Koliko daleko je Hrvatska od europskih milijardi za spas gospodarstva? Danas je postalo jasno

Čelnici 27 država raspravljali su o prijedlogu Komisije o 750 milijardi eura pomoći, ali brzi dogovor se ne očekuje

Premijer Andrej Plenković pohvalio se krajem svibnja doista izdašnim paketom od deset milijardi eura europske pomoći za oporavak hrvatskog gospodarstva od posljedica pandemije koronavirusa. No, dogovor Europske unije o milijardama kojima će se spašavati europska, a onda i hrvatska ekonomija, još nije na vidiku.

Čelnici 27 država članica EU-a danas su prvi puta pokušali razriješiti duboke razlike u stavovima oko ključnih elemenata fonda za oporavak i sedmogodišnjeg proračuna. Nakon četiri sata, video-sastanak je završio očekivano – bez finalnog dogovora. Države se, doduše, slažu da su ekonomske štete od pandemije koronavirusa enormne. Nitko ne spori da bi dogovor trebalo postići što prije. Ali nema konsenzusa oko toga koliko treba novca za izvlačenje europskog gospodarstva iz ponora niti kako bi taj novac trebalo raspodijeliti.

Koliko bespovratnog novca?

“Mostovi koje trebamo izgraditi su veliki”, citiraju mediji izjavu njemačke kancelarke Angele Merkel nakon današnje virtualne rasprave koja je potvrdila razmimoilaženja oko nekih bitnih pitanja. Prije tri tjedna, Europska komisija je predložila da se oporavak EU-a financira sa 750 milijardi eura, od čega bi 500 milijardi bilo bespovratno, a 250 milijardi u povoljnim zajmovima. Ta bi se sredstva namaknula zajedničkim zaduživanjem.

Tom su planu odmah zamjerke našle takozvane štedljive članice. Danska, Nizozemska, Švedska i Austrija nezadovoljne su, među ostalim, predloženim omjerom bespovratnih sredstava i zajmova; smatraju da bi veći naglasak trebalo staviti na zajmove, za čije su vraćanje odgovorne države koje su novac dobile.

Primjedbe štedljivih država

U zajedničkom članku objavljenom ovoga tjedna u uglednom Financial Timesu, premijeri te četiri države objašnjavaju svoje protivljenje: podržavaju zajednički europski put oporavka, ali se pitaju kako bi odjednom moglo biti odgovorno potrošiti 500 milijardi eura posuđenog novca i poslati račun za taj iznos u budućnost? Te države, dakle, ne žele da njihovi porezni obveznici otplaćuju dugove narednih 30 i više godina.

Austrijski kancelar Sebastian Kurz, čija zemlja, dakle, spada u “štedljivu četvorku”, jasno je dao do znanja pod kakvim uvjetima Beč može pristati na dogovor. Fond za oporavak mora biti strogo vremenski ograničen, mora se znati na što se novac troši, kako će se raspodijeliti i pod kojim uvjetima će se dijeliti.

Što s hrvatskim uplatama?

Prijedlog Komisije o sedmogodišnjem proračunu i fondu za oporavak povećao bi uplate pojedinih država članica u zajedničku kasu: doprinos Njemačke bi se, prema izvješću Die Welta, povećao za 42 posto, odnosno 13 milijardi eura godišnje. Neto-uplatiteljice, koje imaju pravo na rabate – povrat dijela novca, kako ne bi nesrazmjerno previše uplaćivale u europski proračun – bore se da zadrže to pravo. Ali i to je jedno od još uvijek spornih pitanja.

Bi li prijedlog, u postojećem obliku, utjecao na uplate Hrvatske? To smo nedavno pitali Ministarstvo financija. Međutim, bezuspješno: na naš su upit, među ostalim, odgovorili da Komisija nije objavila procjenu utjecaja na proračune država članica. Mada, naravno, uopće nije jasno zašto bi takvu analizu radili u Bruxellesu, a ne u Zagrebu.

Dogovor tek nakon izbora

Mada su mostovi još neizgrađeni, premijer Plenković bio je danas očekivano optimističan i kategoričan. “Ne, sigurno ne”, uzvratio je na pitanje jesu li milijarde za Hrvatsku ugrožene. “Mislim da će na kraju konačni dogovor biti vrlo blizu ovoga što je danas na stolu. Ne očekujem neka veća odstupanja”, rekao je Plenković.

Danas dogovora nije bilo. Pitanje je i kad će biti postignut: predsjednik Europskog vijeća Charles Michel najavljuje da će uskoro na stol staviti neke konkretne prijedloge, a onda sazvati novi, ovaj put fizički summit u Bruxellesu. Hoće li Hrvatska zadržati deset milijardi? Proći lošije? Ili možda bolje? Premijer se, doduše, ne mora previše zabrinjavati – to će se ionako sa sigurnošću znati najranije tek sredinom srpnja, a vjerojatno i kasnije. U svakom slučaju, nakon što 5. srpnja prođu parlamentarni izbori.