Nekad je nužno odabrati stranu

Koji su stvarni uzroci plinske krize u Hrvatskoj i Europi

Do sada najgora plinska kriza koja pogađa Europu i Hrvatsku, ne slabi, već se pooštrava

FOTO: AFP

Europsku uniju pa i Hrvatsku potresa jedna od najvećih plinskih kriza u povijesti. I što je najgore ona ne slabi, čak se sve više zaoštrava. Isporuke plina već mjesecima ne zadovoljavaju potrebe EU-a, zalihe su već ispod minimuma, a cijene su potpuno izmakle kontroli. Zbog toga su mnoge države EU-a već poduzele mjere kako bi se ublažile posljedice cjenovnog šoka energije. Švedska je objavila da izdvaja 661 milijun dolara za pomoć kućanstvima koja su najviše pogođena višim cijenama električne energije.

Francuska vlada zamrznula je krajem prošle godine cijene plina, nakon što su porasle za 12,6 posto. Dopustit će poskupljenje električne energije, ali samo za 4 posto. Ministar gospodarstva Bruno Le Maire rekao je da bi, da se nije interveniralo, cijene porasle za nevjerojatnih 45 posto. Osim toga, 5,8 milijuna kućanstava s nižim primanjima već je primilo pomoć od 100 eura kako bi im se pomoglo podmiriti više troškove energije.

Danska daje nekoliko stotina eura siromašnim obiteljima

I u Danskoj vlada je najavila da će oko 440.000 siromašnih obitelji imati pravo na neoporezivi ček od vlade kako bi im pomogla pokriti narasle troškove energije. Očekuje se da će te obitelji dobiti pomoć od nekoliko stotina eura. Pravo će imati samo oni s primanjima ispod određenog praga, a gotovina će se automatski uplaćivati na njihove bankovne račune.

Španjolska vlada smanjila je nekoliko poreza kako bi pokušala smanjiti udar na džepove potrošača. Prvotno je planirao zadržati niže porezne stope do kraja 2021., ali je u prosincu odlučeno da se taj rok produži do svibnja 2022. Također, uvela je privremeni porez za energetske tvrtke za koje se tvrdi da su profitirale od enormnih cijena. Cilj je vlade prikupiti oko 2,6 milijardi eura, a tu dobit onda preusmjeriti potrošačima. Hrvatska vlada najavila je pak da će se protiv visokih cijena boriti smanjivanjem PDV-a i zamrzavanjem cijena.

Kratkoročne mjere ne rješavaju problem

No, sve su to kratkoročne mjere koje na duži rok ne rješavaju problem cijena nafte, plina, električne energije. Za sadašnju dramatičnu situaciju nije krivo zveckanje oružjem na rusko-ukrajinskoj granici, kako mnogi sugeriraju. Ponajprije, Europa je dopustila da se praktički isprazne njena skladišta plina pa su rezerve rekordno niske. Članice EU-a tijekom 2020. imale su popunjenost skladišta plina s oko 73 posto, 2021. to je već palo na 56 posto, da bi ove godine rezerve spale na povijesno najniže grane od 38,99 posto. Njemačke rezerve još su niže: rezervoari plina popunjeni su s tek 20 posto.

Premda se tvrdi da je razlog tomu manjak ruskog plina na slobodnom tržištu te snažna potražnja u Aziji za tekućim prirodnim plinom, to nije sasvim točno. Naime, zbog toga što se želi što prije smanjiti zagađenje okoliša, mnoge su zemlje diljem Europe počele zatvarati atomske centrale te centrale na ugljen koje su proizvodile električnu energiju potrebnu za industriju i domaćinstva. A zbog toga je automatski porasla potražnja za plinom.

Sve to pogurnulo je cijene plina u Europi do sada neviđenih razina. Bank of America je izračunala da će prosječno europsko kućanstvo u 2022. platiti račune za struju i plin oko 1850 eura, što je značajno povećanje u odnosu na 2020. kad su platili 1200 eura.

Plin je poskupio više od 400 posto

Referentna cijena plina u Europi iznosi danas oko 80 eura po megavat satu, dok početkom 2021. nije prelazila cijenu od 19 eura. A to je poskupljenje veće od 400 posto. Taj cjenovni šok udar je na standard 447 milijuna građana EU-a, na industriju, zdravstvene i kulturne institucije te na sve korisnike komunalnih usluga. S obzirom na to da je plin i dalje ključan za proizvodnju električne energije u većini europskih zemalja, nekontrolirano su počele skakati i cijene električne energije.

