Čovjek je osam godina predsjednik Vlade i najjače hrvatske stranke. Osoba koja je u svojim rukama koncentrirala gotovo svu političku moć i ključan utjecaj na sve institucije, osim predsjednika Republike. Andrej Plenković je, ukratko, od 2016. godine na ovamo, praktički Bog Sunce hrvatske politike, pa stoga i ključna figura u teškim pregovorima o sastavu nove parlamentarne većine i Vlade.
Isti taj Plenković se, u isto vrijeme, sprema na odlazak, koferi gotovo već da su spakirani, a to praktički nikome, evo već nekoliko dana otkad je objelodanjen sastav liste HDZ-a za Europski parlament, nije pretjerano zanimljiva tema. Ne, mnogo je važnije što, recimo, misli posljednji s liste SDP-a za EP o predsjedničkim izborima koji će se održati krajem godine, kako se Ivan Penava snalazi pred kamerama ili sadržaj nalaza državne revizije u Međimurskoj županiji (usput, ni bolji ni gori od sličnih nalaza u drugim županijama). Fascinantno.
Europski izbori su nebitni za HDZ
Za krajnje neuobičajen potez jednog premijera (makar trenutno i tehničkog) – da se stavi na listu za EP očito je cijeloj javnosti bilo dovoljno Plenkovićevo objašnjenje o želji za što boljim rezultatom HDZ-a. OK, move on, nothing to see here…
Doduše, za stranku je rezultat europskih izbora 9. lipnja tek možda mrvicu važniji od izbora za, recimo, jedan od 218 mjesnih odbora u Zagrebu. Ili općinsko vijeće u nekom slavonskom zaseoku. Da su parlamentarni izbori na jesen, priča bi dakako bila drugačija – lipanjski izbori za EP bi se doživjeli kao “prolazno vrijeme” i mogli bi značiti strankama vjetar u leđa ili kuglu oko noge pred najvažnije izbore, one za Sabor.
Ali sad, kad su već izabrani novi zastupnici na Markovu trgu, to hoće li HDZ osvojiti 23 ili 29 posto glasova 9. lipnja je politički gotovo potpuno irelevantan podatak. Pa opet, tretira ga se kao savršeno uredno objašnjenje zbog čega se najmoćniji političar u zemlji, usred pregovora o formiranju treće vlade zaredom u kojoj će njegova stranka imati glavnu riječ, stavio na listu za Europski parlament. Fascinantno.
Plenxit je pripremljen
Kad se, dakle, to smiješno prazno objašnjenje stavi sa strane, posve je očito da Andrej Plenković priprema odstupnicu za svoj odlazak iz domaće politike. Plenxit, kako je to napisao na društvenim mrežama Bojan Glavašević, kandidat za EP na listi SDP-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da se razumijemo, ključ ove priče nije taj da se Plenxit nužno mora dogoditi, nego da je on vrlo jasno pripremljen. Dva su načina na koji se stvari mogu rasplesti da njihova posljedica bude Plenkovićev odlazak iz domaće politike.
Karte se za dosadašnjeg hrvatskog premijera mogu posložiti na dobar način, pa da Plenković ode na neku od visokih funkcija u europskim institucijama. U smjeru tog raspleta bi se izborni legitimitet koji će Plenković steći 9. lipnja sigurno mogao gledati kao pozitivan poguranac.
Schrödingerovi Srbi
Karte se, međutim, mogu posložiti i na za Plenkovića manje dobar način, pa da ostane bez neke top funkcije u Bruxellesu. Uz to, žabe koje bi morao progutati u pregovorima s Domovinskim pokretom (i ostalima koji će tvoriti novu većinu u Saboru) mogle bi lako biti previše neukusne. E, onda mu ostaje svojevoljni ili “prijateljskim” uvjeravanjem iz stranke potaknut Plenxit u fotelju eurozastupnika. Nije baš neka moć, ali je barem plaća višestruko viša od premijerske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakako, postoji i treća opcija. Da se podjela najlukrativnijih funkcija u EU-u završi bez Plenkovića, a da on u Hrvatskoj složi novu vladu bez previše ustupaka. I da mu se stoga baš i ne ide u udobnu, dobro plaćenu, ali realno i ne pretjerano bitnu kožu jednog od 720 europskih parlamentaraca.
