Nekad je nužno odabrati stranu

Kolakušiću se mora priznati da je genij. Uvalio se u Bruxelles, pobjegao od hrvatske politike, a ljudi ga i dalje zazivaju

Nipošto se ne rugajte Kolakušiću, veliki je to maher u politici

Ganutljivo je gledati kako se jedna sumanuta protestna opcija raspada, ali mnogi koji su tu zabasali tražiti sreću ni sada ne dolaze pameti. Kolakušić se fino s obitelji uhljebio u Strasbourgu. Za svoju političku karijeru nasanjkao je na EU izborima 68.882 birača, a sada skoro duplo. To je više punoljetnih ljudi nego što ih ima cijela Šibensko-kninska županija. A za njih je i dalje bog. Pa kome se tu treba smijati? Mislavu sigurno ne.

Svi osim njegove sljedbe zafrkavaju se na račun Mislava Kolakušića, koji je svojom mjerom na predsjedničkim izborima proglasio 600.000 glasova, a na koncu ga je zaokružilo 111.878 birača, odnosno 5,87 posto. Ni Zoran Milanović, koji je imao najbolji predsjednički rezultat, nije dobio toliko koliko je za sebe snovao Kolakušić, čak je i on ostao ispod te crte sa 562.057 utrženih glasova.

Ali ja se Kolakušiću nipošto ne bih rugala. On je ispao najveći frajer u politici premda je, pored živog Ustava, patentirao cezarističku političku platformu po kojoj on mora biti šef države, premijer, ministar policije i pravosuđa i što ono još.

To treba znati

Tip je sa svojim sumanutim političkim idejama i koncepcijama zavalio skoro 112 tisuća punoljetnih osoba, većinom poštenih građana koji maštaju o boljoj Hrvatskoj. Na kampanju je potrošio ukupno 12 kuna, jedan espresso s čašom vode na zagrebačkom Adventu, dok su se svi drugi istresli iz gaća. Eno ga od proljeća u EU parlamentu gdje će pet godina zarađivati oko 10.000 eura mjesečno plus troškovi.

U ponedjeljak je svojim šokiranim fanovima iz šlafroka – da se ne gnjavi s presicama – natipkao na Facebooku da im hvala na suradnji i objavio da na njega više ne računaju za parlamentarne izbore. Narod je proglasio krivim. I još ga svi ti nesretnici koje je iskoristio i izdao i dalje obožavaju. Pa to stvarno treba znati.

Brod bez kapetana i kormilara

A najsmješnije ili najtragičnije, kako hoćete, jest to što je lista Mislava Kolakušića, koju je sam Kolakušić u ponedjeljak ukinuo i raspustio svojom objavom da se povlači, ispala jedina opcija osim HDZ-a i SDP-a koja bi na izborima za Sabor prešla izborni prag. To je rezultat posljednjeg istraživanja Crobarometar, koje je za Novu TV provedeno od prvog do dvadesetog ovog mjeseca a objavljeno je jučer, na Božić.

Bivšem sucu, a sada jednom od 11 hrvatskih zastupnika u Parlamentu EU, palo je u krilo 5,7 posto glasova, a sve druge stranke osim Plenkovićeve i Bernardićeve ostale su ispod graničnih pet posto. Takav jaki prodor među glavne favorite trebao je do ekstaze ushititi Kolakušićeve birače samo da ih njihov idol u kratkom međuvremenu nije hladno ostavio bez kapetana i kormilara.

No premda se uvrijeđeni Kolakušić, po onoj Kopalovoj formuli crnog labuda, samoisključio iz svih narednih zamornih političkih utakmica, njegova je pastva ostala lebdjeti u toj nekoj slatkoj deluziji da će im se Duce ipak obratiti novom proročanskom riječju i vratiti se da ih povede iz mraka prema svjetlosti. Pa ako već neće sada i odmah postati Predsjednik Republike s obzirom na to da biračka masa (još) nije u stanju spoznati njegovu veličinu, to ne mora značiti da je stvar ili-ili kao u onoj Škorinoj ”sada ili nikada”.

Glup narod, ha?

Tako rasuđuju Kolakušićevi obožavatelji i vrijedni volonterski agitatori iz obezglavljene bojne ”Građani za Mislava Kolakušića’. Nadmoćno konstatiraju da su hrvatski glasači, jebi ga, ”ovce bili, ovce ostali”. Da ”glup narod i ne zaslužuje da se Kolakušić kandidira na parlamentarnim izborima”. Neke građanke kažu da su zbog Mislava na rubu plača. A svi kolektivno poručuju Svemiru da ”Mislav ostaje” njihov ”lider” i da oni više neće kročiti na birališta jer nemaju za koga glasati.

To je taj ganutljivi finale u kome se jedna od početka sumanuta protestna opcija raspada, ali mnogi koji su tu zabasali tražiti sreću ni sada ne dolaze pameti. Kolakušić se fino s obitelji uhljebio u Strasbourgu. Za svoju političku karijeru nasanjkao je na EU izborima 68.882 birača, a sada skoro duplo. To je više punoljetnih ljudi nego što ih ima cijela Šibensko-kninska županija. A za njih je i dalje bog. Pa kome se tu treba smijati? Mislavu sigurno ne.