Kristianov otac za smrt svog sina krivi sustav; u razgovoru za medije otkrio je što se događalo posljednjih mjeseci
Stipan Vukasović je iznio detalje onog što se događalo iza zatvorskih rešetaka, ali i u bolnici
Stipan Vukasović (52), otac 18-godišnjeg Kristiana Vukasovića, koji je iz zatvora Bilice prebačen u KBC Split nakon čega je preminuo, i dalje se nada pravdi za svoje dijete. U intervju za Slobodnu Dalmaciju iznio je dosad nepoznate detalje iz Kristianovog života posljednjih mjeseci.
Sina, kako je ispričao, u zatvoru je posjećivao svaki drugi dan te tvrdi da je, kad su ga vratili iz zagrebačke bolnice, djelovao pospano i drogirano. “Kazao mi je: Tata, popio sam puno Normabela! To je nakon drugog boravka u bolnici za osobe lišene slobode u Zagrebu. Lijekove su mu pretpostavljam davali jer je bio nemiran”, opisao je otac te naveo kako je mladić svaki put kad bi se vratio iz Zagreba djelovao omamljeno.
Vapaji za pomoć
Otkriva da mu je jedna liječnica rekla da on nije za zatvor, a da mu je sin govorio kako ne može izdržati. Da bi mu pomogao obratio se nadležnim sucima, no ističe da su mu na toj adresi rekli kako mu ne mogu pomoći.
Stipan Vukasović priča da su mu sina prebacivali iz ćelije u ćeliju, a jednom mu se požalio da je dobio pljuske. “Kada se obratio čuvaru, ovaj mu je kazao da on nije ništa vidio. Isto tako mi je ispričao da mu je jednom u bolnici u Zagrebu pozlilo noću pa je pozvao pravosudnog policajca. Ovaj je došao i rekao mu: Spavaj, ako još jedan put zovneš, radit će palica!”
Modrice po tijelu
Vidio je, kaže, da je sin sam sebi rezao vene. Tražio je od njega da to ne kaže majci. Također, ističe kako je u bolnici vidio i da Kristian ima modrice po trbuhu. Riječ je o “debelom krvnom podljevu od 15 centimetara” koji se, prema njegovim riječima, nalazio s desne strane.
“Pitao sam doktoricu šta je to, a ona je rekla da ne može ništa komentirati, da će snimiti bubrege da vide ima li unutarnjeg krvarenja. Pitao sam je li otrovan, rekla je da ima samo supstance lijekova u krvi. Odmah mi je rekla i da mu je mozak oštećen 95 posto. Tada je došao muškarac u civilu i kazao da je on zapovjednik iz zatvora, da je došao s godišnjeg odmora i da moram slušati što mi doktorica kaže. Izašao sam van jer mi je bilo loše, a kada sam se vratio, odveli su ga na snimanje glave”, opisuje.
Prijava za kazneno djelo
Poslije se obratio policiji i podnio prijavu za kazneno djelo. Otac u intervju ističe kako je vjerovao sustavu, ali da nije znao da mu sin u nekim dijelovima postupka može biti osuđen prema zakonu za maloljetnike. “Nitko me nije informirao o tome. Dao sam im sve dokumente, da ima ADHD, da ima tjelesna i mentalna oštećenja i teži invaliditet. Oni bi morali znati o kakvom se djetetu radi”, kazao je otac. Dodaje kako njegov sin nikako nije smio završiti u zatvoru već u ustanovi u kojoj bi mu pomogli. Pritom ističe kako požar nije podmetnuo njegov Kristian već bolest od koje je mladić bolovao.
Podmetanje požara
U trenutku kad je Kristian podmetnuo požar, otac se nalazio kod susjeda. U razgovoru se prisjeća kako je odmah shvatio što se dogodilo. “Kazao sam mu: Kristiane, nemoj mi lagati, znam da si to ti zapalio. Na što je on odgovorio: Tata, nisam ja, nego nešto u meni! To je osoba u osobi!” Otac priča da je Kristian prvi put zapalio vatru s 13 godina, nakon čega se liječio u Zagrebu. “Dobio je terapiju i stalno je išao kod psihijatra. Što se dogodilo tog dana, ne znam, zaista”, priča otac.
Navodi da je Kristian bio dobro dijete, da je završio školu, radio u dućanima i hotelu te bio umiljat, osjećajan i nekad sramežljiv.
Tragedija shrvala majku
Cijeli događaj strašno je pogodio i njegovu majku, koja leži kod kuće pod utjecajem tableta. Ona je, priča, završila na Psihijatriji splitskih Firula kada je krajem srpnja prvi put vidjela sina s lisičinama na Općinskom sudu u Splitu. S obzirom na njezino zdravstveno stanje, suprug joj je tek nakon dva tjedna rekao da je Kristian završio u bolnici. Tada joj je liječnik povećao dozu lijekova kako bi sinu mogla otići na sprovod.
“Sustav je meni ubio sina, pravosuđe i uprava zatvora. Neka krivci odgovaraju i da se ovo ne dogodi više nikome. Neka odgovaraju pred Bogom i pred sudom”, zaključuje otac.