Komentar: Zašto mislim da Petrov ipak mora biti mandatar nove Vlade
'Ako odluči drukčije, njegova politička zvijezda će brzo izgubiti svoj sjaj'
Rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora održanih 24. siječnja 2000. davali su iznenađujuću prednost Stipi Mesiću, kandidatu Porečke skupine, pred Draženom Budišom, kandidatom SDP-HSLS koalicije. Sabor se trebao konstituirati 2. veljače 2000., a drugi krug predsjedničkih izbora održavao se pet dana kasnije. Kao druga najjača stranka šesteročlane vladajuće koalicije HSLS je imao pravo na mjesto predsjednika Sabora.
Kada je Račan predložio Budiši da postane predsjednik Sabora, a u slučaju pobjede u drugom krugu predsjedničkih izbora mjesto prepusti Zlatku Tomčiću, predsjedniku HSS-a, on je ponudu otklonio riječima: “Meni ne treba rezervna pozicija. To je loša poruka mojim biračima”.
Kako je Budiša propao
Stipe Mesić je premoćno pobijedio u drugom krugu s više od 56 posto osvojenih glasova, a Dražen Budiša se zadovoljio pozicijom saborskog zastupnika. To je označilo početak kraja HSLS-a, stranke koja je u devedesetim godinama nosila glavni teret parlamentarne oporbe. Predsjednik stranke kao saborski zastupnik, dok su njegovi stranački kolege zamjenici premijera, ministri ili zamjenici ministara, to sigurno nije kombinacija koja može završiti uspješno. Budiša je to naravno znao, ali budući da njegov primarni cilj nije bio ostvaren, eventualna uspješnost Vlade lijevog centra isti nije mogla nadomjestiti.
Dvije godine kasnije nakon cijelog niza političkih manevara HSLS se definitivno raspao i otišao na margine političkog života. To je bila logična i očekivana posljedica jedne patetične rečenice izgovorene u malom i zatvorenom krugu pred same parlamentarne izbore održane 3. siječnja 2000. godine: “Vjeran Hrvatskoj do groba, a koaliciji koliko treba”. Za sve koji su trebali biti dio izvršne vlasti takve koalicije izgovorena rečenica bila je naglo buđenje.
Pod pretpostavkom da nova Vlada, kako god bila sastavljena, dobije dvotrećinsku podršku u Saboru, onda ju je potrebno iskoristiti za nužne izmjene Ustava i izbor sudaca Ustavnog suda
Božo Petrov je u vrijeme Vlade Ivice Račana marljivo studirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Sigurno nije imao previše vremena i interesa za tadašnji politički poker, ni ne sluteći da će šesnaest godina kasnije on sam postati jedan od tri glavna igrača za stolom moguće podjele vlasti.
Podrška ‘domoljubima’
I Petrov je prije izbora jedan od svojih glavnih ciljeva propustio javno iskazati. Isti bi se mogao sažeti u rečenicu: “Ako bude potrebno Domoljubna koalicija može računati na našu podršku u Saboru”. Kako je rezultat izbora i broj osvojenih mandata njegovu družbu učinio stvarnim “kingmakerom”, Petrov se suočio s problemom kako da na desnu obalu prebaci sve preostale zastupnike Mosta.
Jedan dio njih prihvaća ukrcavanje u čamac Domoljubne koalicije i zajedničko veslanje samo kao nužno zlo i kao posljedicu protivljenja ljevice velikoj koaliciji i nestranačkom mandataru. Nakon što je Domoljubna koalicija poput starogrčke proročice Pitije odgovorila na postavljene uvjete Mosta iskoristivši preuranjenu grešku u koracima lijevo-liberalne grupacije, Petrov je napokon trepnuo i pokazao svoju pažljivo složenu dobitničku kombinaciju. Jedino nije očekivao da će Zoran Milanović kazati “puj pike ne vrijedi” i zatražiti od Petrova još jedno miješanje i podjelu karata.
