Kršćanstvo na dubinskoj prekretnici: Što za Kaptol znači susret pape Franje i ruskog patrijarha Kirila?
Dubinska analiza približavanja Katoličke i Pravoslavne crkve
Telegramov reporter razgovarao je s nekoliko crkvenih insajdera i cijenjenih teologa poput dr. Zvonimira Kurečića, koji analiziraju i objašnjavaju značaj političkih i vjerskih previranja između Vatikana, Moskve, Zagreba i Beograda, u kojima pomalo dolazi do ostvarenja Papinog strateškog cilja, približavanja Katoličke i Pravoslavne crkve. U tom valu liberizacije i otvaranja, svoju poziciju i ulogu traži i Kaptol, kojem jedan dio vatikanskog svećenstva nije naklonjen.
Dr. Zvonimir Kurečić, prebendar Prvostolne crkve zagrebačke, tajnik Povjerenstva zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog te naslovni grkokatolički marčanski arhimandrit, istaknuo je na početku razgovora za Telegram da je važnost povijesnog susreta rimskog biskupa pape Franje i moskovskog u tomu što će se prvi put u povijesti susresti poglavari Katoličke crkve i Ruske pravoslavne crkve, odnosno Rim i Moskva. No, dr. Kurečić smatra da s crkvene strane gledano, taj susret ipak neće odmah donijeti preokret. Važnost je u susretu i početku dijaloga.
“Čim nema zajedničke molitve, a kada se dva crkvena poglavara nađu onda bi ona trebala biti sastavnica ekumenskog susreta, čim je susret organiziran u zračnoj luci u Havani, dakle, u prolazu, to znači da susret nije crkveno-ekumenske nego više političko-dijaloške naravi. Bit će zasigurno neka izjava, deklaracija, dat će se podrška progonjenim kršćanima na Bliskom istoku, govorit će se vjerojatno o Zapadnoj Europi koja se boji spomenuti svoje kršćanske korijene, o situaciju u Rusiji te osobito o Ukrajini…
Velika karijera
No, problem je u tomu što Ruska pravoslavna crkva nikako ne može prihvatiti postojanje Ukrajinske grkokatoličke crkve, a Katolička crkva ne može se odreći grkokatolika, tj. katolika istočnoga bizantskoga obreda. Primjerice, današnja Ukrajinska grkokatolička crkva bila je kroz povijest proganjana, Staljin ju je čak zabranio, a njen rad ponovno je dopušten tek 1990., nakon stjecanja ukrajinske nezavisnosti, a broji 5 milijuna vjernika. S tim se, međutim, pravoslavci ne mogu pomiriti niti to mogu prihvatiti. Kako se s ruske strane to odbacuje, kao što se odbija i crkveni karakter susreta pape i patrijarha, tada je teško odgovoriti na pitanje hoće li ovaj susret Pape i patrijarha biti prvi korak u približavanju dviju Crkvi”.
Dr. Zvonimir Kurečić (65) završio je studij filozofije i teologije na Papinskom učilištu Gregoriani u Rimu, magistrirao je dogmatsku teologiju, doktorirao kanonsko pravo. Bio je predstojnik Katehetskog ureda Zagrebačke nadbiskupije i predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije, sudac na Ženidbenom sudu Zagrebačke nadbiskupije i sudski vikar Međubiskupijskog suda prvoga stupnja u Zagrebu. Predavao je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, bio je predsjednik Hrvatskog biblijskog društva.
Neslužbeni ministar vanjskih poslova Ruske pravoslavne crkve mitropolit Hilarion najavio je prije nekoliko godina, u jeku priprema za susret tadašnjeg pape Benedikta XVI. i patrijarha Alekseja Drugog, da će eventualni njihov susret imati samo simbolični, a ne protokolarni karakter. Nije, međutim, predvidio da će 2016., presudnu ulogu u dogovoru za susret pape Franje i patrijarha Kirila odigrati politički, a ne vjerski motivi.
