Nekad je nužno odabrati stranu

Konačno je objavljeno obrazloženje Mamićeve presude i tamo jasno piše da su Modrić i Lovren lagali. Što sad?

Pročitali smo cijelo obrazloženje i posebno je zanimljivo kojim su sve dokazima srušeni njihovi iskazi

Županijski sud u Osijeku konačno je objavio puno obrazloženje nepravomoćne presude kojom je Zdravko Mamić u lipnju osuđen na šest i pol godina zatvora zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz Dinama. S njim su, kao što je poznato, osuđeni i njegov brat Zoran Mamić (4,11 godina zatvora), te Damir Vrbanović, bivši izvršni direktor Dinama (tri godine zatvora) i Milan Pernar, poreznik iz Sesveta (4,2 godine zatvora). Najveći dio novca, gotovo 80 milijuna kuna, izvučen je preko lažnih aneksa ugovora o podjeli transfernog obeštećenja tadašnjih Dinamovih igrača Luke Modrića i Dejana Lovrena. Zbog toga je posebno zanimljivo što su bili ključni dokazi za sud, kao i kako su suci ocijenili svjedočenja Modrića i Lovrena. Obojica su u međuvremenu optuženi zbog davanja lažnog iskaza.

Sudsko vijeće na čelu sa sucem Darkom Krušlinom u presudi je izravno napisalo da su Modrić i Lovren prilagodili svoja svjedočenja Mamićevoj obrani. Vijeće je njihove iskaze s glavne rasprave ocijenilo neuvjerljivima i nelogičnima, te ustvrdilo da ih smatra očigledno ‘sračunatim pogodovanjem obrani Zdravka Mamića’.

Sporni iskaz Luke Modrića na suđenju

Modrićev iskaz u presudi je detaljno analiziran. On je naime u sudnici tvrdio, za razliku od onoga što je izjavio u USKOK-u i što je bilo navedeno u optužnici, da mu je doista pripadalo pravo na podjelu transfernog obeštećenja temeljem aneksa ugovora o profesionalnom igranju. Dakle, onog istog za koji je USKOK tvrdio da je antedatiran.

Modrić se, kao što je poznato, izgubio u detaljima. I dok je precizno pričao kako je sporni aneks ugovora potpisao još kada je sklapao prvi profesionalni ugovor, istovremeno se nije mogao sjetiti nekih drugih aneksa ugovora koje je potpisivao u karijeri. Uvjeravao je i da je sporni aneks potpisao kada je odlazio iz Dinama u Tottenham, a to što se na njemu nalazio datum iz 2004. pokušao je objasniti činjenicom da je prema novom aneksu novac trebao biti uplaćen u Hrvatskoj, dok bi prema onom prvom otišao na njegov račun u inozemstvu.

Onda se pak nije mogao sjetiti što je bilo s originalnim, prvim aneksom ugovora nakon što je potpisao drugi aneks, za koji će se tijekom suđenja utvrditi da je krivotvorina. Nije se mogao sjetiti ni bilo koje druge okolnosti zaključenja aneksa ugovora o podjeli transfernog obeštećenja uz drugi ugovor o profesionalnom igranju za NK Dinamo. Ipak, decidirano je tvrdio kako na prvom ispitivanju u USKOK-u nije rekao da je aneks potpisivao naknadno.

Vještakinja je doslovno uništila Modrića

A onda u obrazloženju presude slijedi jedan od dokaza kojim je pobijen Modrićev promijenjeni iskaz. Naime, vještakinja za rukopise i dokumente Andrea Ledić u svom je nalazu utvrdila kakve je potpise igrač koristio do 2008. i upravo se takav potpis nalazi na spornom aneksu ugovora.

“U svojoj obrani Zdravko Mamić, te svjedoci Luka Modrić i Vlatka Peras, poslovna tajnica u Dinamu, u svojim iskazima, opravdavaju naknadno potpisivanje ovih aneksa ugovora o profesionalnom igranju tako što tvrde da je razlog bila isplata dijela transfernog obeštećenja u Hrvatskoj. No ti iskazi suprotni su dokazima izvedenima na raspravi”, piše sudac Krušlin. Sasvim jednostavno, niti u jednom od spornih aneksa, ni Modrićevom ni Lovrenovom uopće se ne navodi način na koji će biti realizirana isplata novčane obveze NK Dinamo prema igraču.

