nema, nije iskazao.
Eventualna pobjeda Mire Kovača na unutarstranačkim izborima u toj stranci bi Škori sigurno olakšala savjest pri stavljanju potpisa na suradnju s HDZ-om, ali kako bi ona utjecala na rezultat Škorine liste? Sigurno ne sjajno. Škoro je na predsjedničkim izborima pokupio glasove protestnih birača, nezadovoljnih desničara, razočaranih HDZ-ovaca. Za koga bi glasale dvije posljednje kategorije ako HDZ pod Kovačem skrene udesno?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Glas za Škoru je glas za HDZ?
Ništa lakše za hit kandidata s prvog kruga predsjedničkih izbora neće biti pobijedi li Andrej Plenković. U tom slučaju bi Škorina politička sudbina mogla podsjetiti na onu Ante Đapića iz 2007. godine. Iz Plenkovićevog tabora su, zapravo, već krenule naznake u pravcu toga da je glas za Miroslava Škoru, glas za – HDZ.
“Mi smo spremni razgovarati s Miroslavom Škorom o formiranju Vlade, nakon što će HDZ pobijediti na izborima”, kazao je neki dan čovjek od Plenkovićevog povjerenja i predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić. Dakle, Škoro bi trebao voditi kampanju na kritici establišmenta (a establišment u ovom trenutku prije svih čine vodeći HDZ-ovci) samo zato da bi ih nakon izbora – održao na vlasti.
Žarke boje i minsko polje
Uglavnom, perspektive za čovjeka koji je osvojio 24,45 posto glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora baš i nemaju odsjaj žarkih boja. Škoro je doslovno u političkom minskom polju u kojem svaki korak može biti pogrešan, a nije posve jasno ni kojim se pravcem ili tehnikom u jednom komadu uopće može dovući do razminiranog područja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da priča u besadržajnim frazama poput onih o koaliciji s građanima? Da najavljuje da će sam osvojiti većinu u parlamentu? Da ovjeri izjavu kod javnog bilježnika kako neće koalirati ni s HDZ-om, ni s SDP-om?
Škoro je, kad se sumiraju brojke i dojmovi, na predsjedničkim izborima bio “crni labud”, nepredviđena pojava koja je razdrmala očekivane odnose snaga. Nimalo nije nemoguće da se, međutim, na parlamentarnim izborima listi Miroslava Škore ukaže neki novi “crni labud” i u svom kljunu odnese golem dio protestnih glasova koji se danas u anketama pribrajaju kantautoru iz Višnjevca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koji je, zapravo, osnovni problem za Škoru na parlamentarnim izborima?
Može li političar koji je bio glavni hit prvog kruga predsjedničkih izbora doživjeti havariju poput Ante Đapića i Mirele Holy?
Perspektive za čovjeka koji je osvojio 24,45 posto glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora baš i nemaju odsjaj žarkih boja. Škoro je doslovno u političkom minskom polju u kojem svaki korak može biti pogrešan, a nije posve jasno ni kojim se pravcem ili tehnikom u jednom komadu uopće može dovući do razminiranog područja.
Slika prva: Nakon lociranja, identificiranja, uhićenja i transferiranja Ante Gotovine u Haag, potpora Hrvatskoj stranci prava je pred kraj 2005. godine eksplodirala. Stranka koju je vodio Anto Đapić probila je 20 posto rejtinga. Do jeseni 2007. godine, kad su se održavali parlamentarni izbori, HSP je izgubio dio tog zamaha, ali je još uvijek kotirao jako dobro. A onda je u kampanji tadašnji šef HDZ-a Ivo Sanader krenuo ponavljati kako je “Glas za HSP, glas za SDP” i pravaši su na izborima – propali. Osvojili su jedno jedino zastupničko mjesto.
Slika druga: Stranka koju je nakon odlaska iz Vlade osnovala Mirela Holy, Orah, bila je sredinom prošlog desetljeća priča o strelovitom i neprekinutom uspjehu. Za nju se u anketama izjašnjavalo sve više protestnih birača koje je razočarala koalicijska Vlada predvođena SDP-om, ali i cijela politička scena u zemlji. Onda je Holy počela uvijeno pričati kako nije nemoguće da ipak koaliraju sa SDP-om nakon izbora, a Orah je na predsjedničkim izborima podržao Ivu Josipovića. Na parlamentarnim izborima održanim u jesen 2015. godine, Orah nije prešao izborni prag, a protestne glasove naglo je usisala zagonetna platforma imena – Most.
