Komunisti su odvjetnika iz Rijeke osudili za suradnju s Nijemcima i sve mu uzeli. Borbi za imovinu nema kraja
Franjo Špehar bio je na čelu povjereništva za Sušak i Krk nakon kapitulacije Italije 1943.
Prije Drugog svjetskog rata Franjo Špehar bio je ugledan riječki odvjetnik. Za vrijeme njemačke uprave 1943. postavljen je na čelo Povjereništva za Sušak i Krk. Jugoslavenske vlasti zbog toga su ga nakon rata osudile. Dio kazne bila je i konfiskacija cijele imovine. Radilo se o kući, maslinicima, vinogradu i šumi u atraktivnoj uvali Medveja u Lovranu. Kasnije će Državno odvjetništvo potvrditi da je ta presuda bila nezakonita i da Špeharovi nasljednici imaju pravo na sve njegove oduzete nekretnine. No, u njih su se u međuvremenu uselili drugi ljudi, a dio ih je, u famoznim privatizacijskim vremenima 90-tih, upisan kao imovina Liburna Riviera Hotela.
Ni aktualni vlasnici ni Špeharova nasljednica, gospođa Ingrid Hrovatin ne žele se odreći tih nekretnina, te zbog toga vode brojne sporove na sudovima. Kroz dostupne sudske dokumente rekonstruirali smo ovaj složeni slučaj borbe za oduzetu imovinu.
Kako je Franjo Špehar došao na čelo Sušaka?
Špehar je na čelo Povjereništva za Sušak i Krk, pod koje su spadali i Bakarac i Čabar, došao na prijedlog konzulata Nezavisne države Hrvatske (NDH). Nakon kapitulacije Italije u Sušak 15. rujna 1943. ulaze njemačke postrojbe, pa ona postaje dijelom njemačke Operativne zone Jadransko primorje, iako je i NDH istaknula svoje pretenzije za Sušakom.
Za to je područje 11. rujna 1943. njemački povjerenik Operativne zone Friedrich Alois Reiner utemeljio Upravno povjereništvo Sušak-Krk, koje nije smjelo isticati državna obilježja NDH. Izričito je u toj odluci bilo navedeno da je ono i dalje dio Kvarnerske pokrajine. Špehar je, dakle, bio na čelu tog Povjereništva, a imenovan je i za zamjenika prefekta. Povijesni dokumenti, pa i oni koje je potpisivao sam Špehar, potvrđuju kako je na Sušaku i dalje bila dopuštena uporaba hrvatskog jezika, povijesnog hrvatskog grba i zastave. U više navrata Špehar je u tom periodu onemogućio NDH da iskoristi gospodarske resurse Sušaka.
Kupovina atraktivnih nekretnina u Medveji
Imućni odvjetnik koji obnaša i visoku političku funkciju, u kolovozu 1944. kupuje od Carla Tomsiga, tada poznatog sportskog djelatnika, imanje u Medveji. On i njegova supruga Marija Paicurich Špehar upisuju se kao vlasnici kuće od od 180 kvadrata, 3.700 kvadrata šume, 1.800 kvadrata maslinika, te nešto manje od 1.500 kvadrata vinograda.
Međutim, upravo zbog uloge koju je imao za vrijeme Drugog svjetskog rata, Franju Špehara komunističke vlasti nakon oslobođenja sude i oduzimaju mu imovinu. Presudom Suda za zaštitu nacionalne časti okruga Hrvatsko Primorje u Sušaku 15. kolovoza 1948. dr. Špehar oglašen je krivim zato što je “nakon kapitulacije Italije postavljen za izvanrednog povjerenika upravnog područja Sušak od strane Njemačke vojne vlasti”. Kažnjen je gubitkom nacionalne časti i prisilnim radom u trajanju od 10 godina, te konfiskaciju čitave imovine.
Kako je povjereniku za Sušak oduzeta imovina
Konfiskacija je provedena temeljem rješenja Kotarskog suda u Opatiji. Imovina oduzeta Špeharu prenesena je u vlasništvo tadašnje Federativne narodne republike Jugoslavije. Radilo se o uobičajenoj proceduri nakon takvih presuda.
Kasnije, 1953., Špeharova imovina predana je na upravljanje Narodnom odboru Općine Lovran. Radilo se o onoj polovini na koju je ranije bio upisan sam Franjo Špehar. Druga polovica nekretnina u Medveji, ona u vlasništvu njegove supruge, postala je društveno vlasništvo. Rješenje o tome donijeto je u prosincu 1964., a Marija Paicurich Špehar upisana je kao korisnik. Drugim riječima, Špeharova imovina sada je bila u rukama države.
Iza sušačkog povjerenika ostali su kao nasljednici dvojica sinova, dr. Borislav Špehar i dr. Aleksandar Špehar. Borislav nije imao djece, dok je iza Aleksandra ostala kći Ingrid Špehar udana Hrovatin. Njoj su otac i stric oporučno ostavili djedove nekretnine.
Gdje je završila imovina Franje Špehara?