Mnogi za sadašnje katastrofalno stanje optužuju ruski Gazprom tvrdeći da ne želi pustiti na tržište Europe dovoljno plina te da je glavni razlog zašto je došlo do nestašice. Međutim, Rusi odgovaraju da oni uredno isporučuju plin po dugoročnim ugovorima, a da za manjak plina nisu odgovorni jer europski kupci nisu na vrijeme osigurali potrebne količine.

To je točno: dio država izbjegavao je s Rusima potpisati dugoročne ugovore o isporuci plina, i to im se sada obija o glavu. Da su to učinile sada ne bi imale problema. Ruski Gazprom isporučuje Europi oko trećinu potrebnog plina, pri čemu na zapadnu Europu i Tursku otpada 78 posto, a na srednju Europu 22 posto.

Europa nije uspjela kupiti plin namijenjen azijskim zemljama

Europa se neko vrijeme nadala da će nedostatak plina nadoknaditi tako da će ga na svjetskom tržištu kupovati po višim cijenama. Premda su nudili i 100 posto više cijene, prodavatelja i distributera nije bilo. Mnogi su trgovci doduše bili skloni prodati Europi skuplji plin, no ruke su im bile vezane jer su već ranije potpisali dugoročne ugovore o isporuci plina Aziji. Stoga EU i SAD žele kupiti od velikih zemalja proizvođača plina i velikih energetskih tvrtki dodatne količine plina.

Panično traže kratkoročna alternativna rješenja, ponajprije u kupovini ukapljenog, tekućeg plina LNG. Danima su uvjeravali kupce u Južnoj Koreji, Japanu i drugim zemljama da dopuste da plin koji je trebao biti isporučen njima preusmjere prema Europi. Zaklinjali su također Ujedinjenje Arapske Emirate, Azerbejdžan i Katar da im pomognu, ali bez uspjeha. U Kataru im je odgovoreno da sve količine plina isporučuju kupcima u Aziji na temelju dugoročnih ugovora koje ne mogu razvrgnuti.

“Politički, želimo pomoći Europi, ali ne možemo tek tako odustati od naših dugoročnih obveza prema Aziji. Osim toga moramo voditi računa o svojim odnosima s Moskvom”, objasnio je medijima viši savjetnik katarske vlade. Kataru nedostaje LNG plina, ali bi ipak neke tankere mogao preusmjeriti iz Azije u Europu. No to ne želi dok se Europa ne obveže da neće preprodavati njegov plin trećim zemljama.

Australija je spremna pomoći Europi

Drugi najveći izvoznik LNG-a, Australija, spremna je poslati LNG plin u Europu, kako bi “podržala svoje prijatelje i saveznike”, ali za organizaciju tako velikog transporta potrebno je puno vremena. Osim toga cijena tog plina bila bi još viša od one koja je sada na svjetskom tržištu. Europski dužnosnici vjeruju da bi se možda mogle udvostručiti količine plina koje dolaze iz Azerbajdžana kroz naftovod koji prolazi kroz Tursku. No, to bi zahtijevalo instaliranje jačih crpki duž rute, što je posao koji zahtijeva vrijeme i novac.

Američki LNG plin također nije opcija. Ponajprije zbog toga što američki izvoznici plina imaju dugoročne ugovore s kupcima u Aziji, a Europljani nisu baš voljni platiti dodatnu premiju za njihov LNG plin. Tu je i pitanje uvoznih kapaciteta, koji su u Europi još uvijek prilično ograničeni. Američki izvoznici objasnili su da u Europu šalju čak 70 posto svoje proizvodnje.

Problem je što su zemlje izvoznice plina tehnički sposobne proizvesti više prirodnog plina, no suočavaju se s uskim grlima u transportu. Vrlo je ograničen broj američkih terminala gdje se plin može pretvoriti u tekuće stanje kako bi se mogao transportirati na velike udaljenosti. Američki kapaciteti za izvoz LNG-a već mjesecima rade punim kapacitetom i tu nema prostora za veću proizvodnju u kraćem roku.

Logistički izazovi s transportom LNG plina

Primjerice, čak ni Njemačka, najveći kupac ruskog plina u Europi, nema terminal za uvoz LNG-a. Poduzeće Uniper planiralo je izgraditi jedan u Wilhelmshavenu, ali je 2022. odustalo od tih planova kako bi mogla ulagati u obnovljive izvore energije.

