Kratka analiza: Što znači Johnsonov novi plan za Brexit koji nudi Europskoj uniji?

Johnsonovi prijedlozi

No, budući da bi Sjeverna Irska izašla iz carinske unije, na granici bi morale postojati carinske provjere. One bi se temeljile na tehnološkim rješenjima – deklaracije za robu provodile bi se elektronski, kako bi se izbjeglo postavljanje fizičke infrastrukture na granici između Sjeverne Irske i Irske (ta je granica mirovnim sporazumom 1998. godine postala nevidljiva). Samo mali dio roba morao bi proći i fizičke provjere. Te bi se provjere obavljale u skladištima ili drugim „označenim lokacijama”, ali vlada u Londonu ne otkriva detalje kako bi te lokacije izgledale niti gdje bi se nalazile.

Johnsonov plan sadrži, dakle, nekoliko prijedloga koje je EU dosad smatrala neprihvatljivima. EU je već ranije odbacila ideje da se problem carinjenja rješava novim tehnologijama, koje još nisu pravo testirane u praksi. Nejasno je, nadalje, kakve bi to bile „označene lokacije” i gdje bi se one nalazile – bi li to ipak podrazumijevalo neku vrstu fizičke infrastrukture u blizini granice, što bi Irskoj, članici EU-a, bilo neprihvatljivo?

Pismo Junckeru

Ideja da sjevernoirska skupština ima pravo odlučivati o provođenju europske regulative, o čemu bi glasovala svake četiri godine, također bi mogla biti problematična za EU. Taj prijedlog podrazumijeva da bi samo sjevernoirska skupština imala pravo veta – da bi, dakle, svake četiri godine mogla jednostrano odlučiti hoće li Sjeverna Irska ostati u „regulatornoj zoni” s EU-om. I da EU ne bi mogla učiniti baš ništa, ako skupština odluči prekinuti taj aranžman.

Sve je to, naravno, Johnson znao i prije nego što je u srijedu poslao pismo predsjedniku Europske komisije Jean-Claude Junckeru. Znao je koje su linije ispod kojih Europska unija neće ići i koji su zahtjevi Irske, članice EU-a čiji je stav presudan za politiku EU-a prema Brexitu. A ipak je poslao te prijedloge i garnirao ih porukom sa stranačkog kongresa „ili po mom ili nikako”.

Traženje krivca

Johnsonov kratki premijerski mandat – u Downing Street je ušao prije nepuna dva i pol mjeseca – presudno je definiran njegovim obećanjem da će Britaniju izvesti iz EU-a krajem listopada pod svaku cijenu. Sada Uniji nudi navodni kompromis, računajući na jednu od dvije opcije. Ako se EU, u strahu od neuređenog Brexita, predomisli i popusti, Johnson će biti heroj koji je Uniju prisilio na uzmak. Ako ga brzopotezno otpišu, Johnson će krivnju za kaotični Brexit i sve njegove potencijalno dramatične posljedice svaliti na EU koja, eto, nije bila spremna na kompromis. Makar je on, Johnson, učinio sve što je mogao.

Igra traženja krivca već je zapravo počela. Ako ne možemo postići dogovor, piše britanski premijer u pismu Junckeru, „to bi predstavljalo neuspjeh državništva za koji bismo svi bili odgovorni”. Daleko je manje diplomatskog rječnika u internom e-mailu kojeg se dočepao novinar Alex Wickham sa BuzzFeeda, a koji je poslan zastupnicima torijevaca.

Optužite Bruxelles

U njemu se, piše Wickham, naređuje konzervativnim zastupnicima da Europsku uniju nazovu „ludom” ako odbije prijedloge koje joj je Johnsonova vlada poslala u srijedu. Ako pregovori propadnu, konzervativci za to trebaju optužiti Bruxelles i proglasiti da je s EU-om nemoguće postići dogovor. To je, dakle, strategija koju su osmislili premijerovi savjetnici, pa ispada da se već pripremaju kako će krivicu prevaliti na druge ako, ili možda bolje rečeno kad, pregovori o novom sporazumu ne uspiju.

Za dogovor je ostalo vrlo malo vremena. Johnson ga želi postići na summitu EU-a za dva tjedna, 17. i 18. listopada. U roku od 14 dana. Theresa May pregovarala je s EU-om 16 mjeseci i znamo kako je to završilo: britanski parlament triput je odbio njezin sporazum, a ona na kraju završila premijersku karijeru.

Ima li većinu?

Čak i ako EU bude spremna na neke nove ustupke, što se trenutno čini malo vjerojatnim, ponovno će se pojaviti dvojba može li Johnson – koji je dosad izgubio šest ključnih glasovanja u parlamentu, pa je pitanje ima li njegova vlada uopće većinu – bilo kakav novi dogovor progurati kroz parlament. Sjevernoirska stranka DUP pokazala je, doduše, veću sklonost njegovom planu za Brexit, nego što su ikad pokazivali prema sporazumu Therese May. I pojedini dosad nezadovoljni torijevci pokazuju da su skloni podržati Johnsonove prijedloge.

EU, međutim, ne može pristati na sve Johnsonove uvjete. Pogotovo ako njima ne bude zadovoljna Irska. Pregovori, naravno, podrazumijevaju da obje strane pristanu na kompromis, da pristanu na ustupke i da nitko na kraju ne bude sasvim zadovoljan. Ali, Johnson uopće svoj plan nije predstavio kao nešto oko čega treba dalje pregovarati, nego kao jedinu i finalnu ponudu Londona. On, dakle, ne pokazuje znakove da će odstupiti. A i da se predomisli, vraćamo se na parlament – ako bi u ovom trenutku u Westminsteru i postojala većina koja bi podržala njegov plan za Brexit, bi li ona opstala ako bi plan bio promijenjen?

Izvanredni izbori

London, kako se sada čini, juri prema Brexitu bez sporazuma: ako pregovori ne uspiju, potvrdio je i sam Johnson, „no-deal” Brexit postaje glavna i jedina vladina politika. Priča oko britanskog izlaska iz EU-a, međutim, tu ne postaje ništa jednostavnija. Britanski parlament nedavno je donio zakon koji obvezuje Johnsona da od EU-a traži odgodu Brexita na tri mjeseca, ako do 19. listopada ne bude dogovora. Johnson, koji taj zakon naziva „aktom predaje”, tvrdi da mu to ne pada na pamet.

Kako pomiriti zakonsku obvezu i činjenicu da je premijer kategorički odbija provesti? Mediji nagađaju o raznim opcijama, od toga da vlada pokuša zakon rušiti na sudu, do toga da Johnsonu, ako se ogluši na volju parlamenta i zakona, zastupnici izglasuju nepovjerenje ili da on sam podnese ostavku. Najizgledniji scenarij za izlazak Britanije iz političke blokade u ovom trenutku čine se, dakle, izvanredni izbori. Za izlazak Britanije iz EU-a – tko zna?