Andrej Plenković je strogo poručio da su on i Bošnjaković trebali znati za Jelenićevo članstvo u toj udruzi, dok je ministar pravosuđa bio nešto precizniji. “Smatram da je članstvo u takvoj udruzi, jer se radi o tajnosti, problematično za glavnog državnog odvjetnika, za zamjenika glavnog državnog odvjetnika, kao i za suca bilo kojeg suda u Hrvatskoj. Nitko od njih ne bi smio biti član organizacije ili udruge čija su pravila tajna i čiji je rad obavijen velom tajne, što otvara potencijalni rizik od sukoba interesa koji je, s obzirom na tajnost, teško kontrolirati”, kazivao je Bošnjaković. Istog dana Jelenić je podnio ostavku.
Kako su masoni zainteresirali Andreja Plenkovića
Kako se potvrdilo i ovih dana, bili su to vrlo dinamični tjedni u Državnom odvjetništvu. Uskok je 24. siječnja 2020. godine zaključio da se u danas čuvenom slučaju Žalac, odnosno aferi Softver, ne trebaju nastavljati izvidi, ni otvarati istraga. O tome je 12. veljače obaviješten i Jelenić. Samo tjedan dana kasnije, glavni državni odvjetnik je, zbog članstva u Velikom Orijentu Hrvatske, potpisivao vlastitu ostavku.
Da bi se shvatilo značenje ove ostavke za današnja, također vrlo dinamična zbivanja u Državnom odvjetništvu, valja se vratiti još dvije godinu unatrag, u 2018. godinu u kojoj sad već pomalo zaboravljeni saborski zastupnik Ivan Pernar šalje Vladi zastupničko pitanje o tome koliko ima masona u Vladi RH i moraju li oni nekom tijelu prijaviti svoje članstvo u toj udruzi. Odgovorio mu je Andrej Plenković. U dokumentu kojeg potpisuje premijer Pernara se poučava kako Zakon o udrugama “ne propisuje obvezu prijave članstva u udruzi bilo kojem tijelu”. Uz dodatak da s obzirom na to da ni Zakon o Vladi ne propisuje njenim članovima da prijavljuju svoje članstvo u udrugama, Vlada nema saznanja o traženim podacima.
Uglavnom, eventualni masoni u Vladi Plenkovića 2018. godine nisu ni najmanje zanimali. Dvije godine kasnije, Plenković i ministar pravosuđa su, zbog članstva u legalnoj udruzi, na ostavku natjerali glavnog državnog odvjetnika.
Pregače i ladice
Nadalje, iako su se Bošnjaković i Plenković zgražali nad Jelenićevim masonstvom, iako je ministar pravosuđa govorio da je članstvo u udruzi koja svoje članove obavezuje na tajnost problematično ne samo za državne odvjetnike, nego i “suce bilo kojeg suda u Hrvatskoj”, nakon Jelenićeve ostavke, nitko nije mrdnuo ni malim prstom. “Potencijalni rizik od sukoba interesa” o kojem je s grozom govorio Bošnjaković u veljači 2020. godine odjednom je prestao ikoga zanimati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dvije i pol godine kasnije, Hrvatska nema glavnu državnu odvjetnicu koja je članica masonskog udruženja. Zlata Hrvoj-Šipek se, koliko je poznato, u slobodno vrijeme ne odijeva u neobične pregače i ne posvećuje štovanju Velikog arhitekta Svemira. Jedina sličnost između nje i Jelenića je ta da je, kao čelnica DORH-a, amenovala prekid izvida oko Gabrijele Žalac i ostalih u aferi Softver.
Demokrati i borci za transparentnost
Ali, jedina razlika nije ona u članstvu u masonskoj udruzi. Hrvoj-Šipek je, naime, više puta javno lagala oko slučaja Žalac. I javnosti i zastupnicima u Saboru je tvrdila da nije znala za izvide oko Žalac, iako je o njima bila informirana na posebno sastanku u srpnju s čelnim ljudima USKOK-a, nakon čega je o svemu još dobila i pisano izvješće.
