Komentar: Darovati 1000 eura za dijete besmislen je pokušaj koji nigdje nije uspio
Telegramov kolumnist Goranko Fižulić analizira HDZ-ovu natalitetnu politiku
Moja prabaka Lucija i pradjed Nikola Fižulić usvojili su početkom 20. stoljeća dva dječaka i jednu djevojčicu iz zadarskog sirotišta. Lucija i Nikola živjeli su u Dragovama na Dugom Otoku te su kao i mnogi dalmatinski težaci iskoristili tadašnju austrijsku politiku da djeci iz prepunih sirotišta pronađe usvojitelje, a sve uz određenu financijsku naknadu. Mjesečna pripomoć po usvojenom djetetu iznosila je približno današnjih 500 kuna i to je mnogim obiteljima bio jedini novčani prihod.
U Dragovama je više od polovice svih kućanstava na prijelazu iz 19. u 20 stoljeće imalo barem jedno posvojeno dijete, a pripomoć im je omogućila da prehrane i svoju rođenu djecu. Victor von Borosini je 1913. objavio studiju „Problem of Illegitimacy in Europe“. Austrija je 1910. imala uz Italiju najveću stopu nataliteta u Europi, 32,4 na 1000 stanovnika.
Broj djece rođene izvan braka ili one koja je odmah po porodu napuštena iz ekonomskih razloga dosegao je te godine 118.000 i činio visokih 13,7 posto. U nekim austrijskim pokrajinama kao što je npr. Kranjska više od trećine novorođenih bilo je sukladno tadašnjim propisima tretirano kao „nezakonita djeca“ jer majke nisu bile u bračnom odnosu.
Znanstveni rezulati
Ukupna stopa fertiliteta ili plodnosti je pojednostavljeno broj živorođene djece na 1000 žena reproduktivne dobi. Ako neka zajednica želi zadržati zamjenu generacija bez imigracije iz drugih sredina stopa mora biti barem 2,1. Ni jedna europska država osim Islanda nema tu stopu, najbliže broju 2 su Francuska, Švedska i Irska, a ispod 1,5 su Češka, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Poljska, Portugal, Španjolska, Slovačka, BIH, Srbija i, naravno, Hrvatska.
I sada dolazimo do ključnog pitanja: „Mogu li državne politike utjecati na promjenu trenda i spriječiti daljnji pad ili čak povećati stopu fertiliteta?“ Odgovor iz studije Elisabeth Brainerd s Brandeis University, rađene u suradnji s IZA Institutom iz Bonna ne daje za pravo onima koji žele samo novčanim poticajima sačuvati buduću brojnost i opstojnost nacije.
Politike koje stimuliraju povećanje nataliteta mogu polučiti vrlo skromne rezultate u rađanju drugog ili trećeg djeteta, ali ne mogu bez kombiniranja s odgovarajućom imigracijskom politikom spriječiti daljnji pad broja stanovnika, a time i održivost određene zajednice. Stupanje u brak u sve kasnijoj životnoj dobi, stalno smanjenje broja brakova, povećanje broja samohranih majki i sve kasnija dob majki prigodom prvog poroda su razlozi koji upućuju da će i dalje padati stopa fertiliteta, pogotovo u državama južne, srednje i istočne Europe.
Erodiranje braka i obitelji
Glavna poruka studije je da će nastojanje žena u fertilnoj dobi za daljnjom edukacijom i napredovanjem u karijeri biti jače od svake vladine inicijative te da je jedino rješenje kombiniranje pronatalitetne politike s otvorenom i povećanom imigracijom.
Umjesto razumne imigrantske politike, nudi se pokušaj očuvanja nacionalno homogene nacije koji joj samo šteti
Kada je HDZ predstavio svoj izborni program šira javnost je zapazila samo dva detalja – sličnost s predizbornim programom Mile Vasića iz Prnjavora i 1000 eura za svaku rođenu bebu. Ostavimo za drugu prigodu kontradiktornosti, nelogičnosti i površnosti Programa 5+, te pokušajmo dokučiti razloge i posljedice trošenja 1000 eura za novorođene stanovnike Republike Hrvatske. U prošle dvije godine broj novorođene djece bio je ispod 40.000 godišnje, a broj umrlih osoba bio je prosječno 52.000 godišnje. Znači da je u dvije godine nestala jedna Koprivnica.
U 2013. broj sklopljenih brakova jedva je prešao brojku od 19.000 što je bilo manje za 18 posto od 2008., a broj djece rođene izvan braka se gotovo udvostručio u odnosu na 2000.g. i dosegao 16,1 posto. Novosklopljeni crkveni brakovi činili su svega 56,7 posto svih brakova što je u potpunoj suprotnosti s uvriježenim stavovima o velikoj religioznosti hrvatskih građana. U 13 godina udio crkvenih brakova pao je za 12,4 posto te isto dovodi u pitanje uspješnost, opravdanost i smisao vjeronauka u javnim školama. Istodobno je prosječna starost mladenke porasla sa 25,4 godine na 27,6 godina starosti, a dob majke prigodom prvog poroda s 25,7 na 28 godina starosti. Svi ovi podaci su javno dostupni i upućuju na trend daljnjeg erodiranja tradicionalnih vrijednosti braka i obitelji.
Složene politike
Trend sigurno neće biti preokrenut sa 40 milijuna eura novog proračunskog troška koliko bi iznosila samo naknada za novorođene bebe u jednoj godini. Prijedlog ne razlikuje socijalne statuse mogućih primateljica, nije usmjeren na poticanje rađanja drugog ili trećeg djeteta i sigurno neće biti dovoljno poticajan razlog za materinstvo.
Bivše socijalističke države, uključivši i republike bivše Jugoslavije imale su mnogo veće stope nataliteta od zapadnoeuropskih država u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća. To je bila posljedica iznimno složenih i skupih pronatalitetnih politika koje su davale cijeli niz privilegija i pogodnosti obiteljima s djecom, a penalizirale samce i obitelji bez djece. Nakon 1990. godine u svim tim državama zabilježen je drastičan pad stope fertiliteta, i to u vrlo kratkom vremenskom razdoblju.
Pradavni recepti
Većina razvijenih država koje su suočene s padom stanovništva pokušala je raznim politikama stimulirati rađanje. Ni jedna od tih politika nije polučila zapažen uspjeh među domicilnim stanovništvom te jedino zemlje s velikim postotkom imigracije imaju nešto bolje rezultate. Njemačke mjere koje su se inače pokazale kao potpuni promašaj čak su doživjele kritiku OECD-a jer dovode u pitanje ravnopravnost spolova.
BIB, njemački federalni institut za istraživanje demografskih promjena, je u svom izvještaju konstatirao: “Imati djecu više ne predstavlja središnji aspekt života za sve Nijemce“ te milijarde eura utrošene na povećanje stope fertiliteta jednostavno ne daju rezultat. Ako ne dođe do drastične promjene u stopi nataliteta Njemačkoj će biti potrebno 24 milijuna novih imigranata do 2050.g.
Prema tome, ako stvarno u proračunu ima 300 milijuna kuna viška, onda je bolje isti upotrijebiti za prekvalifikaciju i dodatno obrazovanje dijela nezaposlenih te stvoriti osnove razumne imigracijske politike. Nuditi recepte i oblike života obiteljske zajednice s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće je besmislen pokušaj očuvanja ideje nacionalno homogene nacije koji najviše šteti samoj toj naciji.
Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 10. listopada 2015.