U tom raspletu bi Plenković i u trećem mandatu ostao hrvatski premijer, vodeći politiku koja ipak neće značiti pretjerano skretanje udesno na kakvom u ovom trenutku još uvijek inzistira Domovinski pokret. Što vjerojatno znači da bi svi skupa u Saboru uspjeli pretvoriti zastupnike srpske nacionalne manjine u takozvane “Schrödingerove Srbe” – one koji u isto vrijeme i jesu i nisu u vladajućoj koaliciji.
Ni 2016. se nije htio odreći eurovrapca u ruci
Međutim, to su sve tek moguće varijante raspleta. Ono što je u ovom trenutku čvrsta činjenica i što neopisivo mnogo govori o namjerama i perspektivama najmoćnijeg hrvatskog političara jest to da je on jednostavno svoj Plenxit već temeljito pripremio. Pa ako zatreba – dobro, a ako ne, opet dobro. Kao, uostalom, i 2016. godine kad je bio u kampanji za premijera, a nije htio dati ostavku na mjesto u Europskom parlamentu sve dok nije pobijedio na parlamentarnim izborima. Što je sigurno, sigurno je…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve to, sad već višegodišnja sklonost da uz hrvatsku ima pripremljenu i rezervnu opciju u slučaju da mu se karijerne silnice tako poslože, plastično opisuje personalnu i političku staturu čovjeka koji je, evo, osam godina bio apsolutno najbitniji faktor u Hrvatskoj. I postoji mogućnost da to ostane (jer, karijerne silnice…) još četiri godine, jer upravo vodi ključne pregovore o sastavljanju nove vlade. Sve to, međutim, nije dovoljno da tema pažljivo pripremljeni Plenxit privuče makar malo više od mrvice pažnje medija i javnosti u Hrvatskoj. Fascinantno.
Koliko god se šutjelo o tome, stvar je jasna - Plenković je sve pripremio za svoj odlazak iz hrvatske politike
Plenxit je temeljito pripremljen, a hoće li se dogoditi - ovisi o raspletu u EU-u i u Hrvatskoj
Rezervnu opciju je Plenković imao i 2016. godine kad je bio u kampanji za premijera, a nije htio dati ostavku na mjesto u Europskom parlamentu sve dok nije pobijedio na izborima
Čovjek je osam godina predsjednik Vlade i najjače hrvatske stranke. Osoba koja je u svojim rukama koncentrirala gotovo svu političku moć i ključan utjecaj na sve institucije, osim predsjednika Republike. Andrej Plenković je, ukratko, od 2016. godine na ovamo, praktički Bog Sunce hrvatske politike, pa stoga i ključna figura u teškim pregovorima o sastavu nove parlamentarne većine i Vlade.
Isti taj Plenković se, u isto vrijeme, sprema na odlazak, koferi gotovo već da su spakirani, a to praktički nikome, evo već nekoliko dana otkad je objelodanjen sastav liste HDZ-a za Europski parlament, nije pretjerano zanimljiva tema. Ne, mnogo je važnije što, recimo, misli posljednji s liste SDP-a za EP o predsjedničkim izborima koji će se održati krajem godine, kako se Ivan Penava snalazi pred kamerama ili sadržaj nalaza državne revizije u Međimurskoj županiji (usput, ni bolji ni gori od sličnih nalaza u drugim županijama). Fascinantno.
Europski izbori su nebitni za HDZ
Za krajnje neuobičajen potez jednog premijera (makar trenutno i tehničkog) – da se stavi na listu za EP očito je cijeloj javnosti bilo dovoljno Plenkovićevo objašnjenje o želji za što boljim rezultatom HDZ-a. OK, move on, nothing to see here…
Doduše, za stranku je rezultat europskih izbora 9. lipnja tek možda mrvicu važniji od izbora za, recimo, jedan od 218 mjesnih odbora u Zagrebu. Ili općinsko vijeće u nekom slavonskom zaseoku. Da su parlamentarni izbori na jesen, priča bi dakako bila drugačija – lipanjski izbori za EP bi se doživjeli kao “prolazno vrijeme” i mogli bi značiti strankama vjetar u leđa ili kuglu oko noge pred najvažnije izbore, one za Sabor.
