Nekad je nužno odabrati stranu

Lako se zgražati nad djecom koja slave fašizam ali to je plitko. Mi, kao društvo, trebamo priznati da smo za to krivi

Škola je sramotno podbacila. Hrvatska javna škola iza koje stoje hrvatska država i ministarstvo prosvjete

Razrednica ovih maturanata iz Slavonskog Broda rekla je da njeni đaci nisu ništa loše mislili jer oni nemaju blage veze što je fašizam. Nisu, kaže, educirani. Ne treba sumnjati da je u pravu jer ih inače s ovim ne bi bilo u vijestima. Tragično je samo da ta nastavnica očito ne razumije kako ih je njena škola strašno zakinula. Četiri godine su ih imali svaki dan pred sobom i nisu ih naučili ni osnovnim pojmovima

Neka djeca u Slavonskom Brodu i u Dubrovniku, maturanti, proslavljali su kraj škole onako kako sigurno ne bi da nisu krahirali oni koji su im trebali biti učitelji i uzori.

Tamo u Slavoniji, razred Industrijsko-obrtničke škole slikao se za uspomenu na dan svoje zrelosti s rukama podignutima na fašistički pozdrav, a južnjaci iz Pomorske škole u gradu koji je, kako javljaju, upravo proglašen drugom najljepšom turističkom destinacijom na svijetu, jurcali su po Stradunu vičući za dom spremni i pjevajući ustaške pjesme.

Prije par dana, skupina mladih navijača Torcide napala je policajce na autocesti i sreća se svima osmjehnula utoliko da nitko nije poginuo.

Čemu smo ih naučili?

Odgovoran je to posao ako si u poziciji da budeš učitelj i uzor. I samoprijegoran. Treba puno i stalno davati da bi jednom eventualno dobio nešto dobro. Moraš tumačiti i pokazivati vlastitim primjerom. Eh, da. Svaki čovjek na svom mjestu prepadne se malo takve odgovornosti.

Lako se i površno sada zgražati nad budalašima koji za amblem svojih svečanosti biraju geste kojima slave Hitlera i režim koji je milijune ljudi zatukao kao nakot i podavio u plinskim komorama ili nad tim razularenim momcima iz Dalmacije koji se, navodno uime sporta, mlate, raskrvaruju arkade i razbijaju tuđu imovinu. Zapitajmo se umjesto toga kakve su uzore imali.

Što smo im, dakle, pokazali. Čemu smo ih naučili. I na koga smo ih uputili da se ugledaju. Jer nije se tim klincima samo od sebe pošemerilo u glavi. Nije ih mater rodila nasilne, nesposobne za rasuđivanje i tako naopake da nisu u stanju odvojiti dobro od zla. Ne postoje zli geni.

Pranje ruku od odgovornosti

I zato tu omladinu nije ni pošteno, a ni smisleno otpisati kao divljake, delinkvente i izgubljene slučajeve makar se ponekad tako ponašaju. Ne činimo to jer to je plitki izgovor i pranje ruku. Tako kao društvo otklanjamo krivicu sa sebe, s nas, a ima je i moramo se s njom suočiti.

Razrednica ovih maturanata iz Slavonskog Broda rekla je, na primjer, da njeni đaci nisu ništa loše mislili jer oni nemaju blage veze što je fašizam. Nisu, kaže, educirani. Ne treba sumnjati da je u pravu jer ih inače s ovim ne bi bilo u vijestima. Tragično je samo da ta nastavnica očito ne razumije kako ih je njena škola strašno zakinula.

Neprilagođeni za svijet

Četiri godine su ih imali svaki dan pred sobom i nisu ih naučili ni osnovnim pojmovima. A sada ih takve puštaju van, u bijeli svijet, dezorijentirane, nespremne i civilizacijski neprilagođene.

A ni ravnatelj, koji se sada iščuđava i ograđuje, nije nikad dosad primijetio da mu ta ista razrednica na društvenim mrežama druka za HSP i pozdravlja sa ZDS. Pa da je pozove i da joj kaže da se okani jer je nju škola postavila za uzor njenim učenicima.

Ne vjerujem ni da bi ovi iz dubrovačke pomorske škole umjeli objasniti zbog čega su svoju uličnu povorku ozvučili ustaškim pjesmama, ne bi sigurno. Sumnjam da se ne bi zgrozili nad Pavelićevim rasnim zakonima i deportacijama ljudi u logore smrti. Ali kako da se zgroze kad za to ne znaju? ”Nisu educirani”.

Sramotni podbačaj sustava

Škola je, znači, sramotno podbacila. Hrvatska javna škola iza koje stoje hrvatska država i ministarstvo prosvjete. A onda im je neki ”uzor” – koga su našli jer ga nije bilo u školi – valjda predstavio tu povijesnu prljavštinu u domoljubnim bojama.

Pa kakvo društvo mi to gradimo kad unutar školskog sustava – sa svim tim kurikulima, čudima i bjesovima – nismo u stanju naučiti djecu da budu poštena i radina. Da su svi ljudi jednako vrijedni. Da treba poštivati zakon. Da za nasilje nema opravdanja. I da NDH i Holokaust nisu za ugled čestitome ljudskom biću.

Bar tih par elementarnih stvari za ispravan život. Ako nam djeca izlaze sa školovanja okrnjena za razumijevanje najosnovnijih ustavnih vrednota, što to činimo i jesmo li svi skupa poludjeli? Zašto onda donošenje Ustava svečano obilježavamo u Saboru? Je li to neka parodija?

Ovakvi su naši ‘uzori’

A izvan škole, koja služi da bude orijentir i okosnica osposobljavanja za zrelost, kiksa ovo društvo na svakom koraku. Pa još mladi ispadaju divni i perfektni dok slušaju kako se ”kraljicom parfema” i velikom poduzetnicom titulira obična prevarantica koja je godinama besplatno muzla prihod od nekoliko državnih poslovnih prostora, i to pod zaštitom ministra hrvatske Vlade, Marija Banožića, glavom i bradom.

Dok ih dvojica pozicijski najvećih ”uzora” hrvatske demokracije, Plenković i Milanović, zasipaju međusobnim psovkama i pogrdama kakve se ne čuju ni u posljednjoj rupi zagušenoj alkoholnim isparavanjima. Dok se hapse ministri.

Udri po devijacijama

Dok svećenici i biskupi prijete i proklinju sve koji ne žive po njihovoj dogmi pozivajući se pritom na ljubav i milosrđe. I dok od Radimira Čačića s televizije slušaju kako u njegovoj županiji, otkako ju je preuzeo HDZ, više ne možeš biti ni portir ako nisi član vladajuće stranke. A Čačić je dio njihove saborske većine.

Pa eto kakvi se uzori guraju pod nos još neizgrađenim tinejdžerima da se na njih ugledaju i da im požele sličiti. A onda udri po devijacijama kod omladine. Održi predavanje. Ogradi se. Kako jadno i prijetvorno.