Politički obrat
Do obrata je došlo ne zbog promjene u stajalištima Ruske pravoslavne crkve, nego zbog snažnog pritiska ruskog predsjednika Vladimira Putina, kažu dobro upućeni crkveni izvori Telegrama. On je, naime, od patrijarha Kirila ultimativno zahtijevao da se sastane s Papom. Kako je, naime, Rusija već dulje vrijeme pod sankcijama koje su protiv nje uvele SAD, Europska unija i ostale zapadne države, Putin je susret pape Franje i patrijarha doživio kao jedinstvenu priliku da probije tu međunarodnu izolaciju.
S obzirom na to da je dr. Kurečić u razgovoru za Telegram stavio naglasak na političku dimenziju susreta pape Franje i patrijarha Kirila, zanimalo nas je kako komentira napise da je upravo ruski predsjednik inzistirao na tom sastanku kako bi na neki način probio sankcije koje je Zapad uveo protiv Rusije.
Odlična organizacija
“U te spekulacije ne bih ulazio. No, bez Putinova znanja ili njegove suglasnosti do tog susreta zasigurno ne bi došlo. Tu valja istaknuti da je teška ekonomska situacija pogodila i Rusku pravoslavnu crkvu. Znate, sve pravoslavne crkve, osim Carigradske koja se nalazi u Turskoj s većinom muslimanskog stanovništva, vezane su čvrsto uz državu, bez obzira poštuje li vlast crkvene propise ili je bezbožnička. Veze između trona i oltara mnogo su jače na Istoku nego na Zapadu. Zna se samo da je mitropolit Hilarion, inače po službi ministar vanjskih poslova Ruske pravoslavne crkve, često boravio u Rimu gdje je pripremao susret Pape i patrijarha. On je provodio želju patrijarha Kirila koji je, još dok je bio mitropolit, imao istu ulogu kod patrijarha Alekseja I. Bio je zadužen za odnose s drugim crkvama, pa je u toj funkciji više puta dolazio u Rim.
Ruska i druge pravoslavne crkve ne kriju da zaziru od Katoličke crkve koja ima milijardu i dvjesto milijuna vjernika, koja je jako dobro organizirana i odlično funkcionira.
No, do danas, kao patrijarh, Kiril je vješto je izbjegavao susret s Papom. Djelomično i zbog toga jer ga kod kuće u Ruskoj pravoslavnoj crkvi optužuju da bi se susret Pape i patrijarha mogao kod neupućenih protumačiti kao neka vrsta sklapanja unije s Rimom. O tome, međutim nema ni govora, jer je unija, kao način sklapanja crkvenog zajedništva, nakon Drugog vatikanskog sabora napuštena, ali ona ostaje povijesna činjenica”, kaže dr. Kurečić.
Ruska i druge pravoslavne crkve ne kriju da zaziru od Katoličke crkve koja ima milijardu i dvjesto milijuna vjernika, koja je jako dobro organizirana i odlično funkcionira. Patrijarh Kiril priznaje da se pravoslavne crkve sa svojih 250 milijuna vjernika, od kojih je 160 milijuna ruskih, teško mogu oduprijeti višestruko brojnijim katolicima te da stoga valja izbjegavati sve sastanke koje bi Rim mogao zloupotrijebiti. Patrijarh Kiril ima još jedan problem: zamjeraju mu da je, dok je bio mitropolit, često odlazio u Rim i tamo ljubio Papi ruku. Iako se patrijarh opravdavao da je to bila stvar službenog odnosa te dobrog odgoja, mnogi mi to ne mogu oprostiti. No, kada je već bio prisiljen popustiti diktatu Kremlja, patrijarh Kiril odlučio je, znajući da je papa Franjo po dolasku na čelo Katoličke crkve kao prioritet postavio poboljšanje odnosa između katolika i drugih kršćanskih religija, iskamčiti od njega barem jedan značajan politički ustupak: odgodu beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca.
Kad je shvatio da je prolongiranje roka za proglašenje kardinala Stepinca svetim jedina preostala prepreka susretu, papa Franjo nije dvojio: kako nije mogao prekinuti proces beatifikacije koji je došao praktički do kraja, predložio je formiranje zajedničke komisije Katoličke i Pravoslavne crkve koja treba razmotriti djelovanje kardinala Stepinca za ustaške vlasti tijekom Drugog svjetskog rata. Tako je dobio opravdanje za odgodu beatifikacije.
