Legendarni spin doktor Tonyja Blaira piše za Telegram: 'Ako Britanija izađe iz EU, bit će država slabih'
Alastair Campbell o britanskom referendumu o izlasku iz EU
Dok sam po dolasku na hongkonški aerodrom prije nekoliko sati čekao u redu za kontrolu putovnica, iznad naših glava bila su upaljena tri televizora s tri različita televizijska kanala. Na jednom je kineski voditelj objašnjavao što se događa na svjetskim tržištima. Na drugom su fotografije nasmiješene Hillary Clinton ilustrirale rezultate najnovijeg istraživanja javnog mnijenja koje je pokazalo da je u Južnoj Karolini u vodstvu pred Berniejem Sandersom.
A na trećem, CNN-u, vidjelo se Davida Camerona iznad naslova: “Zastupnici u britanskom parlamentu opredjeljuju se za ili protiv Europe”. Referendum o Europskoj uniji, da citiram izražavanje ljudi iz odnosa s javnošću, dobio je “globalni odjek”.
Sama činjenica da se referendum održava stvara onu vrstu nesigurnosti i nestabilnosti o budućnosti Britanije koja među investitorima stvara zabrinutost.
Ali baš kao što većina ljudi izvan Sjedinjenih Država Donalda Trumpa vidi kao prilično lošu međunarodnu šalu te se pita “kako se zaboga ovo može događati?”, tako mislim da se i većina ljudi izvan Ujedinjenog Kraljevstva pita “zašto zaboga Britanija razmišlja o izlasku iz Unije?”.
Udar na funtu
Kako se način na koji mediji pokrivaju politiku vrti oko ličnosti, krivnja za jučerašnji pad funte na novčanim tržištima uglavnom je pripisana Borisu Johnsonu i njegovom otvorenom prkošenju Davidu Cameronu te strahu da će čovjek za kojega nam mediji neprestano govore da je “popularan” biti u stanju uvjeriti birače da glasaju protiv britanskog članstva u Europskoj uniji.
Sama činjenica da se referendum održava stvara onu vrstu nesigurnosti i nestabilnosti o budućnosti Britanije koja među investitorima stvara zabrinutost. Udarac na funtu je bio praktički neizbježan nakon što se Cameron vratio iz Bruxellesa, održao sastanak vlade i objavio datum referenduma. “Boris show”, jer to je točno ono što ovo jest, bez sumnje je pridonio nesigurnosti, ali ona je već postojala.
Još jedan argument za izjavu o “skoku u nepoznato”. Ako izađemo iz EU-a, svakako ćemo izgubiti dio moći. Tada možemo očekivati i drugi referendum u Škotskoj, a ovoga puta mislim da će kampanja za nezavisnost pobijediti.
Ovaj referendum održavamo iz pogrešnih razloga i veliki je dio debate oko njega usredotočen na pogrešne stvari. Pogrešan je razlog stoga što je David Cameron referendum najavio dijelom jer nije imao što reći u važnom trenutku u parlamentu, a još više stoga što mu je on bio taktika da zaustavi rast UKIP-a i smiri buku na torijevskoj desnici.
A pogrešne stvari stoga što je Cameron, opet iz taktičkih razloga, pokrenuo pregovore za novi dogovor između Ujedinjenog Kraljevstva i Europe pod grandioznim, prijelomnim uvjetima, iako je znao da, što god uspio postići, to neće biti dovoljno za UKIP i veterane euroskeptike u njegovoj stranci. No, kako god da smo stigli tu gdje jesmo, evo gdje smo točno: nekoliko tjedana udaljeni od glasovanja koje je važnije od izbora vlade ili premijera.
Prava suština rasprave
S obzirom na važnost teme, nadajmo se da će se rasprava uskoro pomaknuti s osobne/procesualne debate u čijem su središtu ego i ambicija Borisa Johnsona i od torijevskih parlamentarnih zastupnika koji mlate praznu slamu o tome što je David Cameron dobio ili nije dobio trećim retkom sedmog paragrafa izjave objavljene nakon još jednog cjelonoćnog EU-ova samita. Kada se to dogodi ući ćemo u srž rasprave i do jedinog pitanja koje je ikad zapravo bilo važno – van ili unutra.
Bez obzira na moje dosadašnje kritike Camerona na putu koji nas je doveo do ove točke, mislim da je u svojoj izjavi u Downing Streetu u prošlu subotu, u intervjuu Andrewu Marru, i jučer u donjem domu parlamenta dobro usmjerio svoju poruku na to veliko, fundamentalno pitanje.
Njegova izjava da je izlazak “skok u nepoznato” fraza je koju možemo očekivati da ćemo čuti još puno puta. Za razliku od mnogih drugih Cameronovih izjava koje stalno ponavlja, ovu krasi istinitost jer nitko iz tabora koji podržava izlazak nije još objasnio kako ćemo to bez imalo napora iz statusa punopravne članice Unije prijeći već sljedeći dan u status punopravne članice jedinstvenog tržišta mada više nismo članica EU-a.
Kako danas upozoravaju poslovni ljudi, prosperitet će biti doveden u pitanje budemo li ograničeni, a hoćemo, u pristupu jedinstvenom europskom tržištu.
Svidjela mi se i rečenica o tome kako bi Brexit doveo do “iluzije suvereniteta, ali s manje moći”. Dok sjedim ovdje u Hong Kongu, gledajući mjesto na kojem je održana ceremonija predaje ovog grada Kinezima, shvaćam da ovo nije loše mjesto za prisjećanje da Britanija više nije sila koja je nekad bila. A velik dio moći koju imamo proizlazi iz uloge koju imamo u velikim međunarodnim institucijama. Europska unija je jedna od njih. NATO je druga. Još jedna je Commonwealth. Kao i naše stalno mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Još jedan argument za izjavu o “skoku u nepoznato”. Ako izađemo iz EU-a, svakako ćemo izgubiti dio moći. Tada možemo očekivati i drugi referendum u Škotskoj, a ovoga puta mislim da će kampanja za nezavisnost pobijediti. Dakle, Ujedinjeno Kraljevstvo će izaći iz Europske unije, a Škotska iz Ujedinjenog Kraljevstva. U tom trenutku mislim da se možemo pozdraviti s onim stalnim mjestom u Vijeću sigurnosti UN-a.
Moć, mir i prosperitet
Moć, dakle. Glasujte “van” za manje moći. Još o dvije stvari valja razmisliti. Mir i prosperitet. Europska unija je pomogla donijeti to dvoje kontinentu koji su kroz povijest određivali ratovi i siromaštvo. Uz Rusiju koja se diže i nove ponore terorizma koji se otvaraju, trebat će nam snaga i solidarnost da se kako valja nosimo s oboje. To dobivamo u Europskoj uniji.
Kako danas upozoravaju poslovni ljudi, prosperitet će biti doveden u pitanje budemo li ograničeni, a hoćemo, u pristupu jedinstvenom europskom tržištu.
Moć. Mir. Prosperitet. Sve su to stvari za koje se vrijedi boriti. Sve su važnije od toga hoće li Boris Johnson uspjeti uvjeriti još nekoliko torijevskih izbornih jedinica da prijeđu na njegovu stranu u borbi da naslijedi Davida Camerona, ali također važnije i od toga je li Cameron na pregovorima uspio dobiti sve što je želio.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 5. ožujka 2016.