Komentar: Reformska vlada ima nemogući zadatak, provesti reforme
Preporuka IFO instituta je da se smanji broj državnih službenika
Prije dvadesetak godina, u vrijeme vrhunca kreativnih i iznimno inovativnih privatizacijskih procesa, jedan od tadašnjih bardova hrvatske nacionalne politike poučio me o razlici između riječi “ukrasti” i “pomagati”. Naime, u njegovu zavičaju možeš ukrasti od susjeda, rođaka i nepoznatih, ali ne možeš nikako ukrasti imovinu države ili istoj nanijeti materijalnu štetu.
Ako je netko ipak došao pod opravdanu sumnju da je svoj odnos s državnom imovinom pretvorio u osobnu korist onda će na njega biti primijenjen pojam “da se pomaga”.
Navedenog poučka prisjetio sam se kada je sada već bivši ministar Mijo Crnoja objašnjavao medijima kako je sve činio “u najboljoj namjeri”. Na novinarsko pitanje “Najbolje za koga?” iskreno i prostodušno odgovorio je “Pa za sebe!” U njegovu vrijednosnom sustavu država je njemu omogućila snalaženje zbog nespornih ratnih zasluga, nesebičnog domoljublja i velike pobožnosti.
‘Sva vlast Sovjetima’
Zbog toga je preuzimanje Ministarstva branitelja neodoljivo podsjećalo na realizaciju parole “Sva vlast Sovjetima” uz određene razlike u simbolici, pa je tako stavljanje zvijezde petokrake na zid ministarskog ureda zamijenjeno križem. A ukazanje u ministarstvu jednog od biskupa trebalo je nadomjestiti izostanak političkih komesara koji bi potvrdili pravovjernost nazočnih i ispravnost učinjenog.
Sve odigrane predstave početkom ovog tjedna koje uključuju i zadržavanje šatora te šetnju nekoliko tisuća građana do zgrade državne agencije za koju velika većina njih nikada nije ni čula imale su samo jednu poruku: “Učinili smo sve da dođete ponovno na vlast, možete smanjivati sve državne rashode, ali naša prava i prihode ne možete dirati.” Ta poruka umotana u folklor domoljubnih budnica i u pristojnim državama zabranjenih povika ubila je u svom začetku svaku šansu za uravnoteženijim proračunom. Isto tako prokazala je ideju nepolitičkog premijera kao neprovedivu i promašenu.
Gospodin Orešković se nakon sjednice Hrvatskog sabora požalio na dugotrajnost rasprave o ustašama i komunistima da bi nekoliko dana kasnije potrošio svojih 19 dragocjenih sati na pogrešnu adresu i nenamjensko trošenje kredita jednog od svojih ministara. Ne vjerujem da je do sada igdje u svijetu nekom premijeru trebalo manje vremena za odluku o vlastitoj kandidaturi nego o smjeni jednog marginalnog člana vlade. Sve je trebao riješiti u pola sata rekavši “Ili Mijo odlazi ili se ja vraćam u Amsterdam”.
Preporuka IFO instituta je da se smanji broj državnih službenika, a na prvu sjednicu nove Vlade ministri su se došli redom žaliti kako nemaju dovoljno sredstava ni zaposlenika za provedbu svojih planova. Zasad nema naznaka provedbi racionalizacije
Za svoj čin dobio bi gotovo nepodijeljenu podršku javnosti, a uzročnici eventualnih novih izbora zasluženu kaznu. Samim otezanjem i nepotrebnim gubitkom vremena ukazao je na nemoć svoje pozicije i ovisnost o nominalno podređenima. Ako nije mogao na efikasan način riješiti relativno benigni kadrovski problem, kako možemo očekivati racionalizaciju državnih rashoda koja uključuje izravne sukobe s cijelim nizom dobro zastupljenih interesnih grupa.
Nevjerojatna prava
Ministarstvo branitelja prema projekciji proračuna za 2016. godinu ima na raspolaganju 911 milijuna kuna. U navedeni iznos nisu uključene mirovine ratnih veterana ni drugi socijalni transferi. Ukupna proračunska sredstva pet ministarstava; i to graditeljstva, turizma, zaštite okoliša, uprave i obrta jedva su nešto veća od Ministarstva branitelja.