Nitko u Dinamu nije imao ovakve anekse

Uz to, niti jedan drugi igrač koji je otišao iz Dinama nije imao takav aneks. Bila su to jedina odstupanja od uobičajene prakse ugovaranja podjele transfernog obeštećenja između kluba i igrača, dodaje se u obrazloženju presude. Zato ni Mamić ni Modrić nisu uvjerili sud u razloge sačinjavanja spornih aneksa ugovora koje su antedatirali. Razlozi su im, navodi dalje sudac, krajnje neuvjerljivi.

“Na neuvjerljivost ovakve njihove argumentacije upućuje i činjenica što nigdje i niti kod koga od ugovornih strana navedenih aneksa nema primjerka tih originalnih aneksa ugovora o profesionalnom igranju na koje se pozivaju”, objašnjeno je u presudi.

Evo kako je srušen Lovrenov iskaz

Da Lovren nije govorio istinu kada je kao i Modrić tvrdio da je aneks ugovora potpisao ne bi li mu se novac od transfera u Olympique Lyon isplatio na račun u Hrvatskoj, sud je utvrdio također s više dokaza. Među ostalim tu je činjenica, koju je Telegram već spominjao u analizama ovih svjedočenja, da je aneks bio na memorandumu kakvog je Dinamo koristio tek od rujna 2009., a Lovren ga je navodno potpisao u ožujku te godine.

Uz to, Lovrenov knjigovođa iz tog vremena nije znao baš niša u ovom spornom aneksu, dok je za sve ostale znao, kao i za isplate što ih je Lovren dobivao od Dinama.

Lovren se u još jednoj tvrdnji malo prevario. Rekao je na suđenju da je novac, koji je dobio kao dio transfernog obeštećenja, posudio Zoranu Mamiću. Navodno je ugovor o toj pozajmici potpisao 7. ožujka 2011.. Rok vraćanja bio je 1. siječnja 2017. godine. Sud je pak pribavio podatke iz Francuske prema kojima je Lovren 6. ožujka 2011. igrao utakmicu između Olympique Lyona i AS Arles Avignona. Zbog toga je u subotu 5. ožujka 2011. imao trening i karantenu od 19 sati, u nedjelju 6. ožujka imao je utakmicu u 17 sati na kojoj je bio u sastavu prve momčadi, u ponedjeljak 7. ožujka imao je odmor, a 8., 9. i 10. ožujka imao je treninge u 10 sati.

MUP-ova Služba za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta izvijestila je sud da je Dejan Lovren u Hrvatskoj boravio u ožujku 2011. i to samo od 20. do 25. ožujka 2011. godine.

Mamić je na kraju zeznuo Lovrena

Iz ovoga je sud nedvojbeno zaključio da igrač u vrijeme otvaranja računa, te uplate sredstava na taj račun, kao ni prijenosa sredstava na račun Zorana Mamića, kao ni u vrijeme naznačeno kao datum zaključenja i potpisivanja ugovora o posudbi, kojeg je spominjao u svom iskazu, nije bio u Hrvatskoj. Dakle, ugovor je lažan, utvrđeno je, tim više što ga ni sam Zoran Mamić nije spominjao kada je Porezna uprava provjeravala njegove financije.

Među ključnim dokazima na osnovu kojih je sud zaključio da Dejan Lovren ustvari nije imao s NK Dinamom zaključen aneks ugovora o profesionalnom igranju o podjeli transfernog obeštećenja, te da su isplate novčanih sredstava s računa Dinama na njegov račun vezane uz taj aneks ugovora bile neosnovane i da su samo trebale poslužiti kao pokriće izvlačenja novca iz Dinama za pozajmice Zoranu Mamiću, našla su se i dva dokumenta Mamićevih odvjetnika. Riječ je o internim odvjetničkim dokumentima što ih he Zdravko Mamić omaškom predao u sudski spis. Jedan je bio naslovljen “Pitanja”, a drugi “Lovren-iskaz nesporne činjenice”.

Sucima je iz tih dokumenata, u kojima su bila napisana moguća pitanja za Lovrena i odgovori koje je trebao dati, bilo jasno da su nastali između Lovrenovog prvog ispitivanja u USKOK-u i trenutka kada je trebao dati iskaz na glavnoj sudskoj raspravi. Igraču su bile napisane jasne upute kako mora svjedočiti i što mora promijeniti.