Komentar: Apsurdni skandal oko obilježavanja Glavaševićeve smrti
HDZ je stranka koja ne preza ni od čega kad su u pitanju politički interesi
Kad je Naomi Klein objavila svoju sjajnu studiju, kasnije pretvorenu u dokumentarni film, pod naslovom Doktrina šoka, malo je tko mogao pretpostaviti kako će njezine teze savršeno poslužiti za razumijevanje politike koju u Hrvatskoj posljednjih godina proizvode HDZ i pripadnici militarizirane desnice.
Spomenuta autorica je, naime, objašnjavajući kako je bilo moguće u raznim zemljama uvoditi Friedmanov model ultraliberalne ekonomije bez podrške naroda, zaključila kako se takva ekonomija uvijek uvodila u uvjetima izvanrednog stanja. Bilo da je riječ o uvođenju diktature u Čileu, padu Berlinskog zida, ratu na Falklandskim otocima ili o uraganu Katrina u New Orleansu.
Majstori politike
Ukratko, kad se maknemo sa same teme kojom se Klein bavila, vrlo je lako uspostaviti logičnu vezu između produciranja izvanrednog stanja i povlačenja poteza koji u normalnim uvjetima ne bi mogli biti povučeni. Majstori takve politike kriju se unutar HDZ-a, stranke koja ne preza ni od čega kad su u pitanju njeni trenutačni politički interesi.
Pri čemu nije nebitno primijetiti kako se konstanta ovakvog pristupa stvarima održava neovisno o tome tko je na čelu stranke, s obzirom na to da se organizirani kaos s kulminacijom na splitskoj Rivi provodio za vrijeme Sanadera, jednako kao što se posljednjih godina provodi za vrijeme Karamarka. Kulminacija takve politike zabilježena je ovih dana u odluci da se iz programa obilježavanja Dana sjećanja u Vukovaru izbaci program posvećen Siniši Glavaševiću.
Medicinska činjenica
Dakle, nakon što već godinu dana skupina militariziranih pojedinaca kampira pred Ministarstvom branitelja, motivirana banalnom činjenicom da je Bojan Glavašević, pomoćnik aktualnog ministra izrekao jednostavnu i medicinski nespornu činjenicu da od PTSP-a pate svi građani Hrvatske koji su proživjeli rat, uključujući naravno i građane srpske nacionalnosti, obračun s činjenicama ovog je tjedna definitivno ukazao na podmuklost takve politike.
Apsurdne teze
Nakon što je iz programa obilježavanja Dana sjećanja izbrisan dio programa koji je trebao biti posvećen Siniši Glavaševiću, i to isključivo zbog političkog obračuna s njegovim sinom, predstavnici gradske vlasti, točnije gradonačelnik Ivan Penava optužio je Bojana Glavaševića da skuplja političke bodove preko mrtvog oca. Čak i kad bismo zanemarili moralne aspekte ovakve vrste optužbe, koji nisu zanemarivi, i posvetili se logici, teško bismo mogli ne uočiti apsurdnost ovakvih teza.
Riječ je o tome da stranka koja već više od dvadeset godina parazitira na brojnim traumama građana Hrvatske, pa i na golemoj traumi Vukovara, upravo za takvo što optužuje nekoga tko im je poručio da prestanu uzimati njegova oca za simbol nečega što nikad nije bio.
Umjesto da naprave sve da u Vukovaru izgrade novi život i da grad nadiđe vlastito ratno stradanje predstavnici ovakve politike drže ga taocem vlastite politike, očekujući da svi u tome bespogovorno participiraju. Da bi se to i dalje održalo nužno je proizvoditi medijsku histeriju i uvoditi izvanredno stanje
Stvari su vrlo jednostavne. Umjesto da naprave sve da u Vukovaru izgrade novi život i da taj grad nadiđe vlastito ratno stradanje, predstavnici ovakve politike drže ga taocem vlastite politike, očekujući da svi u tome bespogovorno participiraju. Da ova računica nije bez temelja, između ostalih svjedoči i činjenica kako mnogi od konstitutivnih mitova HDZ-ove politike ni do danas nisu razgrađeni. No da bi se takvo stanje i dalje održavalo, nužno je proizvoditi medijsku histeriju i uvoditi izvanredno stanje, čemu smo imali prigodu svjedočiti jednako u vezi ćiriličnih ploča u Vukovaru, kao i na Savskoj.
Pravi nasljednik SKJ
Suština ovakvog društvenog djelovanja nalazi se u održavanju statusa quo, koje bi onda omogućavalo predstavnicima HDZ-a da dovijeka igraju ulogu čuvara ugrožene revolucije. Time se stranka koja se rukama i nogama bori protiv komunističkog naslijeđa ispostavlja kao glavni nasljednik najgorih praksi Saveza komunista i zastupnik ideje o “revoluciji koja teče”. Iako je iz svega izrečenog jasno kako razgradnja takve vrste politike i njena naslijeđa predstavlja nužan preduvjet da ovo društvo iskorači u modernost, zabrinjava činjenica da najviše elemenata pobune nalazimo u predstavnicima stare generacije.
Tako je 26. listopada, prigodom polaganja vijenaca na splitskoj Pjaci, u povodu 71. godišnjice oslobođenja grada od fašizma, 25-godišnji Ante Jelaska iskazao onu vrstu građanskog neposluha kakva kronično nedostaje mlađim generacijama. Čin dopisivanja datuma oslobođenja grada na štandarac, na kojem su uklesani najvažniji datumi iz povijesti grada, iz kojih je jedan od najvažnijih datuma namjerno izostavljen, ne predstavlja samo očajnički čin pobune, nego upućuje i na to do čega dovodi suspenzija dijaloga i ideološko brisanje prošlosti.
Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 31. listopada 2015.