U ovom tjednu smo zahvaljujući gospodinu Crnoji saznali za cijeli niz upravo nevjerojatnih prava i privilegija koja mogu ostvariti zaslužni pojedinci za “našu stvar”. Bilo bi zanimljivo saznati reakciju premijera Oreškovića kada su mu pravni eksperti u izvještaju na engleskom napisali da je njegov ministar uspješno prijavio kao adresu svog stanovanja kućni broj livade.
Možda je bar na trenutak pomislio: “Što je meni ovo trebalo?” Ako nije, bar se trebao zamisliti nad činjenicom kakav treba biti njegov budući ministar nadležnog resora koji će racionalno upravljati s gotovo milijardu kuna povjerenih mu proračunskih sredstava.
Dodatno zapošljavanje
Eliminacija Ivana Lovrinovića, ekonomskog i financijskog stratega Mosta, koja se dogodila na očiti pritisak jednog dijela bankarskog lobija, ostavila je Mostov plan u predsoblju Vlade. Željno očekivani dokument bavarskog IFO instituta ima još manje izglede da bude pretočen u vladin program, bez obzira na medijsku upotrebu istog u predizbornoj kampanji i postizbornim pregovorima.
Naime, već na prvoj sjednici Vlade dobar dio ministara je izjavio da njihova ministarstva nemaju popunjena sva radna mjesta te da je potrebno dodatno zapošljavanje. A upravo jedna od ključnih preporuka IFO instituta je smanjivanje broja državnih službenika. Savjetovana programirana deprecijacija nacionalne valute naići će na žestok otpor središnje banke, a ukidanje jedinstvene minimalne plaće sindikata.
Prijedlog o smanjenju privilegiranih i invalidskih mirovina koje nisu proizašle iz radnog odnosa sigurno nije prošao nezapaženo u Savskoj 66. Pogotovo što se taj prijedlog može pročitati i u preporukama Instituta za javne financije. I tu se vraćamo na početak. Nije dio braniteljske populacije podržao na izborima Domoljubnu koaliciju da bi izgubio dio svojih prava i naknada. A kako bi Vlada jasno shvatila njihovu poruku bili su prisiljeni početkom tjedna izvesti pokaznu vježbu.
Tako je Vlada započela svoj mandat bez reformskih planova i bilo kakve konkretne naznake racionalizacije i štednje. Promašene najave novog ministra zdravlja o plaćanju “nepotrebnih pregleda” više sliče na vječitu dvojbu američkih liječnika koji pregledavajući pacijenta gledaju u njegovu policu zdravstvenog osiguranja. Zbog čega bi netko radio nepotrebne preglede na vlastiti trošak ako ne spada u kategoriju bogatog i rastrošnog hipohondra?
Pacijenti sigurno ne mogu organizirati protestne marševe, a dirati u sustav zdravstva umanjujući njihova prava nije ni moralno ni časno. Pogotovo što europski zdravstveni indeks (EHCI) za 2015. stavlja Hrvatsku na vrlo solidno 16. mjesto, odnosno treće među bivšim socijalističkim državama, iza Češke i Slovenije.
Istodobno, novi ministar prometa za svoj velikim financijskim obvezama pritisnuti sektor vidi spas samo u reprogramiranju dugova. Uvođenje vinjeta za autoceste uz smanjenje troškova poslovanja te broja zaposlenih očito nije dio njegova plana. Ministar financija i ministrica uprave su za sada jedine dvije svijetle točke, ali budući da nemaju političku moć, krajnje je upitna realizacija njihovih planova.
Proračun za ovu godinu treba usvojiti do kraja ožujka, a maratonska vijećanja u Banskim dvorima koja smo imali prilike gledati u ovom tjednu ne daju nadu za preveliki optimizam. Natjerati na ostavku jednog zalutalog ministra u usporedbi s raspodjelom 117 milijardi kuna je jako lagan zadatak. Ako je za prvo bilo potrebno 19 sati, onda će za ovo drugo biti potrebno bar 19 tjedana. A na raspolaganju ih je samo osam.
Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 30. siječnja 2016.