Krajnje je vrijeme da desnica prestane s politikanstvom i toksičnim manipuliranjem žrtvom Vukovara

Dvije zablude o Vukovaru

Prva je zabluda nastala u studenom 1991.godine, te se do danas povremeno perpetuira u hrvatskoj i međunarodnoj javnosti. Riječ je o tezi da Vukovar izdan, te da predsjednik Tuđman i hrvatska Vlada nisu učinili dovoljno za obranu Vukovara.

Kao što je čitateljima poznato, u Telegramu, i u ovim kolumnama, uglavnom se ni u čemu ne slažemo s Miroslavom Tuđmanom,, sinom pokojnog predsjednika i bivšim šefom obavještajne službe.

Tezu o prodaji Vukovara izmislila je srpska obavještajna služba

No. mlađi dr. Tuđman apsolutno je u pravu kad tvrdi da je tezu o hrvatskoj prodaji Vukovara izmislila srpska obavještajna služba, kako bi iskoristila pad Vukovara za pokušaj rušenja predsjednika Tuđmana.

U studenom i prosincu 1991.godine ta je akcija srpskih obavještajaca uživala snažnu potporu najneodgovornijih hrvatskih medija, poput Slobodnog tjednika, ili manjih, radikalno desnih listova, poput biltena ondašnje Hrvatske stranke prava, čiji su kolporteri na Trgu bana Jelačića, u vrijeme pada Vukovara, izvikivali naslove poput Diktator Tuđman ruši Hrvatsku (taj je bilten uređivao dugogodišnji politički komentator jednog zagrebačkog dnevnog lista).

Državni vrh učinio je sve da pomogne Vukovaru

Isto tako, tezu o prodaji Vukovara propagirale su krajnje desne stranke, i političari poput Dobroslava Parage i Ante Đapića. U stvarnosti, svatko tko se bar donekle dobro sjeća jeseni 1991. godine, i tko je bio bar površno upućen u politička i vojna zbivanja, zna da je hrvatski državni i vojni vrh učinio sve da pomogne Vukovaru.

Zadnji pokušaj deblokade Vukovara nadzirao je osobno general Tus, ondašnji glavni zapovjednik Hrvatske vojske; pokušaj deblokade propao je pošto je nekoliko tenkova HV-a uništeno na prilazima mjestu gdje se obruč pokušavao probiti.

Hrvatska vojska nije imala snage za protunapad

Hrvatska vojska, naprosto, nije imala dovoljno snage ni teškog naoružanja za masovni protunapad na područje Vukovara, a baciti baš sve čime se raspolagalo na samo jednu točku, značilo bi nepovratno ugroziti sve ostale bojišnice, što je neprijatelj i želio postići.

Vukovar zaista nije bio izdan. Predbacivati predsjedniku Tuđmanu krivnju za pad Vukovara potpuna je besmislica, koja se, međutim, provlači kroz javnost u vrijeme svake nove vukovarske obljetnice.

Opasna teza o zaboravljenom Vukovaru

Druga netočna, u današnje vrijeme još opasnije teza, glasi da je Vukovar poslije pada, a zatim i poslije oslobođenja, naprosto zaboravljen. Kao što se baš svatko u Hrvatskoj, tko je u dodiru s bilo kakvim medijima, može i danas uvjeriti, Vukovar nikad nije bio zaboravljen,

Vukovar je, opravdano, pretvoren u mitsko mjesto Domovinskog rata. Valjda i svako desetgodišnje dijete u Hrvatskoj sasvim solidna zna što je bio Vukovar.

Psihološka manipulacija desnice

Zašto se, onda, stalno ponavlja kako je Vukovar zaboravljen? Zato da bi se imalo koga optužiti za taj izmišljeni grijeh. Od 2010. do 2015. za loš odnos prema Vukovaru optuživalo se SDP-ova predsjednika Republike i lijevo –liberalnu Vladu.

Riječ je naravno, o najgoroj mogućoj psihološkoj manipulaciji: kada desnica želi nekoga kompromitirati, ona stalno ponavlja kako se taj netko loše ponaša prema braniteljima, i kako ne poštuje vukovarsku žrtvu. I onda se među većim dijelom građana koji su i fizički proživjeli rat, stvara osjećaj bijesa i ogorčenja.

Podjela na dobre i loše Hrvate

I tako lijevo-liberalni političari i nenacionalistički mediji u njihovim očima postaju najgori mogući narodni neprijatelji. I tako dolazi do dvije kolone sjećanja, koje, u krajnjoj liniji, simboliziraju podjelu na “dobre” I “loše” Hrvate.

Vukovar je, definitivno, jedno od ključnih mjesta moderne hrvatske povijesti.

No, depresivno i duboko podvojeno hrvatsko društvo, koje proizvodi kratkovidne i neodgovorne političare, i koje prihvaća (i proizvodi) nikad neinteligentnije medije, naprosto nije kadro izbjeći politikantsko, emotivno i psihološki zaista toksično manipuliranje žrtvom Vukovara.