Komentar: Zašto je prilično nepametno što hrvatski lideri komentiraju arbitraže
Orešković, Petrov i Panenić kažu da Hrvatska stoji bolje od MOL-a
Premijer Tihomir Orešković, potpredsjednik Vlade Božo Petrov, ministar gospodarstva Tomislav Panenić te još neki političari vladajuće koalicije koji su javno komentirali stanje u sporu između hrvatske Vlade i MOL-a pred UNCIRTAL-om, UN-ovom Komisijom za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi, nisu izvukli pouke iz poruke koju je nedavno hrvatskoj javnosti, posrednim putem, uputio Neil Kaplan, predsjednik sudskog vijeća u tom predmetu.
Taj ugledni britanski sveučilišni profesor, međunarodni arbitar s velikim autoritetom, napravio je presedan kada je naredio odvjetničkim tvrtkama Squire Patton Boggs i Dechert, koje zastupaju mađarsku naftnu kompaniju MOL i hrvatsku Vladu, da objave zajedničko priopćenje. U njemu su američki odvjetnici upozorili hrvatsku javnost da su “potpuno pogrešne i netočne tvrdnje” da su bivši premijer Ivo Sanader i nekadašnji član Uprave Ine Josip Petrović svjedočili u korist MOL-a kako je to objavljeno u hrvatskim medijima.
Povjerljiva narav arbitraže
Squire Patton Boggs i Dechert, na Kaplanovo inzistiranje, ustvrdili su da su Sanader i Petrović bili neovisni svjedoci koje je na svjedočenje pozvalo tročlano sudsko vijeće te da su sve troškove njihova puta i boravka u Londonu solidarno platili MOL i hrvatska Vlada. Pritom su upozorili da su se stranke u sporu obvezale kako će poštivati odredbu da su sva svjedočenja i dokumenti pred tim sudom povjerljive naravi te da se o njima neće raspravljati u javnosti.
Unatoč upozorenju o tajnosti, što implicira zabranu bilo kakvog komentiranja postupka, Orešković, Petrov i Panenić više su puta ponovili kako Hrvatska stoji bolje u tom sporu od mađarske strane te da će dobiti tu parnicu. Takvo istupanje vodećih vladinih dužnosnika izazvalo je konsternaciju stručnjaka upoznatih s pravilima rada te arbitražne komisije. Jedan od poznatih međunarodnih arbitara, koji je želio ostati anoniman, kazao je kako je takvo ponašanje apsolutno neprimjereno.
Izravno uplitanje u rad suda
“Premda nisam upoznat s detaljima tog slučaja, ipak je posve jasno da za trajanje istrage, kao što je to slučaj u tužbi Hrvatske protiv MOL-a, nitko, pa ni sami suci, ne znaju kako koja stranka stoji u sporu te kakva će biti presuda. Oni se tek upoznavaju s predmetom i proći će još mnogo vremena dok će biti spremni donijeti odluku”, kaže za Telegram. Dakle, tvrdnje vaših političara potpuno su neutemeljene i ne odgovaraju istini. Takvi se istupi, međutim, mogu protumačiti kao izravno uplitanje u rad suda te kao neprihvatljiv pritisak što, dakako, nikako neće koristiti hrvatskoj strani u sporu”, kaže.
S obzirom stajališta neutralnih stručnjaka, nameće se pitanje zašto čelni ljudi Vlade svojim ponašanjem ugrožavaju hrvatsku poziciju pred sudom. Jedan od razloga može biti to što se u Hrvatskoj ne doživljava prevelikim grijehom kada političari komentiraju sudske slučajeve koji su još u postupku. No, dok se kod kuće takvo ponašanje tolerira, u svijetu je ono neprihvatljivo. I zbog toga su istupi Oreškovića, Petrova i Panenića izazvali toliku nevjericu.
Dakako, jedna od teoretskih mogućnosti je da su takve ocjene dali na temelju informacija koje su dobili od profesora Jakše Barbića, člana sudskog vijeća kojega je imenovala hrvatska strana. No, to je isključeno: to bi bio skandal ravan onomu kojega je izazvao Jernej Sekolec, slovenski član arbitražnog suda u Haagu koji je odlučivao u sporu Hrvatske i Slovenije oko Savudrijske vale, kada je održavao nedopustivu komunikaciju sa članicom slovenskog parlamenta Simone Drenik.
Skupi konzultanti i odvjetnici
On je u telefonskom razgovoru, kojega se dokopala hrvatska strana, slovenskoj parlamentarki otkrio detalje rada sudskog vijeća te navijestio da bi Slovenija mogla dobiti tu parnicu. Zbog toga je Vlada Zorana Milanovića odmah prekinula arbitražni postupak te odbila svaku daljnju mogućnost suradnje s Međunarodnim arbitražnim sudom u Haagu. Stoga nije moguće da bi Jakša Barbić na taj način kompromitirao svoju visoku poziciju u međunarodnim stručnim arbitražnim krugovima, ali i ugrozio poziciju Hrvatske u tom postupku.
Postoji, dakako, i mogućnost da su hrvatske vlasti o stanju spora brifirali njihovi američki odvjetnici. Naravno, odvjetničkim je kućama u interesu da se takvi sporovi vode što dulje jer donose goleme zarade, ne samo odvjetnicima, nego i sucima. Svi oni radni sat naplaćuju do 1200 eura. Međusobni arbitražni sporovi stoje MOL i hrvatsku Vladu najmanje 250.000 eura mjesečno pa to može biti razlog da ih se ohrabruje da ustraju u sudskom nadmetanju. No, kako je riječ o velikim, međunarodno priznatim odvjetničkim kućama, teško je vjerovati da bi one pristale zbog jednog, u svjetskim razmjerima, relativno manjeg slučaja, staviti na kocku svoj međunarodni ugled i autoritet.
Zaštita nacionalnih interesa
Nije na kraju ni nemoguće da su hrvatski političari takvim izjavama željeli stvoriti dojam u javnosti kako se na najbolji način bore zaštititi nacionalne interese. No, i ta varijanta jednako je loša kao i sve prethodne: bez razloga daje za pravo bivšem premijeru Ivi Sanaderu i mađarskoj strani kada upozoravaju da je postupak protiv bivšeg premijera zbog optužbe da je primio mito od Zolta Hernadija, predsjednika Uprave MOL-a, politički motiviran te da se preko tog slučaja u Hrvatskoj obračunavaju razne političke opcije.
Istina je da je kod dijela aktualnih političara, koji se sada bave tim slučajem, previše neznanja i neupućenosti, a kod raznih interesnih skupina, prije svega plinskih i naftnih lobija, previše pohlepe da bi se mogla objektivno procijeniti situacija. Svi se ti pojedinačni interesi, koji se pokrivaju krinkom zaštite nacionalnih interesa, onemogućuju da se zauzme zajedničko stajalište koje bi išlo u korist Ine, a onda i samim time i u korist nacionalnih interesa.