Kakve god bile vanjske okolnosti, obrazac je uvijek isti. I čvrsta granica koju on postavlja – s druge, vanjske strane, uvijek ostaju “oni”.
“Oni” je magijska, ključna formula za učvršćivanje većinskog kolektivnog identiteta za čije su definiranje, održavanje i čistoću, sasvim zgodno, nužni i ovlašteni tumači izvornih zajedničkih vrijednosti. Koji se periodično i uporno javljaju s novim kotama na kojima se postavlja sveta granica.
Madina s one strane
Jednom će ta granica biti ona stvarna, međudržavna, preko koje će hrvatski policajci, po svemu sudeći, uputiti obitelj Hussiny u vrijeme dok je push-back bio u Hrvatskoj nepoznat pojam. Smrt Madine Hussiny, djeteta starog ni punih šest godina pod naletom vlaka, naravno, nije bila od interesa domaćim ovlaštenim tumačima izvornih zajedničkih vrijednosti i zaštitnicima svetosti života od začeća do prirodne smrti.
Jer, Madina je bila s druge strane granice – i doslovne, vlak ju je pogodio nekoliko stotina metara unutar teritorija Republike Srbije, ali i one mnogo važnije, simboličke. Kao izbjeglica iz Afganistana spadala je među “njih”, kao i djeca čije slike redovno i danas kruže među aktivistima nevladinih udruga, smrznuta i preplašena negdje blizu zelene granice s BiH, dok čekaju s uzaludnom nadom da ih se neće vratiti natrag. I dok za njih u Hrvatskoj praktički nikog nije briga.
Zatvorenička kugla
Za ovlaštene tumače zajedničkih vrijednosti, za, primjerice udrugu “U ime obitelji” migranti su tek depersonalizirana zatvorenička kugla lancem vezana za noge Europske unije. No, nisu problematični samo migranti.
Ista udruga je bila, primjerice, organizatorica prikupljanja potpisa za zloglasno referendumsko izjašnjavanje o promjeni Ustava kojom je tobože zaštićena obitelj, a zapravo su smanjena prava ljudima istospolne seksualne orijentacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Potpuno ravnopravni
U simboličke “njih”, ekipa oko čuvene Željke Markić svrstat će i saborske zastupnike nacionalnih manjiina. Da je uspjelo prikupljanje potpisa za drugi referendum, oni bi, naravno, bili i dalje potpuno ravnopravni u Hrvatskom saboru. Osim što ne bi smjeli glasati o povjerenju Vladi i državnom proračunu.
Stoga nimalo ne iznenađuje da je baš Željka Markić ona koja je među prvima u hrvatskoj javnosti ukazala na to da je obitelj dvogodišnjeg djeteta koje je na Uskrs podleglo ozljedama od premlaćivanja – romska. Jer je to, kao, bitna i nužna informacija kako bi sustav socijalne skrbi bio efikasniji u budućnosti.
Nacionalna uputa za rukovanje s tragedijom
Teško se, međutim, oteti dojmu da glavni cilj ovakvog istupa taj da se i malu Nikoll, čija je sudbina duboko potresla Hrvatsku, smjesti s vanjske strane simboličke granice, među “njih”. Da se na tragediju nalijepi nacionalna uputa za rukovanje s kraticom “romska posla” i sličicom ramena koja se sliježu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I da se, još jednom, ovaj put između redaka, naglasi razlika. Između “nas” i silnih kugli “njih” koje su nam lancima vezane za noge. Jer, zanimljivo, kad četvero djece otac baci kroz balkon onda nitko nema potrebu razvijati teorije zavjere o tome zašto se ne govori da se radilo o hrvatskoj, heteroseksualnoj obitelji. Ta vrsta nasilja, eto, nema etničku naljepnicu, ni dodatna pojašnjenja ovlaštenih tumača izvornih zajedničkih vrijednosti. Tko bi znao zašto.
Kome bi, osim Željki Markić, uopće moglo pasti na pamet razmišljati je li umlaćena curica Romkinja ili nije?