Kingmaker s problemom
Iako su naizgled posve nespojivi, Anto Đapić iz 2007. i Mirela Holy iz 2015. godine imaju jednu zanimljivu potencijalno sličnost. Ono što su oni bili u svoje vrijeme, u 2020. godini mogao bi biti Miroslav Škoro.
U sadašnjem trenutku, dakle nekih cca sedam mjeseci pred parlamentarne izbore, Škorina još neformirana opcija stoji, zapravo, izvrsno. Ankete njegovoj listi daju oko devet posto, ali trećeplasirani s predsjedničkih izbora računa okupiti i Most (oko pet posto) i još nekoliko stranaka koje su na 1-2 posto. S rezultatom na izborima od 15-20 posto, Škorina lista ne samo da bi bila “kingmaker”, ona koja će odlučiti tko će biti na vlasti, nego bi sigurno u budućoj Vladi imala glavnu riječ u oblikovanju zajedničkih politika i vođenju cijelog niza resora. I tu počinju – problemi.
Neće sa SDP-om, dakle…
Naime, poput Mirele Holy s kraja 2014. godine i Miroslav Škoro je već uvijeno najavio svoju suradnju s trenutno vladajućom strankom. Dao je naznačiti kako ne dolazi u obzir njegova suradnja sa SDP-om i HSS-om. Rezerve prema HDZ-u, a osim njih ostalih s kojima bi se mogla oformiti vlast – nema, nije iskazao.
Eventualna pobjeda Mire Kovača na unutarstranačkim izborima u toj stranci bi Škori sigurno olakšala savjest pri stavljanju potpisa na suradnju s HDZ-om, ali kako bi ona utjecala na rezultat Škorine liste? Sigurno ne sjajno. Škoro je na predsjedničkim izborima pokupio glasove protestnih birača, nezadovoljnih desničara, razočaranih HDZ-ovaca. Za koga bi glasale dvije posljednje kategorije ako HDZ pod Kovačem skrene udesno?
Glas za Škoru je glas za HDZ?
Ništa lakše za hit kandidata s prvog kruga predsjedničkih izbora neće biti pobijedi li Andrej Plenković. U tom slučaju bi Škorina politička sudbina mogla podsjetiti na onu Ante Đapića iz 2007. godine. Iz Plenkovićevog tabora su, zapravo, već krenule naznake u pravcu toga da je glas za Miroslava Škoru, glas za – HDZ.
“Mi smo spremni razgovarati s Miroslavom Škorom o formiranju Vlade, nakon što će HDZ pobijediti na izborima”, kazao je neki dan čovjek od Plenkovićevog povjerenja i predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić. Dakle, Škoro bi trebao voditi kampanju na kritici establišmenta (a establišment u ovom trenutku prije svih čine vodeći HDZ-ovci) samo zato da bi ih nakon izbora – održao na vlasti.
Žarke boje i minsko polje
Uglavnom, perspektive za čovjeka koji je osvojio 24,45 posto glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora baš i nemaju odsjaj žarkih boja. Škoro je doslovno u političkom minskom polju u kojem svaki korak može biti pogrešan, a nije posve jasno ni kojim se pravcem ili tehnikom u jednom komadu uopće može dovući do razminiranog područja.
Da priča u besadržajnim frazama poput onih o koaliciji s građanima? Da najavljuje da će sam osvojiti većinu u parlamentu? Da ovjeri izjavu kod javnog bilježnika kako neće koalirati ni s HDZ-om, ni s SDP-om?
Škoro je, kad se sumiraju brojke i dojmovi, na predsjedničkim izborima bio “crni labud”, nepredviđena pojava koja je razdrmala očekivane odnose snaga. Nimalo nije nemoguće da se, međutim, na parlamentarnim izborima listi Miroslava Škore ukaže neki novi “crni labud” i u svom kljunu odnese golem dio protestnih glasova koji se danas u anketama pribrajaju kantautoru iz Višnjevca.