Politika & Kriminal

Kupnja aviona pojest će ogroman dio proračuna za obranu. Kopnena vojska i mornarica su u lošem stanju, što će ostati za njih?

Trideset godina upotrebe Rafalea koštat će 24 do 30 milijardi proračunskih kuna

Unatoč povećanju od ukupno 6,4 milijarde kuna u odnosu na 2020., ministar i premijer neće moći bitno poboljšati postojeće materijalno stanje vojske. Je li upravo to bio glavni razlog njihove svađe na netom održanom Vijeću za obranu mogu samo nagađati, ali i površan pogled na buduće proračunske rashode Ministarstva obrane upućuje na zaključak da su troškovi nabavke aviona slon u staklani rashoda toga ministarstva.

Kada je, prije više od tri godine, hrvatska Vlada donijela odluku o nabavci izraelskih polovnih aviona F-16 Barak, razgovarao sam o toj temi s jednim od nekadašnjih ministara obrane. Iako je osobno zagovornik kupnje novih borbenih zrakoplova, bivši ministar obrane, kao odličan poznavatelj sustava, prilično je dvojio oko negativnog utjecaja takve kupnje na moguću modernizaciju protuzračne obrane te na financijske potrebe kopnene vojske i mornarice.

Ako se iz recentnoga javnog sukoba predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, odnosno ministra obrane Maria Banožića, maknu folklorni elementi koji uveseljavaju javnost, i ako u tom nemilosrdnom obračunu pokušamo pronaći razlike u pogledima na trenutačno stanje i budući razvoj Hrvatske vojske, onda na koncu dolazimo do iste dvojbe koju je imao i još uvijek ima bivši ministar obrane.

Premijer Plenković i ministar Banožić naravno neće priznati da su već samom kupnjom aviona, a još više njihovim troškom upotrebe i održavanja, premašili čak i od NATO-a traženih 2 posto BDP-a za troškove obrane, te da bi svaka nova ozbiljnija nabavka vojne opreme ili čak i osjetnije povećanje troškova za održavanje postojeće opreme bili proračunski neprihvatljivi.

Troškovi obrane bi mogli doseći 2,3 posto BDP-a

Hrvatska je prema podacima Svjetske banke već u 2020., znači prije troška nabavke aviona, trošila na obranu 1,8 posto BDP-a,. Prema prijedlogu proračuna za 2022. i projekciji rasta BDP-a za tu godinu troškovi obrane mogli bi doseći čak 2,3 posto BDP-a. Na taj način Hrvatska bi se našla u samom vrhu europske ljestvice država po potrošnji na obranu, zajedno s Grčkom, Rumunjskom, Estonijom i Latvijom.

Troškovi za obranu prošle godine iznosili su 4,65 milijardi kuna, a ove godine 4,80 milijardi kuna. Predsjednik Milanović javno tvrdi da je trenutačno materijalno stanje u vojsci vrlo loše i traži od premijera i ministra obrane da se ono u najkraćem mogućem roku popravi. Prema prijedlogu proračuna za narednu godinu i projekcijama za 2023. i 2024., planirano je povećanje troškova za obranu na 6,91 milijardu kuna u 2022., 6,62 milijarde u 2023. i 6,79 milijardi u 2024.

Unatoč tom povećanju od ukupno 6,4 milijarde kuna u odnosu na 2020., ministar i premijer neće moći bitno poboljšati postojeće materijalno stanje vojske jer su cjelokupan iznos namijenili za pokriće troškova nabavke novih aviona. Je li upravo to bio glavni razlog njihove svađe na netom održanom Vijeću za obranu mogu samo nagađati, ali i površan pogled na buduće proračunske rashode Ministarstva obrane upućuje na zaključak da su troškovi nabavke aviona slon u staklani rashoda toga ministarstva.

Hrvatska će za avione u 30 godina izdvojiti do 30 milijardi kuna

Kakvo god danas bilo materijalno stanje vojske, ono će biti isto i za tri godine, a nakon isporuke svih 12 aviona „Rafale“ koje će Hrvatska platiti oko 7,5 milijardi kuna treba računati da će njihovo letenje i održavanje koštati između 800 milijuna do milijardu kuna godišnje ili 12 do 15 posto ukupnog proračuna Ministarstva obrane u 2024. godini.

