Komentar: Zašto je Vijeće za suradnju HDZ-a i Mosta, posebno s Bandićem u njemu, loša vijest za Hrvatsku
Most je podržao onu vrstu političara koji se nalaze u fokusu interesa policije
Vijeće za suradnju, novo, nadinstitucionalno političko tijelo, koje bi se trebalo dogovarati o glavnim smjernicama državne politike, čine predstavnici Hrvatske demokratske zajednice, Mosta i stranke Milana Bandića, koja je, očigledno, postala treća članica vladajuće koalicije.
Most je, pristajući na takav sastav Vijeća za suradnju, prekršio još jedno od svojih važnih predizbornih obećanja: ono o politici čistih ruku. Mostovi predstavnici cijelu su svoju političku platformu utemeljili na mogućnosti poštenog, protukoruptivnog bavljenja politikom. Zbog toga su, kažu, inzistirali da baš oni preuzmu Ministarstvo unutarnjih poslova.
Mantra o poštenoj politici
Mantra o poštenoj politici, nasuprot politike velikih stranaka, koja je , navodno, nužno ispremrežena različitim interesima i prožeta korupcijom, jedan je od bitnih razloga Mostova izbornog uspjeha.
Most, koji je inzistirao na poštenoj politici, danas, međutim, sjedi u vrhovnom državnom političkom tijelu, skupa s predstavnicima stranke čovjeka protiv kojeg se vode dva ozbiljna kaznena postupka, kojeg Državno odvjetništvo i Uskok optužuju za dosta brutalne primjere lančane korupcije na visokoj političkoj razini, i kojeg je, naposljetku, jedna ugledna građanka i sudski i javno, u novinama optužila da ju je zagrebački gradonačelnik pokušao nagovoriti na lažno svjedočenje.
Jedan od ekscesa nove Vlade
Pristajući da sjedi u Vijeću za suradnju sa strankom Milana Bandića, koja je izašla na parlamentarne izbore uglavnom zato da bi kroz njeno djelovanje sam Bandić pokušao olakšati svoj pravni položaj: pristajući na takav aranžman, Most se i formalno odrekao ideala o poštenoj politici.
Umjesto tih ideala, Most je podržao onu vrstu politike i političara, koji se nalaze u fokusu interesa policije i tužilaštva, pa su tako, simoblično govoreći, skupa sa strankom Milana Bandića, u Vijeće za suradnju stupili Uskok i DORH.
Ovaj događaj, koji svakako ne povećava vjerodostojanost hrvatske političke scene, nije nikakva iznimka, nego tek jedan od brojnih ekscesa, što ih je Oreškovićeva Vlada uspjela izazvati u prvih 72 sata, otkako je preuzela vlast.
Izborna krađa
Potpredsjednik Vlade optužio je SDP za izbornu krađu, na što se mora postaviti samo jedno pitanje: zašto se HDZ nije žalio na izborne rezultate, ako je imao bilo kakve ozbiljne indicije o izbornoj krađi?
Skupa sa izjavom o izbornoj krađi, potpredsjednik Karamarko podržao je ideju o registru državnih izdajnika, što zaista jest izravni oblik državnog terorizma, iz dva razloga. Prvo, ako Vam se netko ne sviđa, možete ga staviti na tu listu, i tako pokušati kompromitirati tu osobu. Drugo, demokratske države u mirnodopskim uvjetima nikad ne prebrojavaju svoje lojalne i navodno nelojalne građane.
Preuzimanje Ministarstva branitelja
Naposljetku, kao licitarska kruna prvim Vladinim potezima, organizirano je narodno-crkveno veselje pri preuzimanju Ministarstva branitelja: takvog se scenarija i scenografije sasvim sigurno ne bi posramili Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, samo je pitanje koji bi srpski svećenik glumio hrvatskog biskupa Košića.
Što smo u prva tri dana vidjeli od Timova tima? Lažnu, i državno opasnu optužbu za izbornu prijevaru, udruživanje sa strankom čiji je predsjednik pod kaznenim progonom, te najavu osnivanja registra izdajnika. Zaista dobar početak.