Čak i ako u Europu dođe dovoljno LNG plina, problem će biti logistički izazovi u transportu. Španjolska ima mnogo lučkih terminala potrebnih za prihvat LNG-a, ali malo plinovodnih veza s ostatkom Europe. Njemačkoj, najvećem gospodarstvu kontinenta, nedostaju lučka postrojenja za uvoz LNG-a i morala bi ovisiti o Francuskoj, Poljskoj ili drugim zemljama koje su dijelom izgradile terminale kako bi smanjile svoju ovisnost od ruskog plina.

No LNG plin neće biti dovoljan da dugoročno spasi EU od nestašice plina. Stoga se dio zemalja zalaže za više ulaganja u obnovljive izvore energije poput vjetra i sunca. Međutim, kritičari nuklearnog i prirodnog plina sasvim ignoriraju trenutnu ekonomsku i političku krizu uzrokovanu njihovim zahtjevima.

Prelazak na obnovljive izvore energije je i dalje preskup

Osim toga, prelazak na obnovljive izvore energije još je uvijek preskup i predugo traje tako da će plin i nafta još dugo biti bitan izvor energije. Postizanje energetske sigurnosti pomoću vjetra i sunca zahtijevat će napredne tehnologije za pohranu energije. Zbog toga je EU već najavila da nuklearna energija i energija prirodnog plina ipak mogu biti prihvatljive, što je izazvalo pobunu pobornika zelene ekonomije.

Europska komisija odlučila je ponovno dopustiti ulaganja u nuklearnu i plinsku energiju kako bi se povećala stabilnost opskrbe energijom. I to će trajati, kažu, dok obnovljive tehnologije ne budu sposobne podmirivati potrebe modernog gospodarstva za električnom energijom 24 sata dnevno po svim vremenskim uvjetima.

Europska komisija pak očekuje da će nuklearni operateri razviti sustave za zbrinjavanje otpada, a da će plinski operateri ugrađivati u plin dodatke koji će spriječiti ili barem ograničiti emisiju štetnih plinova. Naprosto, značajno smanjenje opskrbe ruskim plinom prisiljava dio država da ne zatvaraju svoje nuklearne elektrane premda su to već najavile. I da stvar bude gora, ne odriču se ni ugljena, izvora energije koji emitira visoke razine ugljičnog dioksida.

NATO je zabrinut zbog situacije u Europi

Opsesija EU-a s klimatskim promjenama i protivljenje fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji, najviše ide na ruku Rusiji, jer ponovno raste važnost i ovisnost o plinu i nafti. Zakonodavstvo EU-a zahtijeva od članica da si međusobno pomažu u slučaju nestašice plina. Vlade mogu proglasiti izvanredno stanje i isključiti industrijske potrošače kako bi poštedjele kućanstva te tako spriječile humanitarnu i političku katastrofu.

Glavni tajnik NATO pakta Jens Stoltenberg ponovio je kako je organizacija zabrinuta zbog energetske situacije u Europi jer pokazuje ranjivost zbog prevelike ovisnosti o jednom dobavljaču prirodnog plina. “Zbog toga valja raditi i usredotočiti se na diverzifikaciju opskrbe”, upozorio je Stoltenberg.

Kolektivna strategija EU oko plina je nemoguća

Svaka kolektivna strategija EU-a oko plina praktički je nemoguća. Dok, naime, neke države, poput Njemačke, ne vide razloga da smanje opskrbu zemlje ruskim plinom, druge zemlje, poput Poljske, Estonije, Latvije, Litve, smatraju da valja što prije prekinuti svaku kupnju ruskog plina. One se posebno protive otvaranju plinovoda Sjeverni tok 2 jer će isključiti Ukrajinu kao tranzitnu državu za plin prema Europi.

Zemlje poput Italije i Španjolske pozivaju na zajedničko djelovanje na razini EU-a za osiguranje strateških zaliha i zajedničke nabave prirodnog plina. Mađarska i Češka pak žele preispitati odnos spram štetnih emisija, dok Francuska zagovara reformu cjenovnog mehanizma na europskom energetskom tržištu.

S obzirom na toliko različite poglede sve upućuje da je dio Europe spreman i dalje kupovati plin od Rusije, premda ih upozoravaju da će zbog toga biti geopolitički podložni ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da opskrbu plinom koristi kao instrument moći.