Prvo Telegramovo istraživanje o rejtingu stranaka upozorava na jednu iznimno bitnu činjenicu
Čak trećina ljudi mogla bi promijeniti svoju izbornu odluku
Istraživanje popularnosti političkih stranaka, što ga je agencija Mediana početkom svibnja provela u sklopu prvog Telegramova Izvještaja o stanju nacije, upozorava na iznimno bitnu činjenicu, koja je, po svemu sudeći, odredila ishode niza izbornih recentnih izbornih ciklusa u inozemstvu, ali i u Hrvatskoj.
Naime, čak 32,9 posto ispitanika, dakle trećina anketiranog biračkog tijela, kazali su da su spremni promijeniti svoju sadašnju odluku za koju bi stranku glasovali. Uz tako velik postotak glasača koji su skloni predomišljanju i odlučivanju u posljednji čas, predizborne ankete polako gube status posve pouzdanog indikatora izbornih rezultata, o čemu se, uostalom, u stranim medijima već dulje vrijeme objavljuju ozbiljni eseji.
Tri slučaja kao potvrda
Među uzrocima sve veće nestabilnosti biračkog tijela navode se moderno komunikacijsko okruženje i drukčiji senzibilitet birača, koji se oblikuje i zahvaljujući takvom okruženju. Karakterističan primjer ozbiljne anketne pogreške jest rezultat prvog kruga poljskih predsjedničkih izbora: istraživanja su davala uvjerljivu prednost sadašnjem predsjedniku Bronislawu Komorowskom, koji je, međutim, završio kao drugoplasirani.
Isto tako, sve su ankete upozoravale na izjednačenost Torijevaca i Laburista uoči nedavnih britanskih parlamentarnih izbora (uz blagu prednost Konzervativca). Važniji engleski mediji jednoglasno su predviđali da niti jedna strana neće moći samostalno sastaviti Vladu.
U stvarnosti, David Cameron dobio je novi mandat, a da ne mora ni sa kime koalirati, dok su Laburisti doživjeli katastrofalni poraz, što je dovelo do ostavke njihova šefa Eda Millibanda.
Naposljetku, dr. Ivo Josipović bio je apsolutni favorit na hrvatskim predsjedničkim izborima: šest ili sedam dana uoči izbora, Josipović je vodio prednošću većom od eventualne statističke pogreške. Pa je svejedno izgubio.
Prednost HDZ-a
Ova tri slučaja uče nas da na sva recentna predizborna istraživanja trebamo gledati krajnje oprezno jer su birači spremni promijeniti odluku u posljednjem trenutku.
Hrvatska stranačka istraživanja već mjesecima pokazuju kako je Hrvatska demokratska zajednica uvjerljivo popularnija od Socijaldemokratske partije. U nekim anketama ta je razlika premašivala i osam posto.
Medijanino istraživanje za svibanj HDZ-ovu prednost svodi na četiri posto. No, za konačni ishod predstojećih izbora podjednako bi mogli biti važni HDZ-ovi i SDP-ovi politički partneri.
ORAH, potencijalni SDP-ov saveznik, prema Medijani, dobiva jedva tri posto, što ga čini tek uvjetno relevantnim, dok HSS, formalni HDZ-ov saveznik trenutno vrijedi oko dva posto.
Potpuno nevidljivi HNS
Za SDP je osobito problematična potpuna anketna nevidljivost Hrvatske narodne stranke; na temelju anketnih podataka apsolutno je nemoguće zaključiti može li i koliko HNS doprinijeti doprinijeti zajedničkoj izbornoj listi. S druge strane, olakotnom okolnosti za SDP postaje činjenica da IDS, zbog svoje sigurne i uvjerljive pobjede u Istri, vrijedi znatno više nego što to nacionalne ankete pokazuju.
Kada je, pak, riječ o HDZ-u, bez obzira na žestoki optimizam njihova predsjednika Karamarka, koji je u utorak izjavio kako očekuje dvotrećinsku većinu u novom parlamentu, za tu je stranku strateški važno da se dogovori sa HDSSB-om: bez koalicije s Branimirom Glavašom, HDZ bi se mogao naći u stanovitim problemima u svojoj prirodnoj glasačkoj bazi, istočnoj Slavoniji (premda se ti problemi čine znatno manjima nego prije dvije ili tri godine).
Na strani HDZ-a u ovom su trenutku pobjednički momentum, još uvijek rastući “starinski” nacionalno/nacionalistički osjećaj, snažna, “policijska” stranačka organizacija, razočaranost stanovitog dijela SDP-u sklone javnosti (osobito onih ljudi koji misle da bi SDP morao ići ulijevo: tako bi doduše imao tisuću dvije glasova više u Rijeci, ali desetke tisuća glasova manje drugdje), te, što je osobito važno, činjenica da je stranka u posljednje vrijeme apsorbirala skoro kompletnu hrvatsku radikalnu desnicu.
Radikalna desnica uz HDZ
Hrvatska radikalna desnica, prvi put poslije više od dvadeset godina nije razjedinjena, nego je sva uz Hrvatsku demokratsku zajednicu. Na strani SDP-a jest pravilo da se klatno u hrvatskom političkom životu relativno brzo mijenja, da Hrvati ne vole apsolutno koncentraciju vlasti (pa su tako sa Sanaderove Vlade glasovali za Mesića na Pantovčaku, dok su za SDP-ove Vlade, glasovali za Kolindu Grabar Kitarović), te sve izraženije činjenice o izlasku Hrvatske iz ekonomske krize; turistička sezona, koja bi trebala biti najbolja unatrag šest godina, taj će dojam samo pojačati.
SDP-u i njegovoj koaliciji mogao bi, međutim, naštetiti njihov dvostruki predsjednički kandidat. Ako, naime, Ivo Josipović uspije angažirati značajniji postotak glasača, radit će se skoro isključivo o SDP-ovu biračkog korpusu.
Takva podjela SDP-ovih birača u konačnici, sasvim je jasno, može koristiti jedino Hrvatskoj demokratskoj zajednici.