Ali sad, kad su već izabrani novi zastupnici na Markovu trgu, to hoće li HDZ osvojiti 23 ili 29 posto glasova 9. lipnja je politički gotovo potpuno irelevantan podatak. Pa opet, tretira ga se kao savršeno uredno objašnjenje zbog čega se najmoćniji političar u zemlji, usred pregovora o formiranju treće vlade zaredom u kojoj će njegova stranka imati glavnu riječ, stavio na listu za Europski parlament. Fascinantno.
Plenxit je pripremljen
Kad se, dakle, to smiješno prazno objašnjenje stavi sa strane, posve je očito da Andrej Plenković priprema odstupnicu za svoj odlazak iz domaće politike. Plenxit, kako je to napisao na društvenim mrežama Bojan Glavašević, kandidat za EP na listi SDP-a.
Da se razumijemo, ključ ove priče nije taj da se Plenxit nužno mora dogoditi, nego da je on vrlo jasno pripremljen. Dva su načina na koji se stvari mogu rasplesti da njihova posljedica bude Plenkovićev odlazak iz domaće politike.
Karte se za dosadašnjeg hrvatskog premijera mogu posložiti na dobar način, pa da Plenković ode na neku od visokih funkcija u europskim institucijama. U smjeru tog raspleta bi se izborni legitimitet koji će Plenković steći 9. lipnja sigurno mogao gledati kao pozitivan poguranac.
Schrödingerovi Srbi
Karte se, međutim, mogu posložiti i na za Plenkovića manje dobar način, pa da ostane bez neke top funkcije u Bruxellesu. Uz to, žabe koje bi morao progutati u pregovorima s Domovinskim pokretom (i ostalima koji će tvoriti novu većinu u Saboru) mogle bi lako biti previše neukusne. E, onda mu ostaje svojevoljni ili “prijateljskim” uvjeravanjem iz stranke potaknut Plenxit u fotelju eurozastupnika. Nije baš neka moć, ali je barem plaća višestruko viša od premijerske.
Dakako, postoji i treća opcija. Da se podjela najlukrativnijih funkcija u EU-u završi bez Plenkovića, a da on u Hrvatskoj složi novu vladu bez previše ustupaka. I da mu se stoga baš i ne ide u udobnu, dobro plaćenu, ali realno i ne pretjerano bitnu kožu jednog od 720 europskih parlamentaraca.
U tom raspletu bi Plenković i u trećem mandatu ostao hrvatski premijer, vodeći politiku koja ipak neće značiti pretjerano skretanje udesno na kakvom u ovom trenutku još uvijek inzistira Domovinski pokret. Što vjerojatno znači da bi svi skupa u Saboru uspjeli pretvoriti zastupnike srpske nacionalne manjine u takozvane “Schrödingerove Srbe” – one koji u isto vrijeme i jesu i nisu u vladajućoj koaliciji.
Ni 2016. se nije htio odreći eurovrapca u ruci
Međutim, to su sve tek moguće varijante raspleta. Ono što je u ovom trenutku čvrsta činjenica i što neopisivo mnogo govori o namjerama i perspektivama najmoćnijeg hrvatskog političara jest to da je on jednostavno svoj Plenxit već temeljito pripremio. Pa ako zatreba – dobro, a ako ne, opet dobro. Kao, uostalom, i 2016. godine kad je bio u kampanji za premijera, a nije htio dati ostavku na mjesto u Europskom parlamentu sve dok nije pobijedio na parlamentarnim izborima. Što je sigurno, sigurno je…
Sve to, sad već višegodišnja sklonost da uz hrvatsku ima pripremljenu i rezervnu opciju u slučaju da mu se karijerne silnice tako poslože, plastično opisuje personalnu i političku staturu čovjeka koji je, evo, osam godina bio apsolutno najbitniji faktor u Hrvatskoj. I postoji mogućnost da to ostane (jer, karijerne silnice…) još četiri godine, jer upravo vodi ključne pregovore o sastavljanju nove vlade. Sve to, međutim, nije dovoljno da tema pažljivo pripremljeni Plenxit privuče makar malo više od mrvice pažnje medija i javnosti u Hrvatskoj. Fascinantno.