U Medveji u međuvremenu niče autokamp. Radnički savjet autokampa nekim svojim djelatnicima dodjeljuje nekretnine koje se nalaze baš na dijelu zemljišta koje je bilo u vlasništvu Špehara. Bilo je to još 1975. godine. Dio nekretnina dobile su obitelji Gržin i Murtić. Oni od tada i žive u tim objektima. Ulažu značajna sredstva. A sada se već godinama spore sa Špeharovom nasljednicom koja ih želi izbaciti jer su nekretnine njezine.
U postupak se uključuju i Liburnia Riviera Hoteli, jer su se 1996. dosta upitnom odlukom Hrvatskog fonda za privatizaciju upisali na dio Špeharove imovine umjesto Narodnog odbora Općine Lovran. Tako su sada s jedne strane u borbi za imovinu nekadašnjeg povjerenika za Sušak dvije lokalne obitelji i hotelski lanac koji je razvio tamošnji autokamp, a s druge strane nasljednica Ingrid Hrovatin.
Franjo Šepehar osuđen je nezakonito
Do prava da se bori za djedovu imovinu Ingrid Hrovatin formalno je došla na osnovu Zakona o naknadi. Dao joj je, naime, mogućnost da početkom 90-ih traži da joj se vrati imovina koja mu je konfiscirana. No da bi to bilo moguće morala je dokazati da je presuda kojom je osuđen bila nezakonita.
Ključan moment u ovom slučaju bio je 26. lipnja 2008. kada je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dalo mišljenje da je presuda Suda za zaštitu nacionalne časti od 15. kolovoza 1948. zapravo presuda za politički motivirano kazneno djelo, te da je donijeta zlouporabom prava, odnosno političke moći.
Na osnovu tog mišljenja unuka Franje Špehara kreće u sudsku borbu za povrat kuće, vinograda, šume i maslinika u Medveji. Pokreće postupke protiv obitelji Gržin i Murtić. Oni joj uzvraćaju protutužbama. Niti jedan proces još nije pravomoćan.
Obitelji su u Medveji izgradile domove
“Kada smo kao radnici autokampa dobili ovu nekretninu ona je bila posve ruševna i neprimjerena za stanovanje. Ta zgrada nekad je bila centrala za struju i grijanje vode za staklenike koji su tu davno bili. Mi smo sve vlastitim novcem popravili. Obnovili smo objekt i to je sada potpuno drugačija nekretnina. Osim toga vlastitim sredstvima održavali smo vodospremu koja je sagrađena u sklopu kuće, a iz nje se vodom napajalo čitavo naselje. Sagradili smo i put koji je unesen u prostorni plan Općine Lovran, te je uz njega postavljena i javna rasvjeta. Smatramo da smo dosjelošću i građenjem stekli pravo vlasništva nad ovim nekretninama”, tvrde supružnici Velimir i Veronika Gržin čije je iseljenje sudskim putem tražila Ingrid Hrovatin.
U slučaju da ih sud doista odluči iseliti oni od nje kao naknadu traže 900 tisuća kuna s kamatama. Toliko su sredstava, tvrde, uložili u obnovu nekretnina. U jednoj od tužbi, Špeharova nasljednica traži pak da Gržini njoj plate najam za korištenje nekretnine u iznosu od oko 300 tisuća kuna. U pitanju je najamnina od 2010. godine kada joj je država vratila imovinu Franje Špehara, a oni ju od tada bez ikakvih prava koriste.
Gdje je ugovor za kupovinu imanja?
Procesi su se zakomplicirali kada su Gržini na sudu ustvrdili kako ugovora, kojim je Špehar u ljeto 1944. kupio imanje u Medveji, uopće nema. U zemljišnim knjigama, upozoravaju, postoje samo zabilješke o tim ugovorima, no sami ugovori nisu pokazani u postupku nakon kojeg je Ingrid Hrovatin postala nasljednica. Izrazili su u jednom trenutku čak i sumnju u način na koji je Franjo Špehar, s obzirom na poziciju povjerenika za Sušak, došao do novca za kupnju tako velikog posjeda.
Ingrid Hrovatin tim je optužbama duboko pogođena.”Već više od sedam godina pokušavam doći do svojih nekretnina. Na žalost još uvijek bezuspješno upravo zbog ponašanja obitelji Gržin i Murtić. Oni uporno ignoriraju zakone ove države i ne postupaju po pravomoćnim presudama. Njihov zahtjev sudu da raskine ugovor o kupnji nekretnina u Medveji samo je perfidan pokušaj koji ni na čemu nije utemeljen. Evociranju događaja od prije 70 godina doista nema mjesta u današnje vrijeme u Republici Hrvatskoj”, izjavila je, te dodala kako je jasno da su ove obitelji nepošteni posjednici nekretnina u Medveji jer su im kao radnicima autokampa dodijeljene bez ikakvih pisanih isprava. U ovom slučaju trenutno se čeka pravorijek Vrhovnog suda Republike Hrvatske.