Kako je tragedija iskorištena za još jedno naglašavanje podjele na "nas" i "njih"
Zanimljivo, kad četvero djece otac baci kroz balkon onda nitko nema potrebu razvijati teorije zavjere o tome zašto se ne govori da se radilo o hrvatskoj, heteroseksualnoj obitelji. Ta vrsta nasilja, eto, nema etničku naljepnicu, ni dodatna pojašnjenja ovlaštenih tumača izvornih zajedničkih vrijednosti
Kakve god bile vanjske okolnosti, obrazac je uvijek isti. I čvrsta granica koju on postavlja – s druge, vanjske strane, uvijek ostaju “oni”.
“Oni” je magijska, ključna formula za učvršćivanje većinskog kolektivnog identiteta za čije su definiranje, održavanje i čistoću, sasvim zgodno, nužni i ovlašteni tumači izvornih zajedničkih vrijednosti. Koji se periodično i uporno javljaju s novim kotama na kojima se postavlja sveta granica.
Madina s one strane
Jednom će ta granica biti ona stvarna, međudržavna, preko koje će hrvatski policajci, po svemu sudeći, uputiti obitelj Hussiny u vrijeme dok je push-back bio u Hrvatskoj nepoznat pojam. Smrt Madine Hussiny, djeteta starog ni punih šest godina pod naletom vlaka, naravno, nije bila od interesa domaćim ovlaštenim tumačima izvornih zajedničkih vrijednosti i zaštitnicima svetosti života od začeća do prirodne smrti.
Jer, Madina je bila s druge strane granice – i doslovne, vlak ju je pogodio nekoliko stotina metara unutar teritorija Republike Srbije, ali i one mnogo važnije, simboličke. Kao izbjeglica iz Afganistana spadala je među “njih”, kao i djeca čije slike redovno i danas kruže među aktivistima nevladinih udruga, smrznuta i preplašena negdje blizu zelene granice s BiH, dok čekaju s uzaludnom nadom da ih se neće vratiti natrag. I dok za njih u Hrvatskoj praktički nikog nije briga.
Zatvorenička kugla
Za ovlaštene tumače zajedničkih vrijednosti, za, primjerice udrugu “U ime obitelji” migranti su tek depersonalizirana zatvorenička kugla lancem vezana za noge Europske unije. No, nisu problematični samo migranti.
Ista udruga je bila, primjerice, organizatorica prikupljanja potpisa za zloglasno referendumsko izjašnjavanje o promjeni Ustava kojom je tobože zaštićena obitelj, a zapravo su smanjena prava ljudima istospolne seksualne orijentacije.
Potpuno ravnopravni
U simboličke “njih”, ekipa oko čuvene Željke Markić svrstat će i saborske zastupnike nacionalnih manjiina. Da je uspjelo prikupljanje potpisa za drugi referendum, oni bi, naravno, bili i dalje potpuno ravnopravni u Hrvatskom saboru. Osim što ne bi smjeli glasati o povjerenju Vladi i državnom proračunu.
Stoga nimalo ne iznenađuje da je baš Željka Markić ona koja je među prvima u hrvatskoj javnosti ukazala na to da je obitelj dvogodišnjeg djeteta koje je na Uskrs podleglo ozljedama od premlaćivanja – romska. Jer je to, kao, bitna i nužna informacija kako bi sustav socijalne skrbi bio efikasniji u budućnosti.
Nacionalna uputa za rukovanje s tragedijom
Teško se, međutim, oteti dojmu da glavni cilj ovakvog istupa taj da se i malu Nikoll, čija je sudbina duboko potresla Hrvatsku, smjesti s vanjske strane simboličke granice, među “njih”. Da se na tragediju nalijepi nacionalna uputa za rukovanje s kraticom “romska posla” i sličicom ramena koja se sliježu.
I da se, još jednom, ovaj put između redaka, naglasi razlika. Između “nas” i silnih kugli “njih” koje su nam lancima vezane za noge. Jer, zanimljivo, kad četvero djece otac baci kroz balkon onda nitko nema potrebu razvijati teorije zavjere o tome zašto se ne govori da se radilo o hrvatskoj, heteroseksualnoj obitelji. Ta vrsta nasilja, eto, nema etničku naljepnicu, ni dodatna pojašnjenja ovlaštenih tumača izvornih zajedničkih vrijednosti. Tko bi znao zašto.