Nadalje, za razliku od Jelenića kojeg su, po ekspresnoj proceduri, “bacili lavovima”, najviši državni dužnosnici, premijer Plenković i sadašnji ministar uprave i pravosuđa Ivan Malenica su Hrvoj-Šipek žestoko branili, što je bio dovoljan signal svim silnim demokratima i borcima za transparentnost u vladajućoj većini da je podrže svojim glasom. Stvar je, međutim, više nego jasna, čak i na površini. Ako je Jelenić morao otići zbog članstva u sasvim legalnoj udruzi, kako bi se zaštitio integritet Državnog odvjetništva, onda je Hrvoj-Šipek odavno trebala biti bivša zbog javno izrečenih neistina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ured europskog tužitelja pokvario bajku
Gledano dublje i iz perspektive profesionalnog obnašanja dužnosti, jasno je da je Jelenić trebao dati ostavku zato što nije utjecao na to da USKOK nastavi izvide protiv Žalac u slučaju koji iz svakog svog zareza vrišti o potencijalnoj korupciji. Iz istog razloga, jasno je da bi i Hrvoj-Šipek morala otići jer je pristala da afera Softver ostane u ladici.
Ovako, Jelenić je bivši zbog članstva u masonima, a Hrvoj-Šipek je, unatoč lažima i dalje “u sedlu”. Da nije bilo nesretnog Ureda europskog javnog tužitelja, sve bi bilo kao u bajci – afera Softver bi i dalje bila u ladici, a Gabrijela Žalac konzultantica za EU fondove. Netko bi, čak, vjerojatno još i vjerovao u to da Državno odvjetništvo radi svoj posao bez obzira na želje HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koji su kriteriji za šefa DORH-a? Jelenića su najurili zbog članstva u masonima, Hrvoj-Šipek ostaje iako je više puta lagala
Kako članstvo u udruzi koja okuplja dečke u pregačama može biti gore od laganja javnosti u slučaju visokoprofilne korupcije?
Dvije i pol godine nakon Jelenićevog odlaska, Hrvatska nema glavnu državnu odvjetnicu koja je članica masonskog udruženja. Zlata Hrvoj-Šipek se, koliko je poznato, u slobodno vrijeme ne odijeva u neobične pregače i ne posvećuje štovanju Velikog arhitekta Svemira. Jedina sličnost između nje i Jelenića je ta da je amenovala prekid izvida u aferi Softver
Premijer Andrej Plenković i tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković bili su prilično bijesni. Tjednik Nacional je objavio kako je glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić član masonske udruge Veliki Orijent Hrvatske i najviši državni dužnosnici su se već drugi dan pohitali javno zgražati nad tom činjenicom.
Andrej Plenković je strogo poručio da su on i Bošnjaković trebali znati za Jelenićevo članstvo u toj udruzi, dok je ministar pravosuđa bio nešto precizniji. “Smatram da je članstvo u takvoj udruzi, jer se radi o tajnosti, problematično za glavnog državnog odvjetnika, za zamjenika glavnog državnog odvjetnika, kao i za suca bilo kojeg suda u Hrvatskoj. Nitko od njih ne bi smio biti član organizacije ili udruge čija su pravila tajna i čiji je rad obavijen velom tajne, što otvara potencijalni rizik od sukoba interesa koji je, s obzirom na tajnost, teško kontrolirati”, kazivao je Bošnjaković. Istog dana Jelenić je podnio ostavku.
Kako su masoni zainteresirali Andreja Plenkovića
Kako se potvrdilo i ovih dana, bili su to vrlo dinamični tjedni u Državnom odvjetništvu. Uskok je 24. siječnja 2020. godine zaključio da se u danas čuvenom slučaju Žalac, odnosno aferi Softver, ne trebaju nastavljati izvidi, ni otvarati istraga. O tome je 12. veljače obaviješten i Jelenić. Samo tjedan dana kasnije, glavni državni odvjetnik je, zbog članstva u Velikom Orijentu Hrvatske, potpisivao vlastitu ostavku.