Ogorčenje klera
Ta je Papina odluka izazvala golemo nezadovoljstvo među klerom i vjernicima u Hrvatskoj koji su znali da je Stepinčeva beatifikacija žrtvovana za više ciljeve. Istodobno je stavio u nemoguć položaj kaptolsku nomenklaturu koja je morala javno braniti njegovu odluku, premda se s njom nisu slagali. Slučaj Stepinac pokazao je da Srpska pravoslavna crkva ima veliki utjecaj na Moskvu: tek kada je došlo do odgode beatifikacije, Beograd se suglasio sa susretom na najvišoj razini. Što je pokazalo, upozorio je jedan od visokih kaptolskih dužnosnika, da se u nas podcjenjivao utjecaj Srpske pravoslavne crkve unutar pravoslavne zajednice.
Loše ozračje
U SPC-u ne žele ni čuti o mogućnosti da Papa posjeti Beograd. Traže najprije od Vatikana “da iskaže žaljenje zbog traume srpske manjine u Drugom svjetskom ratu te zbog zločina koje su neki pripadnici njegove crkve učinili na balkanskim prostorima”. Pokojni patrijarh German upozorio je svojedobno da put svakog pape u Beograd, vodi preko Jasenovca. Tog principa se držao i patrijarh Pavle koji je 2003. odbio susret s papom Ivanom Pavlom II, za njegova posjeta BiH. Kada se 1999. papa Wojtyla vraćao iz posjeta Rumunjskoj, ukazala se prilika da sleti u Beograd. No SPC je odbacila takvu mogućnost. Formalni razlog: namjera Vatikana da proglasi Alojzija Stepinca svecem. No pravi je razlog antieuropsko, antivatikansko i antihrvatsko raspoloženje u vrhu Srpske pravoslavne crkve.
Takvo ozračje najbolje ilustrira izjava Amfilohija Radovića koji je prošle godine, nakon što je Crna Gora uvela sankcije protiv Rusije, parafrazirao riječi svetog Petra Cetinjskog: “Ko ne bio veran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene”. Stoga ne čudi što se veze SPC-a s Moskvom, kako se službeni Beograd približava EU-u, sve više intenziviraju. Srpska pravoslavna crkva je u posljednje doba dodijelila odličja brojnim ruskim vjerskim i političkim dužnosnicima, a podni mozaik u Hramu svetog Save, vrijedan 40 milijuna eura, financira se iz Rusije: dio novca daje Ruska pravoslavna crkva, a dio predsjednik Putin. Patrijarh Irinej izjavio je pak, pozivajući se na sveslavenstvo, da Srbi trebaju svoj mali čamac privezati uz veliki ruski brod.
Dok se u Srbiji stalno pozivaju na Drugi svjetski rat, nije im na kraj pameti osuditi agresiju na Hrvatsku te zločine koje je počinila njihova soldateska
Upravo zbog takve situacije u SPC-u, u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj ne očekuje da će, zbog susreta pape Franje i patrijarha Kirila, doći do bilo kakvih promjena u međusobnim odnosima. Jedan visoki crkveni prelat objasnio je za Telegram viđenje najnovijih događaja iz perspektive Kaptola.
“Dok se u Srbiji stalno pozivaju na Drugi svjetski rat, nije im na kraj pameti osuditi agresiju na Hrvatsku te zločine koje je počinila njihova soldateska. Niti priznaju, niti se kaju zbog zla koja su nanijeli u Hrvatskoj i BiH. Zbog toga susret pape Franje i patrijarha Kirila neće imati nikakvog utjecaja na međusobne crkvene odnose. Znate, lako je Vatikanu razgovarati s Moskvom kada Rusi nisu bombardirali Rim. Dok se ne riješi pitanje srpskih zločina u Hrvatskoj, nikakvi susreti na vrhu neće moći unaprijediti odnose između Katoličke crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne crkve”.