Ustav i Ustavni sud
U toj novoj igri na sve ili ništa Petrov je u opasnosti od gubitka dijela družbe ako će njegovo navijanje za desnu stranu biti preočito. Konačni rezultat krajnje je neizvjestan, čak i ako predsjednica imenuje mandatara.
Pod pretpostavkom da se uspije ostvariti ono što se još u srijedu činilo malo vjerojatnim, da nova Vlada kako god bila sastavljena dobije dvotrećinsku podršku u Saboru, onda ju je potrebno iskoristiti za nužne izmjene Ustava i izbor sudaca Ustavnog suda. Nije izgledno da ta podrška i brak iz trenutnih interesa traju predugo, ali ako tako sklepana umjetna saborska većina različitih i međusobno duboko podijeljenih političkih grupacija ostvari ta dva cilja, onda je ovaj politički poker imao smisla i koristi za najširu javnost.
Telegramov analitičar tvrdi da je nestranački šef Vlade potpuni rizik za sve i kaže da šef Mosta mora ići po mandat
Budući da će u međuvremenu biti potrebno donijeti i proračun za 2016. godinu, ovako široka lepeza političkih interesa vrlo će teško rezultirati smanjenjem proračunskog deficita. Postizanje pune suglasnosti oko povećanja trenutačno smanjene stope PDV-a za dio roba i usluga, oko uvođenja poreza na nekretnine, ili ograničenja ukupne mase plaća zaposlenih u državnim službama i javnom sektoru, nemoguće je i među ekonomskim stručnjacima.
Racionalni proračun
Izglasavanje racionalnog proračuna koji bi ravnomjernije raspodijelio porezni teret i ograničio troškove onima koji smanjivanje prava, naknada i subvencija mogu podnijeti nije jednostavan zadatak ni za jednostranačku vladu. Velike i široke vladajuće koalicije nigdje nisu uzor u stvaranju izbalansiranih javnih financija.
Milanović je predložio Petrovu da bude mandatar za sastav nove Vlade. Budući da Petrov za prihvaćanje prijedloga postavlja isti uvjet kao i Robert Podolnjak, tražeći podršku treće strane, ovaj put je manevarski prostor HDZ-a vrlo mali.
Tekst pišem u četvrtak, tako da je moguće da je Petrov već uvjetno usuglašeni mandatar, koji će dobiti potreban broj potpisa saborskih zastupnika kada se okončaju pregovori svih triju strana. Izbor između čelnika Mosta i nestranačkog mandatara ima neupitan odgovor. Petrov je desni konzervativac s malim političkim iskustvom, ali velikom ambicijom i voljom. U ovih šest tjedana nametnuo se kao nacionalna politička figura i uvođenje nestranačkog premijera njega bi ponovno gurnulo u sjenu.
Nepotrebni rizik
Tek kada bi došlo do napuštanja moguće koalicije ili raskida tehničkog sporazuma od strane jedne od velikih stranaka Petrov i Most bili bi opet potrebni za očuvanje Vlade. Znači, logično je da Petrov prihvati prijedlog Milanovića, zatraži podršku Karamarka i ode na Pantovčak po mandat.
Nestranački premijer je potpuni višak i nepotrebni rizik za sve tri strane. Petrov, kao liječnik po obrazovanju, ionako će dobiti ekonomski i financijski educiranu ekipu poslanu po izboru oba tabora.
Odluka Petrova
Njegovo buduće biračko tijelo daleko više ulazi u HDZ-ov nego SDP-ov zabran. Mogući premijerski mandat, koliko god bio kratkotrajan, osigurava mu neupitnu političku budućnost zahvaljujući podršci jednog segmenta biračkog tijela, umornog od HDZ-a i dalekog od SDP-a.
Ako odluči drukčije, ili sklopi sporazum s Domoljubnom koalicijom njegova politička zvijezda će u vrlo kratkom roku izgubiti sav svoj sjaj. Špil karata je sada u njegovim rukama, mala je vjerojatnost da će svemirska politička providnost prema njemu još jednom biti tako milostiva.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama od 19. prosinca 2015. godine., prije no što je došlo do preokreta i Tomislav Karamarko, šef HDZ-a, napustio pregovore