Da bi se shvatilo značenje ove ostavke za današnja, također vrlo dinamična zbivanja u Državnom odvjetništvu, valja se vratiti još dvije godinu unatrag, u 2018. godinu u kojoj sad već pomalo zaboravljeni saborski zastupnik Ivan Pernar šalje Vladi zastupničko pitanje o tome koliko ima masona u Vladi RH i moraju li oni nekom tijelu prijaviti svoje članstvo u toj udruzi. Odgovorio mu je Andrej Plenković. U dokumentu kojeg potpisuje premijer Pernara se poučava kako Zakon o udrugama “ne propisuje obvezu prijave članstva u udruzi bilo kojem tijelu”. Uz dodatak da s obzirom na to da ni Zakon o Vladi ne propisuje njenim članovima da prijavljuju svoje članstvo u udrugama, Vlada nema saznanja o traženim podacima.
Uglavnom, eventualni masoni u Vladi Plenkovića 2018. godine nisu ni najmanje zanimali. Dvije godine kasnije, Plenković i ministar pravosuđa su, zbog članstva u legalnoj udruzi, na ostavku natjerali glavnog državnog odvjetnika.
Pregače i ladice
Nadalje, iako su se Bošnjaković i Plenković zgražali nad Jelenićevim masonstvom, iako je ministar pravosuđa govorio da je članstvo u udruzi koja svoje članove obavezuje na tajnost problematično ne samo za državne odvjetnike, nego i “suce bilo kojeg suda u Hrvatskoj”, nakon Jelenićeve ostavke, nitko nije mrdnuo ni malim prstom. “Potencijalni rizik od sukoba interesa” o kojem je s grozom govorio Bošnjaković u veljači 2020. godine odjednom je prestao ikoga zanimati.
Dvije i pol godine kasnije, Hrvatska nema glavnu državnu odvjetnicu koja je članica masonskog udruženja. Zlata Hrvoj-Šipek se, koliko je poznato, u slobodno vrijeme ne odijeva u neobične pregače i ne posvećuje štovanju Velikog arhitekta Svemira. Jedina sličnost između nje i Jelenića je ta da je, kao čelnica DORH-a, amenovala prekid izvida oko Gabrijele Žalac i ostalih u aferi Softver.
Demokrati i borci za transparentnost
Ali, jedina razlika nije ona u članstvu u masonskoj udruzi. Hrvoj-Šipek je, naime, više puta javno lagala oko slučaja Žalac. I javnosti i zastupnicima u Saboru je tvrdila da nije znala za izvide oko Žalac, iako je o njima bila informirana na posebno sastanku u srpnju s čelnim ljudima USKOK-a, nakon čega je o svemu još dobila i pisano izvješće.
Nadalje, za razliku od Jelenića kojeg su, po ekspresnoj proceduri, “bacili lavovima”, najviši državni dužnosnici, premijer Plenković i sadašnji ministar uprave i pravosuđa Ivan Malenica su Hrvoj-Šipek žestoko branili, što je bio dovoljan signal svim silnim demokratima i borcima za transparentnost u vladajućoj većini da je podrže svojim glasom. Stvar je, međutim, više nego jasna, čak i na površini. Ako je Jelenić morao otići zbog članstva u sasvim legalnoj udruzi, kako bi se zaštitio integritet Državnog odvjetništva, onda je Hrvoj-Šipek odavno trebala biti bivša zbog javno izrečenih neistina.
Ured europskog tužitelja pokvario bajku
Gledano dublje i iz perspektive profesionalnog obnašanja dužnosti, jasno je da je Jelenić trebao dati ostavku zato što nije utjecao na to da USKOK nastavi izvide protiv Žalac u slučaju koji iz svakog svog zareza vrišti o potencijalnoj korupciji. Iz istog razloga, jasno je da bi i Hrvoj-Šipek morala otići jer je pristala da afera Softver ostane u ladici.
Ovako, Jelenić je bivši zbog članstva u masonima, a Hrvoj-Šipek je, unatoč lažima i dalje “u sedlu”. Da nije bilo nesretnog Ureda europskog javnog tužitelja, sve bi bilo kao u bajci – afera Softver bi i dalje bila u ladici, a Gabrijela Žalac konzultantica za EU fondove. Netko bi, čak, vjerojatno još i vjerovao u to da Državno odvjetništvo radi svoj posao bez obzira na želje HDZ-a.