Valja vidjeti kako će taj susret odjeknuti unutar Srpske pravoslavne crkve koja je vezana i uz Grčku i uz Rusku pravoslavnu crkvu pa su prisiljeni stalno balansirati između jednih i drugih
Na pitanje hoće li susret pape Franje i patrijarha Kirila utjecati na odnose između Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, dr. Kurečić kaže: “Poznato je da je Srpska pravoslavna crkva prihvatila stajališta patrijarha Ruske pravoslavne crkve da nema potrebe za susretom s Papom. Zna se, također, da je srpski patrijarh Irinej, dok je još bio niški episkop, govorio kako bi bilo dobro da Papa dođe u Srbiju. No, kada je izabran za patrijarha, nakon što više ne odlučuje sam, nego Sveti sinod, potpuno je promijenio retoriku pa sada uporno ponavlja kako Papa može doći u Srbiju kao državu, ali da ga Srpska pravoslavna crkva ne treba. Ne vjerujem da će susret Pape i patrijarha promijeniti to stajalište, možda će ga samo ublažiti. No, valja vidjeti kako će taj susret odjeknuti unutar Srpske pravoslavne crkve koja je vezana i uz Grčku i uz Rusku pravoslavnu crkvu pa su prisiljeni stalno balansirati između jednih i drugih”, kaže.
U kontekstu priprema za sastanak pape Franje i patrijarha Kirila, pogotovo vezano uz nastojanja Vatikana da gradi što bolje odnose s pravoslavljem, neki od posljednjih događaja u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, sasvim se sigurno, na neizravan način, mogu povezati s tim povijesnim događajem. Već se, naime, dulje vrijeme u kaptolskim kuloarima šuška kako je kardinal Josip Bozanić izgubio potporu Svete Stolice jer su u Rimu nezadovoljni pretjeranom politizacijom i nacionalističkom retorikom nekih biskupa. Vatikan je, navodno, zaključio da je kardinal Bozanić pao pod utjecaj tvrde, nacionalističke struje u Katoličkoj crkvi, da se otvoreno uplitao u pred i postizborna događanja.
Nova generacija svećenika
Zbog toga je, tvrde kuloari u Rimu i na Kaptolu, kardinal Bozanić izgubio povjerenje pape Franje te samim time i šanse da karijeru nastavi u Vatikanu. Umjesto promocije, kardinal Bozanić doživio je nekoliko ozbiljnih razočaranja. Najprije je morao odstupiti s mjesta šefa Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose s državom. Na to prevažno mjesto, na funkciji koja je najvažnija i najmoćnija unutar Hrvatske biskupske konferencije, jedan od sugovornika Telegrama s Kaptola čak je kazao da ono vrijedi kao sedam biskupskih titula, došao je biskup porečko-pulski mons. Dražen Kutleša.
Već se, naime, dulje vrijeme u kaptolskim kuloarima šuška kako je kardinal Josip Bozanić izgubio potporu Svete Stolice jer su u Rimu nezadovoljni pretjeranom politizacijom i nacionalističkom retorikom nekih biskupa
Prevladava uvjerenje da je kardinal Bozanić uklonjen zapravo na intervenciju Svete Stolice. Istodobno je papa Franjo potpuno ignorirao njegove prijedloge i ocjene oko imenovanja novih biskupa, a na njihov izbor presudno je utjecao papinski nuncij u Zagrebu Alessandro D’Errico. Kardinal Bozanić, pročulo se na Kaptolu, nije baš bio sretan kada je papa Franjo imenovao mons. dr. Juru Bogdana, jednog od najistaknutijih svećenika, najcjenjenijih intelektualaca, kozmpolita i čovjeka najvećeg povjerenja Vatikana, na mjesto vojnog ordinarija.
Većina kaptolske hijerarhije uvjerena je da je to sam prvi korak u promoviranju mons. Jure Bogdana u jednog od ključnih ljudi u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Biskup Kutleša, koji je kardinala Bozanića zamijenio na čelu Komisije za suradnju s državom, također je, kao i biskup Bogdan, čovjek Vatikana. U Rimu je radio od 2006. u Kongregaciji za biskupe. Nakon afere Dajla koja je izbila 2011., papa Benedikt XVI. imenovao ga je biskupom koadjutorom s ovlastima u Porečko-pulskoj biskupiji. I njega, kao i biskupe Petanjeka, Bobana, Uzinića, doživljava se kao svećenike punog povjerenja Vatikana.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 13. veljače 2016.