Telegramov komentar: Mamićev populizam o političkom progonu je nepametan i za njega opasan
Na što točno Mamić misli kad priča o sebi kao političkom faktoru
Zdravko i Zoran Mamić očekivali su USKOK-ovu akciju; znamo to, između ostalog, jer su i njihovi odvjetnici rekli da se dokumentacija Dinama provjerava mjesecima, ali i po pomno pripremljenom javnom odgovoru, od ranojutarnjeg priopćenja kluba do javljanja na HTV i kod Velimira Bujanca. Znamo to i po informacijama koje su objavljene u novom broju tiskanog Telegrama: Zdravko Mamić je prije tridesetak dana kod jednog zagrebačkog odvjetnika položio 15 milijuna kuna za slučaj da treba platiti jamčevinu.
Dakle, nije nerazumno pretpostaviti da su Zdravko i Zoran Mamić, osim tehničkih metoda odgovora na istragu, pedantno smišljali što će u tim odgovorima izjaviti. Odlučili su se na komunikacijsku strategiju o političkim progonima koju, ako ste pažljivo čitali Mamićeve intervjue u posljednjih šest mjeseci, već dugo grade i pripremaju, a koja, na njihovu žalost, ima nekoliko ozbiljnih nedostataka.
Komunisti protiv Dinama
Populističke objave o političkom progonu Zdravko Mamić ponavlja već dugo, a intenzivirano u posljednjih nekoliko mjeseci. I privatizaciju Dinama je, u nekoliko intervjua, stavio u taj kontekst: ukoliko ne privatiziramo klub, komunističke vlasti će ga upropastiti, a i tako nas već dugo progone. Odnosno, komunisti žele uništiti mene, Zdravka Mamića, a mene žele unišititi jer predstavljam Dinamo, a Dinamo je hrvatski klub, a hrvatstvo komunisti žele uništiti.
Zdravko Mamić nogometni je menadžer, preprodavača igrača, koji se velikom ambicijom, snalažljivošću i energijom, dokopao mjesta izvršnog dopredsjednika jednog gradskog kluba. Zdravko Mamić nikad nije bio izabran, nikad nije dobio ni jedan glas na niti jednim izborima. Ni jedan građanin nije mu podario svoj glas
Zanemarimo li brojne retoričke i logičke greške u toj argumentaciji, prvi problem takvog populizma jest relativna neširina njegova dometa. Mamić se na ovaj način obraća uskom krugu ultranacionalista koji iskreno misle da je u Hrvatskoj na djelu jugokomunistička urota koja, kao svoj strateški i operativni cilj, ima uništavanje hrvatskih simbola u koje Dinamo spada.
Drugi problem te komunikacijske strategije jest njen nedostatak svježine. Na identičan su se način branili Ivo Sanader, Josip Klemm, Velimir Bujanec, Milan Bandić i mnogi drugi, politički progoni, urota vlasti, žele-me-maknuti-jer-sam-im-opasan. Za biranu publiku i u izolaciji, takva obrana možda i može galvanizirati lojaliste koji i nakon što se Bujanec nagodio i priznao dilanje, misle kako mu je netko smjestio, no nakon četvrtog ili petog aktera koji je koristi, retorika se malo izlizala.
Preprodavač bez legitimiteta
Prva dva problema, međutim, zanemariva su u usporedi s trećim. Kad Zdravko Mamić kaže da ga se politički progoni, Zdravko Mamić za sebe zapravo govori da je politički faktor. Što je iznenađujuće.
Zdravko Mamić nogometni je menadžer, preprodavač igrača, koji se velikom ambicijom, snalažljivošću i energijom, dokopao mjesta izvršnog predsjednika jednog gradskog kluba. Zdravko Mamić nikad nije bio izabran, nikad nije dobio ni jedan glas na niti jednim izborima. Niti jedan građanin Zagreba ili Hrvatske nije podario svoj glas Zdravku Mamiću, niti je Zdravko Mamić ikad sjedio u bilo kakvom tijelu izvršne, parlamentarne, skupštinske ili bilo kakve druge vlasti temeljene na demokratskim izborima.
Građani nikad nisu birali Zdravka Mamića niti bi on, kao nogometni menadžer i klupski funkcioner, mogao biti bilo kakva politička konkurencija i opasnost SDP-u, HDZ-u, ORaH-u, Ivi Josipoviću ili nekoj drugoj opciji. Malo se vjerojatnom, stoga, čini tvrdnja da ga stranke na vlasti progone jer im politički smeta, a još sumanutijom tvrdnja da lijevim strankama smeta Dinamo kao takav, ili Dinamovi uspjesi kojih već godinama nema (a najsumantija je tvrdnja jednog Mamićevog simpatizera, financijski povezanog s Dinamom, koji javno proziva vlasti da su Mamića privele zbog 10 tisuća kuna koje je donirao kampanji Kolinde Grabar-Kitarović).
Nepametna obrana
Populizam o političkim progonima upravo je iz tog razloga za Mamića iznimno neinteligentan i opasan: Mamićev politički status može biti isključivo posljedica mreže utjecaja i sive zone partnerstva što ju je godinama gradio u sportu, politici, gradskim strukturama, sudstvu, policiji i biznisu. Ako Zdravko Mamić o sebi govori kao o političkom faktoru, on govori o sebi kao o centru sfere utjecaja koja je progutala HNS i Dinamo, i zahvatila sve dijelove hrvatskog društva. A to je, ako bolje razmislite, prilično nepametna obrana.
Redakcijski komentar uredništva Telegrama