U trideset godina njihovog životnog vijeka Hrvatska će za njihovu uporabu trebati izdvojiti 24 do 30 milijardi proračunskih kuna. Kome se taj iznos čini prevelikim neka sam napravi usporedbe s recentnim danskim ili belgijskim nabavkama borbenih zrakoplova i njihovim kalkulacijama koje su uključivale i „life-cycle cost“(LCC) aviona.

Naravno da hrvatska Vlada javnosti nije ni prezentirala eventualni izračun LCC-a za 12 francuskih polovnih borbenih zrakoplova, tako da je ostalo nepoznato je li netko uopće izračunao taj trošak ili je javnost samo pošteđena moguće dodatne iritacije.

Rent-a-HRM boat bez naknade?

Premijer Andrej Plenković u subotu je izjavio da ne vidi ništa sporno ni loše u prijevozu nadbiskupa i biskupa te osoba u njihovoj pratnji ratnim brodom Omiš (OOB-31) iz Hvara za Split nakon biskupskog zaređenja, a sve zbog žurbe pripadnika klera na krizmu koja se održavala u Splitu.

Premijer je dodatno naglasio da zbog toga besplatnog prijevoza obavljenoga 22. lipnja ove godine po nalogu ministra Banožića, na dan kada su Hvar i Split bili povezani 14 puta redovnim brodskim linijama, „nije propala ni Hrvatska ratna mornarica niti država“ tako da i ubuduće možemo očekivati rent-a-HRM boat bez naknade u slučajevima kada je zgusnut raspored pojedinih crkvenih prelata. U pristojnijem dijelu svijeta korištenje državne, a pogotovo vojne imovine u privatne svrhe, skandal je koji se obično kažnjava ostavkom.

Ministar obrane Mario Banožić samo je još jedan odabranik Andreja Plenkovića čija je karijera stjecajem s(p)retnih okolnosti otišla nekoliko stepenica previsoko, a koji baš kao i njegov lucidni kolega, ministar vanjskih djela Gordan Grlić-Radman, svoju elementarnu političku nepismenost i beskorisnost nadoknađuje pojačanim dodvoravanjem Crkvi u Hrvata, kao ključnom ulogu u svoju političku budućnost. Očekivati od njega i njemu sličnih ozbiljnu analizu svih pozitivnih i negativnih konzekvenci kupovine borbenih aviona, kako po sve rodove Hrvatske vojske tako i na ukupnu financijsku poziciju Ministarstva obrane, ipak je pretjerano.

A izdvanjanja za zdravstvo?

U prijedlogu državnoga proračuna za 2022. te projekcijama za 2023. i 2024. vrlo je uočljivo smanjenje troškova Ministarstva zdravstva. U ovoj pandemijskoj godini ti troškovi su narasli do 20,2 milijarde kuna, da bi u narednoj godini oni pali na 16,1 milijardu, a 2023. čak na 13,9 milijardi kuna.

Takvo smanjivanje potpuno je protivno ne samo trenutačnoj situaciji u javnom zdravstvu već činjenici da Hrvatska prema podacima Svjetske banke izdvaja samo 6,83 posto BDP-a za troškove zdravstva, što je daleko manje od prosjeka Europske unije (9,86 posto). To su bili podaci za 2018. godinu i ovim projekcijama državnoga proračuna hrvatska Vlada zapravo ne pokazuje nikakvu ambiciju da taj udio u doglednoj budućnosti poveća.

Uštedama u zdravstvu do novih aviona?

Rashodi Ministarstva zdravstva bili su prošle godine 3,3 puta veći od rashoda Ministarstva obrane, a projekcijom proračuna za 2023. taj se odnos smanjuje na 2,1. Netko zlonamjeran mogao bi pomisliti da Hrvatska financira kupnju višenamjenskih borbenih aviona rezanjem troškova u javnom zdravstvu ili povećanjem duga prema veledrogerijama.

Mi dobrohotni pače vjerujemo da će planiranom reformom zdravstva biti postignute takve uštede koje će omogućiti izdvajanje 2,25 milijardi kuna godišnje s pozicije Ministarstva zdravstva za kupnju višenamjenskih borbenih aviona uz zadržavanje ili čak poboljšanje nivoa usluga u javnom zdravstvu. A zašto je premijer Plenković odlučio kupiti francuske, a ne američke avione i zašto su nam Amerikanci to tako benevolentno dopustili, o tome nekom drugom prilikom.

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu