Nekad je nužno odabrati stranu

Lekcija iz Rima za Plenkovića: zbog financiranja stadiona, Italija upala u probleme s Bruxellesom

Hrvatska Vlada se zasad drži državnog proračuna. Ali ako se netko se prigodno sjeti EU fondova, rasplet talijanskog slučaja bit će itekako poučan

FOTO: AFP, Pixsell

“Korak po korak, projekt novog stadiona postaje stvarnost”, bio je zadovoljan firentinski gradonačelnik Dario Nardella kada je prije tri mjeseca pokrenut natječaj za obnovu i preuređenje stadiona “Artemio Franchi” u Firenci. Staro zdanje, matični stadion Fiorentine, otvoreno je davne 1931. godine, a dizajnirao ga je talijanski arhitekt i građevinski inženjer Pier Luigi Nervi. Gotovo stoljetna građevina, u vlasništvu grada, u međuvremenu je zaštićena kao nacionalna znamenitost.

Zato se činilo logičnim i izvedivim da se u njegovu obnovu uloži europski novac. O tome je u prosincu govorio i sam gradonačelnik: ideja je iskoristiti europska sredstva namijenjena javnoj infrastrukturi od kulturnog značaja, kako “bismo obnovili imovinu u vlasništvu grada i učinili je ultramodernom, dostupnom navijačima i posjetiteljima”.

Bruxellesu sporna ulaganja

Stvar je, međutim, zapela: iz talijanske vlade potvrdili su ovog ponedjeljka da Europska komisija traži dodatna pojašnjenja kako bi utvrdili da su ulaganja u sportske objekte, koje Italija planira financirati EU novcem iz plana oporavka, doista prihvatljiva prema postojećim kriterijima. Sporna su ulaganja u fiorentinski stadion, ali i velika investicija u Veneciji koja obuhvaća više infrastrukturnih zahvata, među ostalim i dva sportska objekta.

Mediji javljaju da je u Firenci u pitanju 55 milijuna eura, što je otprilike četvrtina ukupnog planiranog troška za obnovu dotrajalog stadiona. Koliki je iznos potencijalno upitan u venecijanskom projektu, gdje se gradi sasvim nova infrastruktura, nije poznato, ali se zna da je europski udio vrijedan ukupno oko 90 milijuna eura. Komisija sada ispituje uklapaju li se te investicije u europski plan koji bi trebao osigurati revitalizaciju devastiranih urbanih područja.

Jedan, dva, tri… stadiona

Talijanska vlada najavljuje da će u narednih mjesec dana pružiti dodatne informacije Bruxellesu koje će, uvjereni su u Rimu, potvrditi opravdanost svih projekata, posebno onih u Veneciji i Firenzi. Dok se to ne dogodi, dok briselska administracija ne bude zadovoljna objašnjenjima, javljaju mediji, neće biti isplaćena treća rata iz plana oporavka. S ukupno 190 milijardi eura bespovratnih grantova i zajmova, Italija je najveći primatelj sredstava iz tog post-covid EU programa.

Talijanski slučaj, dakle, još čeka finalnu odluku Bruxellesa, odluku koja bi mogla bi postati zanimljiva i za Hrvatsku u nekoj bližoj budućnosti: ne tako davno i kod nas se počelo razmatrati ima li možda u europskoj kasi dovoljno novca da bi ga se ulagalo u nacionalne stadione. Priču je inspirirala ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac kada je ustvrdila da je vrijeme da Hrvatska ima “jedan, dva, tri, četiri, daj Bože i više sportskih građevina od nacionalnog interesa”.

Čemu služi europski novac

Kako to financirati, logično je sljedeće pitanje. A budući da Hrvatska uvelike ovisi o europskim sredstvima – 70 posto svih javnih ulaganja financira se iz EU fondova – logičan sljedeći korak bilo je i pitanje može li se “sportske građevine od nacionalnog interesa”, poput nacionalnih stadiona, financirati na isti način, europskim novcem.

Bivša ministrica EU fondova Nataša Tramišak, brzo je gorljive ideje polila hladnom vodom. Europska sredstva, objašnjavala je u međuvremenu smjenjena ministrica, moguće je uložiti u manju, višenamjensku sportsku infrastrukturu, po manjim mjestima i gradovima. Nacionalni stadioni, očito, nisu u toj kategoriji. Što ne znači da je Vlada od njih odustala – ili od ideje da u njih ulaže javni novac.

Poučan talijanski slučaj

No, konkretnog novca za sportske građevine o nacionalnog interesa u proračunu još nema. Određena suma postoji tek u projekcijama proračuna za naredne dvije godine. Jer u ovoj godini, pisali su mediji prošle jeseni, najprije treba odrediti kriterije kada neki objekt može dobiti status da je od nacionalnog interesa, ali i pripremiti projekte i dokumentaciju.

Kad su u pitanju stadioni, Vlada se, dakle, mudro drži državnog proračuna. Barem zasad. Ali ako kojim slučajem ponestane novca u nacionalnoj kasi i netko se prigodno sjeti EU fondova, rasplet talijanskog slučaja mogao bi naglo postati itekako poučan za Hrvatsku.