Nekad je nužno odabrati stranu

Libija je već dugo u kaosu, a sada je i mirovni sporazum koji je progurao Zapad na putu da završi potpunim fijaskom

Sukobi između dviju suprotstavljene strane i dalje bijesne

Soldiers from the Libyan National Army, led by Marshal Khalifa Haftar, check the surrounding area from inside a damaged building in the Qawarsha sector, 10 kilometres (six miles) west of the centre of Benghazi, on November 18, 2016.
The armed forces led by Marshal Khalifa Haftar announced a "great victory" against jihadist fighters in Libya's second city of Benghazi. / AFP PHOTO / Abdullah DOMA
FOTO: AFP

Kada se Fajez al-Seraj vratio u Libiju situacija je izgledala neobično optimistično. Dvije godine protivnici vlade su se borili na istoku i zapadu zemlje, no u prosincu su predstavnici obje strane pristale na mirovni sporazum koji je predložio UN. No, ne i njihove vođe. Dogovor, poznat kao sporazum u Skhiratu, po marokanskom gradu u kojem je potpisan, ovlastio je gospodina Seraja, dotad relativno nepoznatog političara, da se formira vladu nacionalnog jedinstva. Njegov dolazak u Tripoli činio se nagovještajem svjetlije budućnosti, piše Economist.

No, to nije ispalo tako. Nova vlada nije uspjela pridobiti široku podršku. Istočni parlament, poznat pod nazivom Zastupnički dom (HOR), odbio je odobriti vladu. Prošlog mjeseca je, tzv. Opće nacionalno vijeće koje čine pristaše stare vlade na zapadu, pokušalo izvršiti puč u Tripoliju. No, pokušaj je bio bezuspješan.

Nitko nije zadovoljan sporazumom

U novom izvješću think-thanka Međunarodna krizna skupina stoji kako je libijski sukob daleko od kraja, a dogovor iz Skhirata samo ga je rekonfigurirao. “Prije godinu dana, sukob je bio između suparničkih parlamenata i njihovih vlada, danas se uglavnom radi o sukobu između pristaša i protivnika vlade nacionalnog jedinstva.”

Nitko nije zadovoljan postignutim dogovorom, niz sigurnosnih pitanja ostalo je bez odgovora. Među nezadovoljnicima su i pristaše istočnog parlamenta koje predvodi general Khalifa Haftar, čiji je najveći strah što je uloga njegove vojske sporedna.

Smatraju vladu nametnutom

Postoji i velika vjerojatnost da će sukob eskalirati. Većina miliciija podržava vladu i ne planiraju sudjelovati u sukobima. Oni nastoje istisnuti džihadiste Islamske države iz Sirte,grada na obali. Međunarodna zajednica nadala se da će bitke protiv ISIS-a potaknuti jedinstvo, no to se nije dogodilo. Brojne skupine vladu smatraju nametnutom, doživljavaju je kao marionetu međunarodne zajednice. To stvara dodatne napetosti. Seraj stoga, iz straha, još uvijek održava sjednice svoje vlade u strogo čuvanoj pomorskoj bazi, a ne u premijerovom uredu.

Libijci smatraju da Zapad, koji podržava njihovu vladu, zanemaruje njihove probleme u borbama protiv teroristima. Neki pak podržavaju Haftara i smatraju ga rješenjem. Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati tako mu pomažu oružjem, dok je umirovljenom generalu bliska i Rusija. Njegovi podržavatelji sada se nadaju da će Donald Trump, američki novoizabrani predsjednik, također stati na njihovu stranu. Iako on nije puno govorio o politikama prema Libiji, izgleda kako poštuje antiislamske moćnike poput Abdela-Fatah al-Sisija, ali i podržavatelje gospodina Haftara.

Neki su za nove pregovore

Sama vlada učinila je vrlo malo kako bi pridobila javnost. Gospodarstvo je dosta poljuljano, cijene su skočile. Vlada debelo kasni s isplatama plaća, a za to odgovornost prebacuje na središnju banku. S druge strane, guverner središnje banke Sadek al Kabir smatra da Seraj nema ekonomsku politiku.

Nakon pet godina prevrata, većina Libijaca želi da se borbe u njihovoj državi napokon završe. Neke skupine smatraju da je vrijeme za nove razgovore, ovaj put smatraju da se treba uključiti ljude poput gospodina Haftara, koji zapravo može utjecati na događaje na terenu. Zapad je, pak, po tom pitanju tvrdoglav. “UN i međunarodna zajednica i dalje inzistiraju na sporazumu iz Skhirta kao jedinoj opciji, iako već svi znaju da ne funkcionira”, kaže Mohamed Eljarh iz think tanka Atlantsko vijeće.